Kerboga – razlika između verzija
m Bot: mijenja Kategorija:Prvi križarski rat u Kategorija:Križarski ratovi |
m robot kozmetičke promjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Kerboga''' (''Kerbogha''; {{lang-ar|كربغا}}, {{lang-tr|Kürboğa}}; ? -1102) bio je [[Turci Seldžuci|seldžučki]] |
'''Kerboga''' (''Kerbogha''; {{lang-ar|كربغا}}, {{lang-tr|Kürboğa}}; ? -1102) bio je [[Turci Seldžuci|seldžučki]] vojskovođa, poznat kao [[atabeg]] [[Mosul]]a u vrijeme [[Prvi križarski rat|Prvog križarskog rata]]. <ref>Runciman, Steven. "''A History of the Crusades''". [[Cambridge University Press]], 1987. [http://books.google.com/books?id=IfY8AAAAIAAJ&pg=PA215&dq=kerbogha+atabeg+turkish&hl=tr&sig=ewqkFqphdCaAKU20Xj5B5yFxTxA ''page 215'']</ref> Prije nego što je postao atabeg, stvorio je reputaciju sposobnog vojnika. Godine 1098. je doznao kako [[križari]] [[opsada Antiohije|opsjedaju]] [[Antiohija|Antiohiju]], te joj je odlučio doći u pomoć; nekoliko je mjeseci prikupljao vojsku koju su činili kontigenti muslimanskih emira iz današnje Sirije, Iraka i Irana. Pred zidine Antiohije je došao između 5. i 8. juna, nedugo nakon što su križari uspjeli zauzeti grad. Međutim, križarske snage su bile iscrpljene i izgladnjene dugotrajnom opsadom, te su se povukle iza zidine, uz male izglede da će se dugo održati pod Kebroginom opsadom. Svjestan toga, križarski vođa [[Petar Pustinjak]] je preko nekoliko istaknutih antiohijskih kršćana počeo pregovarati s Kerbogom o tome da se pitanje posjeda nad Antiohije riješi [[dvoboj]]em najboljih križarskog i Kerboginog vojnika. Kerboga je, uvjeren u svoju brojčanu nadmoć i laku pobjedu, to odbio; u međuvremenu je među križarima zavladao očaj, tako da je biskup [[Adhemar od Le Puya]] morao zaključati kapije kako bi spriječio [[dezerterstvo]]. Međutim, već 10. juna je navodno otkriće [[Sveto koplje|Svetog koplja]] u gradu protumačeno kao Božji znak te je među križarima ponovno porastao moral. Dana 28. juna su križarske snage izašle izvan gradskih zidina i napale Kerboginu vojsku; ona je, usprkos brojčane nadmoći, u potpunosti razbijena. Križarski izvori su tu pobjedu objasnili kao Božje [[čudo]], dok je muslimanski izvori tumače [[izdaja|izdajom]] muslimanskih emira uplašenih da bi Kerboga osvajanjem Antiohije i uništenjem križara stekao preveliki prestiž i slavu na njihov račun. U svakom slučaju, Kerboga se vratio u Mosul gdje je sljedećih nekoliko godina proveo kao, prema navodima historičara, "slomljen čovjek". |
||
==Izvori== |
== Izvori == |
||
{{Reflist}} |
{{Reflist}} |
||
Aktualna verzija na datum 23 juni 2014 u 23:47
Kerboga (Kerbogha; arapski: كربغا, turski: Kürboğa; ? -1102) bio je seldžučki vojskovođa, poznat kao atabeg Mosula u vrijeme Prvog križarskog rata. [1] Prije nego što je postao atabeg, stvorio je reputaciju sposobnog vojnika. Godine 1098. je doznao kako križari opsjedaju Antiohiju, te joj je odlučio doći u pomoć; nekoliko je mjeseci prikupljao vojsku koju su činili kontigenti muslimanskih emira iz današnje Sirije, Iraka i Irana. Pred zidine Antiohije je došao između 5. i 8. juna, nedugo nakon što su križari uspjeli zauzeti grad. Međutim, križarske snage su bile iscrpljene i izgladnjene dugotrajnom opsadom, te su se povukle iza zidine, uz male izglede da će se dugo održati pod Kebroginom opsadom. Svjestan toga, križarski vođa Petar Pustinjak je preko nekoliko istaknutih antiohijskih kršćana počeo pregovarati s Kerbogom o tome da se pitanje posjeda nad Antiohije riješi dvobojem najboljih križarskog i Kerboginog vojnika. Kerboga je, uvjeren u svoju brojčanu nadmoć i laku pobjedu, to odbio; u međuvremenu je među križarima zavladao očaj, tako da je biskup Adhemar od Le Puya morao zaključati kapije kako bi spriječio dezerterstvo. Međutim, već 10. juna je navodno otkriće Svetog koplja u gradu protumačeno kao Božji znak te je među križarima ponovno porastao moral. Dana 28. juna su križarske snage izašle izvan gradskih zidina i napale Kerboginu vojsku; ona je, usprkos brojčane nadmoći, u potpunosti razbijena. Križarski izvori su tu pobjedu objasnili kao Božje čudo, dok je muslimanski izvori tumače izdajom muslimanskih emira uplašenih da bi Kerboga osvajanjem Antiohije i uništenjem križara stekao preveliki prestiž i slavu na njihov račun. U svakom slučaju, Kerboga se vratio u Mosul gdje je sljedećih nekoliko godina proveo kao, prema navodima historičara, "slomljen čovjek".
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Runciman, Steven. "A History of the Crusades". Cambridge University Press, 1987. page 215