Grčka umjetnost – razlika između verzija
m robot kozmetičke promjene |
|||
| Red 4: | Red 4: | ||
== Antička umjetnost == |
== Antička umjetnost == |
||
[[Datoteka:Meister von Daphni 002.jpg|thumb|left|''[[Krist Pankrator]]'', [[mozaik]] iz [[manastir|samostana]] u [[Dafni|Daphni]], oko 1100.]] |
[[Datoteka:Meister von Daphni 002.jpg|thumb|left|''[[Krist Pankrator]]'', [[mozaik]] iz [[manastir|samostana]] u [[Dafni|Daphni]], oko 1100.]] |
||
===Egejska Grčka=== |
=== Egejska Grčka === |
||
{{glavni|Egejska umjetnost}} |
{{glavni|Egejska umjetnost}} |
||
Poslije propasti [[bakarno doba|brončanodobnih]] kultura ([[Kikladi|kikladske]] i [[minojska civilizacija|kretsko]]-[[mikenska Grčka|mikenske]] u III. I II. tisućljeću prije Krista) dolaskom [[Dorani|Dorana]] na središnje područje [[Balkan]]skog poluotoka, otoke [[Jonsko more|Jonskoga]] i [[Egejsko more|Egejskoga mora]] i duž obala [[Mala Azija|Male Azije]] (tijekom 10. i 9. st. pne.) razvila se [[starogrčka umjetnost|helenska umjetnost]]. |
Poslije propasti [[bakarno doba|brončanodobnih]] kultura ([[Kikladi|kikladske]] i [[minojska civilizacija|kretsko]]-[[mikenska Grčka|mikenske]] u III. I II. tisućljeću prije Krista) dolaskom [[Dorani|Dorana]] na središnje područje [[Balkan]]skog poluotoka, otoke [[Jonsko more|Jonskoga]] i [[Egejsko more|Egejskoga mora]] i duž obala [[Mala Azija|Male Azije]] (tijekom 10. i 9. st. pne.) razvila se [[starogrčka umjetnost|helenska umjetnost]]. |
||
[[Kolonizacija|Kolonizacijom]] od 8. st. pne. Grčka se umjetnost proširila na gotovo čitav obalni pojas [[Sredozemno more|Sredozemlja]] i neka područja [[Crno more|Crnog mora]]. |
[[Kolonizacija|Kolonizacijom]] od 8. st. pne. Grčka se umjetnost proširila na gotovo čitav obalni pojas [[Sredozemno more|Sredozemlja]] i neka područja [[Crno more|Crnog mora]]. |
||
===Antička Grčka=== |
=== Antička Grčka === |
||
{{glavni|Umjetnost stare Grčke}} |
{{glavni|Umjetnost stare Grčke}} |
||
{{Commonscat|Ancient Greek art}} |
{{Commonscat|Ancient Greek art}} |
||
| Red 31: | Red 31: | ||
* [http://www.fullbooks.com/A-History-Of-Greek-Art.html F. B. Tarbell, Povijest Grčke umjetnosti, online book (engl.)] |
* [http://www.fullbooks.com/A-History-Of-Greek-Art.html F. B. Tarbell, Povijest Grčke umjetnosti, online book (engl.)] |
||
* [http://www.nationalgallery.gr Nacionalna galerija u Ateni (engl.)] |
* [http://www.nationalgallery.gr Nacionalna galerija u Ateni (engl.)] |
||
[[Kategorija:Umjetnost po državama]] |
[[Kategorija:Umjetnost po državama]] |
||
Aktualna verzija na datum 23 juni 2014 u 07:38
Grčka umjetnost je umjetnička produkcija Grka i umjetnost na području Grčke.
Antička umjetnost[uredi | uredi kod]
Egejska Grčka[uredi | uredi kod]
Poslije propasti brončanodobnih kultura (kikladske i kretsko-mikenske u III. I II. tisućljeću prije Krista) dolaskom Dorana na središnje područje Balkanskog poluotoka, otoke Jonskoga i Egejskoga mora i duž obala Male Azije (tijekom 10. i 9. st. pne.) razvila se helenska umjetnost. Kolonizacijom od 8. st. pne. Grčka se umjetnost proširila na gotovo čitav obalni pojas Sredozemlja i neka područja Crnog mora.
Antička Grčka[uredi | uredi kod]
Grčka je početkom 2. st. pne. Došla pod vlast Rimljana, potom je pod imenom Ahaja postala provincijom Rimskog Carstva, a potkraj 4. stoljeća bila je u sklopu Istočnorimskog odnosno Bizantskog carstva. Grčka umjetnost je snažno utjecala na razvoj rimske i bizantske umjetnosti, a preko njih i na kršćansku umjetnost Zapada koja je u renesansi, a poslije i neoklasicizmu, doživjela svoju obnovu.
Kasnorenesansni (maniristički) slikar, koji je veći dio života proveo u Španjolskoj, Dominikos Theotokopulos, zvan El Greco (oko 1541.-1614.), isprva je na Kreti radio ikone u duhu bizantske slikarske tradicije.
Novogrčka umjetnost[uredi | uredi kod]
U prvoj polovici 19. st. novogrčka umjetnost je bila pod utjecajem zapadnoeuropske umjetnosti. Godine 1836. u Ateni je osnovana Umjetnička akademija, an kojoj je isprva preovladavao akademizam münchenskih studenata Nikiforosa Lytrasa (1832.-1904.) i Nikolausa Gyzisa (1842.-1901.), potom plenerizam Konstantinosa Volonakisa (1837.-1907.), a od druge polovice 19. st. svi suvremeni europski smjerovi.
U arhitekturi je isprva vladao neoklasicizam (Zgrada sveučilišta u Ateni), potom historicizam (osobito neogotika i neobizantski stil). Utemeljenjem poli-tehničke škole u Grčkoj je od 1887. djelovao veći broj domaćih graditelja koji su u svjetovnom graditeljstvu rabili antičke i renesansne, a u crkvenome bizantske elemente.
Od sredine 20. st. grčki su arhitekti gradili u duhu moderne europske arhitekture, a najznačajniji su: Dimitris P. Pikionis (1887.-1968.), Aris Konstantinidis (1913.-1993.), Aleksandros N. Tombazis (1939.-).
Mnogi grčki likovni umjetnici su se afirmirali u svjetskim umjetničkim središtma, istaknuto mjesto zauzimaju Takis (1925.-), Kostas Coklis (1930.-) i Konstantin Ksenakis (1931.-) u Francuskoj, a Vardea Mavromichali Chryssa (1933.-) i Luksa Samaras (1936.-) u SAD-u.