Kraljevina Litva (1918) – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 43: Red 43:
}}
}}


'''Kraljevina Litva''' ({{lang-lt|Lietuvos Karalystė}}) je bila kratkotrajna država koja je na kraju [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] postojala na području današnje [[Litva|Litve]], odnosno predstavljala prvi period obnovljene litvanske države koje su karakterizirale [[ustavna monarhija]] kao [[društveno-političko uređenje]] i status [[klijentska država|klijenta]] prema [[Njemačko Carstvo|Njemačkom Carstvu]]. Nastala je na područjima koje je pred rat kontroliralo [[Rusko Carstvo]], a koje su okupirale njemačke trupe godine 1915. Njemačka vlada je , slično kao u slučaju susjedne [[Kraljevina Poljska (1916 - 1918)|Poljske]], zaključila da bi dugoročnim ratnim ciljevima umjesto direktne aneksije više koristilo stvaranje formalno nezavisne, ali klijentske države čime bi se stekla podrška lokalnog [[Litvanci|litvansog]] stanovništva i propagandni bodovi u međunarodnoj javnosti. U septembru 1917. je održana [[Vilniuska konferencija]] između predstavnika njemačkih vlasti i litvanskih nacionalističkih političara, koji su se potom organizirali u [[Savjet Litve]]. Oni su 16. februara proglasili [[Akt o nezavisnosti Litve|nezavisnost Litve]]; nju je 3. marta 1918. u [[Sporazum u Brest-Litovsku|Brest-Litovsku]] indirektno priznala [[Sovjetska Rusija]], a 23. marta i njemačka vlada. Njemačke okupacijske snage su, međutim, još uvijek ostale na teritoriju Kraljevine. Savjet Litve je, nastojeći održati savez sa Njemačkom, ali istovremeno istaći nezavisnost nezavisnost, za monarha izabrao njemačkog vojvodu [[Wilhelm Karl od Uracha|Wilhelma Karla od Uracha]], koji je kao [[rimokatoličanstvo|rimokatolik]] bio prihvatljiviji domaćem stanovništvu od [[protestantizam|protestantskog]] njemačkog cara [[Wilhelm II od Njemačke|Wilhelma II]]]. Njemačka vlada nije formalno prihvatila tu odluku, ali Wilhelm Karl jest; mada nikada nije uspio stići do Litve, počeo je učiti [[litvanski jezik]]. Njegove napore je, međutim, bespredmetnim učinio sve izgledniji poraz Njemačke od [[Antante|zapadnih saveznika]]. Čak devet dana prije njemačke kapitulacije je Savjet Litve suspendirao vlastitu odluku o proglašenju monarhije, ostavivši konačno odluku o političkom uređenju nove zemlje [[Ustavotvorna skupština Litve|Ustavotvornoj skupštini]], koja je bila izabrana tek 1920. godine. Ona je donijela odluku kojom se Litva proglašava [[republika|republikom]].
'''Kraljevina Litva''' ({{lang-lt|Lietuvos Karalystė}}) je bila kratkotrajna država koja je na kraju [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] postojala na području današnje [[Litva|Litve]], odnosno predstavljala prvi period obnovljene litvanske države koje su karakterizirale [[ustavna monarhija]] kao [[društveno-političko uređenje]] i status [[klijentska država|klijenta]] prema [[Njemačko Carstvo|Njemačkom Carstvu]]. Nastala je na područjima koje je pred rat kontroliralo [[Rusko Carstvo]], a koje su okupirale njemačke trupe godine 1915. Njemačka vlada je , slično kao u slučaju susjedne [[Kraljevina Poljska (1916 - 1918)|Poljske]], zaključila da bi dugoročnim ratnim ciljevima umjesto direktne aneksije više koristilo stvaranje formalno nezavisne, ali klijentske države čime bi se stekla podrška lokalnog [[Litvanci|litvansog]] stanovništva i propagandni bodovi u međunarodnoj javnosti. U septembru 1917. je održana [[Vilniuska konferencija]] između predstavnika njemačkih vlasti i litvanskih nacionalističkih političara, koji su se potom organizirali u [[Savjet Litve]]. Oni su 16. februara proglasili [[Akt o nezavisnosti Litve|nezavisnost Litve]]; nju je 3. marta 1918. u [[Sporazum u Brest-Litovsku|Brest-Litovsku]] indirektno priznala [[Sovjetska Rusija]], a 23. marta i njemačka vlada. Njemačke okupacijske snage su, međutim, još uvijek ostale na teritoriju Kraljevine. Savjet Litve je, nastojeći održati savez sa Njemačkom, ali istovremeno istaći nezavisnost nezavisnost, za monarha izabrao njemačkog vojvodu [[Wilhelm Karl od Uracha|Wilhelma Karla od Uracha]], koji je kao [[rimokatoličanstvo|rimokatolik]] bio prihvatljiviji domaćem stanovništvu od [[protestantizam|protestantskog]] njemačkog cara [[Wilhelm II od Njemačke|Wilhelma II]]]. Njemačka vlada nije formalno prihvatila tu odluku, ali Wilhelm Karl jest; mada nikada nije uspio stići do Litve, počeo je učiti [[litvanski jezik]]. Njegove napore je, međutim, bespredmetnim učinio sve izgledniji poraz Njemačke od [[Antante|zapadnih saveznika]]. Čak devet dana prije njemačke kapitulacije je Savjet Litve suspendirao vlastitu odluku o proglašenju monarhije, ostavivši konačno odluku o političkom uređenju nove zemlje [[Ustavotvorna skupština Litve|Ustavotvornoj skupštini]], koja je bila izabrana tek 1920. godine. Ona je donijela odluku kojom se Litva proglašava [[republika|republikom]].


== Izvori ==
== Izvori ==
{{reflist|3}}
{{reflist|3}}
{{Ruski građanski rat - države i režimi}}[[Kategorija:Historija Litvanije]]
{{Ruski građanski rat - države i režimi}}
[[Kategorija:Historija Litvanije]]

Aktualna verzija na datum 24 juni 2014 u 00:46

Lietuvos Karalystė
Kraljevina Litva
klijentska država Njemačkog Carstva
?
 
?
1918 ?

Zastava of {{{common_name}}}

Zastava

Položaj Litve
Položaj Litve
Glavni grad Vilnius
Jezik/ci litvanski
Vlast monarhija
kralj Mindaugas II
Legislatura Savjet Litve
Historijska era prvi svjetski rat
 - Litvanska nezavisnost 16. februar 1918
 - priznanje od strane Njemačke 23. mart 1918
 - izbor monarha 11. jul 1918
 - monarhija suspendirana 2. novembar 1918
 - 9. novembar 1918

Kraljevina Litva (litvanski: Lietuvos Karalystė) je bila kratkotrajna država koja je na kraju prvog svjetskog rata postojala na području današnje Litve, odnosno predstavljala prvi period obnovljene litvanske države koje su karakterizirale ustavna monarhija kao društveno-političko uređenje i status klijenta prema Njemačkom Carstvu. Nastala je na područjima koje je pred rat kontroliralo Rusko Carstvo, a koje su okupirale njemačke trupe godine 1915. Njemačka vlada je , slično kao u slučaju susjedne Poljske, zaključila da bi dugoročnim ratnim ciljevima umjesto direktne aneksije više koristilo stvaranje formalno nezavisne, ali klijentske države čime bi se stekla podrška lokalnog litvansog stanovništva i propagandni bodovi u međunarodnoj javnosti. U septembru 1917. je održana Vilniuska konferencija između predstavnika njemačkih vlasti i litvanskih nacionalističkih političara, koji su se potom organizirali u Savjet Litve. Oni su 16. februara proglasili nezavisnost Litve; nju je 3. marta 1918. u Brest-Litovsku indirektno priznala Sovjetska Rusija, a 23. marta i njemačka vlada. Njemačke okupacijske snage su, međutim, još uvijek ostale na teritoriju Kraljevine. Savjet Litve je, nastojeći održati savez sa Njemačkom, ali istovremeno istaći nezavisnost nezavisnost, za monarha izabrao njemačkog vojvodu Wilhelma Karla od Uracha, koji je kao rimokatolik bio prihvatljiviji domaćem stanovništvu od protestantskog njemačkog cara Wilhelma II]. Njemačka vlada nije formalno prihvatila tu odluku, ali Wilhelm Karl jest; mada nikada nije uspio stići do Litve, počeo je učiti litvanski jezik. Njegove napore je, međutim, bespredmetnim učinio sve izgledniji poraz Njemačke od zapadnih saveznika. Čak devet dana prije njemačke kapitulacije je Savjet Litve suspendirao vlastitu odluku o proglašenju monarhije, ostavivši konačno odluku o političkom uređenju nove zemlje Ustavotvornoj skupštini, koja je bila izabrana tek 1920. godine. Ona je donijela odluku kojom se Litva proglašava republikom.

Izvori[uredi | uredi kod]