Ose (Aristofan) – razlika između verzija
razmak* |
m robot kozmetičke promjene |
||
| Red 10: | Red 10: | ||
'''''Ose''''' ili '''''Zolje''''' ([[starogrčki|grčki]]: {{Polytonic|Σφῆκες}} / ''Sphēkes'') je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor [[Aristofan]], majstor drevne [[Stara Grčka|starogrčke]] komedije. Postavljena je na [[Lenejski festival|Lenejskom festivalu]] godine [[422. pne.]] i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od [[peloponeski rat|peloponeskog rata]] zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa [[Sparta|Spartom]]. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s [[Demagogija|demagogom]] [[Kleon]]om, ali u ''Osama'' se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom [[Stara atička komedija|stare atičke komedije]], odnosno klasikom svjetske književnosti.<ref>''Aristophanes and the Definition of Comedy'' M.S.Silk, Oxford University Press 2002, page 435</ref><ref>''Aristophanes:Wasps'' Douglas M.MacDowell, Oxford University Press 1971, pages VI and 5</ref> |
'''''Ose''''' ili '''''Zolje''''' ([[starogrčki|grčki]]: {{Polytonic|Σφῆκες}} / ''Sphēkes'') je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor [[Aristofan]], majstor drevne [[Stara Grčka|starogrčke]] komedije. Postavljena je na [[Lenejski festival|Lenejskom festivalu]] godine [[422. pne.]] i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od [[peloponeski rat|peloponeskog rata]] zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa [[Sparta|Spartom]]. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s [[Demagogija|demagogom]] [[Kleon]]om, ali u ''Osama'' se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom [[Stara atička komedija|stare atičke komedije]], odnosno klasikom svjetske književnosti.<ref>''Aristophanes and the Definition of Comedy'' M.S.Silk, Oxford University Press 2002, page 435</ref><ref>''Aristophanes:Wasps'' Douglas M.MacDowell, Oxford University Press 1971, pages VI and 5</ref> |
||
==Zaplet== |
== Zaplet == |
||
Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj [[Helijeja|helijeji]]. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od [[Sud|suda]]. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih [[Porota|porotnika]] kostimiranih u [[ose]] da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni. |
Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj [[Helijeja|helijeji]]. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od [[Sud|suda]]. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih [[Porota|porotnika]] kostimiranih u [[ose]] da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni. |
||
| Red 18: | Red 18: | ||
U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na [[Simpozij|gozbi]]. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no [[komedija]] se završava raskalašnim plesom, tzv. [[Kordaks|kordaksom]], koji započinje Filokleon. |
U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na [[Simpozij|gozbi]]. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no [[komedija]] se završava raskalašnim plesom, tzv. [[Kordaks|kordaksom]], koji započinje Filokleon. |
||
==Tematika== |
== Tematika == |
||
Ova je komedija [[Satira|satirički]] napad na sustav [[Helijeja|porotnog sudstva]] u [[Atena (polis)|Ateni]], koji je u to vrijeme, s plaćom od 3 [[Obol (novac)|obola]] dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u [[Periklo |
Ova je komedija [[Satira|satirički]] napad na sustav [[Helijeja|porotnog sudstva]] u [[Atena (polis)|Ateni]], koji je u to vrijeme, s plaćom od 3 [[Obol (novac)|obola]] dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u [[Periklo]]vo doba) na 3 obola. |
||
[[Jean Racine]] se ugledao na Aristofanove ''Ose'' u svojoj komediji ''[[Les Plaideurs]]'' ("Parničari"). |
[[Jean Racine]] se ugledao na Aristofanove ''Ose'' u svojoj komediji ''[[Les Plaideurs]]'' ("Parničari"). |
||
Aktualna verzija na datum 24 juni 2014 u 11:01
| Ose | |
|---|---|
 Zbor u Osama čine ostarjeli porotnici koji na trenutak podsjećaju na ose (Datoteka: 'Porota', naslikao John Morgan 1861, Bucks County Museum, Engleska). | |
| Napisao: | Aristofan |
| Zbor | Ose (starce) Dječaci |
| Likovi |
|
| Radnja | pred kućom Antikleonovom |
Ose ili Zolje (grčki: Σφῆκες / Sphēkes) je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor Aristofan, majstor drevne starogrčke komedije. Postavljena je na Lenejskom festivalu godine 422. pne. i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od peloponeskog rata zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa Spartom. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s demagogom Kleonom, ali u Osama se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom stare atičke komedije, odnosno klasikom svjetske književnosti.[1][2]
Zaplet[uredi | uredi kod]
Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj helijeji. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od suda. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih porotnika kostimiranih u ose da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni.
Slijedi nadmetanje između oca i sina, u kojem otac priča o zadovoljstvima i koristima neodgovornog dijeljenja pravde, dok sin nastoji dokazati da je porotnička moć samo iluzija, jer porotnicima manipuliraju političari, koji troše državni novac za vlastiti interes. Kor je preobraćen i prelazi na stranu Bdelikleona, no Filokleon se još uvijek koleba. Da bi učinio svome ocu, Bdelikleon organizira suđenje u kući gdje će Filokleon biti porotnik, a prvi se kao optuženik dovodi pas koji je ukrao komad sira.
U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na gozbi. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no komedija se završava raskalašnim plesom, tzv. kordaksom, koji započinje Filokleon.
Tematika[uredi | uredi kod]
Ova je komedija satirički napad na sustav porotnog sudstva u Ateni, koji je u to vrijeme, s plaćom od 3 obola dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u Periklovo doba) na 3 obola.
Jean Racine se ugledao na Aristofanove Ose u svojoj komediji Les Plaideurs ("Parničari").