Globularni protein – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dcirovicbot (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 1: Red 1:
[[Image:1GZX Haemoglobin.png|thumb|300px|Trodimenziona struktura [[hemoglobin]]a]]
[[Datoteka:1GZX Haemoglobin.png|thumb|300px|Trodimenziona struktura [[hemoglobin]]a]]
'''Globularni proteini''' (''sferoproteini'') su jedna od tri glavne klase proteina.<ref name="VoetBiochemistry3rd">{{VoetBiochemistry3rd}}</ref> Ovi proteini imaju oblik [[Sfera|sfere]] i uglavnom su rastvorni u vodenim rastvorima. Oni formiraju [[koloid]]ne rastvore. Po toj karakteristici se razlikuju od [[Fibrilarni proteini|fibrilarnih proteina]], koji su praktično nerastvorni. Konformacije proteina i njihova stabilnost uslovljavaju njegovu funkciju.<ref>{{cite journal |url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0959440X08001759 |title = Folding and stability of globular proteins and implications for function |author = Carlo Travaglini-Allocatelli, Ylva Ivarsson, Per Jemth and Stefano Gianni |journal = Current Opinion in Structural Biology |date = 2009 |volume = 19 |pages = 3–7}}</ref>
'''Globularni proteini''' (''sferoproteini'') su jedna od tri glavne klase proteina.<ref name="VoetBiochemistry3rd">{{VoetBiochemistry3rd}}</ref> Ovi proteini imaju oblik [[Sfera|sfere]] i uglavnom su rastvorni u vodenim rastvorima. Oni formiraju [[koloid]]ne rastvore. Po toj karakteristici se razlikuju od [[Fibrilarni proteini|fibrilarnih proteina]], koji su praktično nerastvorni. Konformacije proteina i njihova stabilnost uslovljavaju njegovu funkciju.<ref>{{cite journal |url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0959440X08001759 |title = Folding and stability of globular proteins and implications for function |author = Carlo Travaglini-Allocatelli, Ylva Ivarsson, Per Jemth and Stefano Gianni |journal = Current Opinion in Structural Biology |date = 2009 |volume = 19 |pages = 3–7}}</ref>
Termin [[globin]] se može specifičnije koristiti za označavanje proteina koji imaju [[globinski sklop]].
Termin [[globin]] se može specifičnije koristiti za označavanje proteina koji imaju [[globinski sklop]].
==Globularne strukture i rastvorljivost==
== Globularne strukture i rastvorljivost ==
Sferičnu strukturu indukuje proteinska [[Tercijarna struktura proteina|tercijarna struktura]]. Nepolarne ([[Hidrofobnost|hidrofobne]]) aminokiseline su locirane u unutrašnjosti molekula, dok su [[Hemijska polarnost|polarne]] (hidrofilne) aminokiseline vezane u spoljašnjem sloju, što omogućava [[Međumolekulska sila|dipol-dipol interakcije]] sa [[rastvarač]]em, čime se objašnjava molekulska rastvorljivost.
Sferičnu strukturu indukuje proteinska [[Tercijarna struktura proteina|tercijarna struktura]]. Nepolarne ([[Hidrofobnost|hidrofobne]]) aminokiseline su locirane u unutrašnjosti molekula, dok su [[Hemijska polarnost|polarne]] (hidrofilne) aminokiseline vezane u spoljašnjem sloju, što omogućava [[Međumolekulska sila|dipol-dipol interakcije]] sa [[rastvarač]]em, čime se objašnjava molekulska rastvorljivost.
Način na koji se proteini prirodno savijaju još uvek nije potpuno poznat. Deo problema proteinskog savijanja je da se mnoštvo nekovalentnih, slabih interakcija formira, kao što su [[Vodonična veza|vodonične veze]] i [[Van der Valsova veza|Van der Walsove interakcije]]. Postoje dva moguća mehanizma za savijanje globularnih proteina, difuzioni-kolizioni model i nukleaciono kondenzacioni model. Nedavni nalazi su pokazali da se globularni proteini, poput PTP-BL PDZ2, savijaju koristeći karakteristike oba modela. Iz tih nalaza proizilazi da prelazna stanja proteina mogu da utiču na način savijanja.
Način na koji se proteini prirodno savijaju još uvek nije potpuno poznat. Deo problema proteinskog savijanja je da se mnoštvo nekovalentnih, slabih interakcija formira, kao što su [[Vodonična veza|vodonične veze]] i [[Van der Valsova veza|Van der Walsove interakcije]]. Postoje dva moguća mehanizma za savijanje globularnih proteina, difuzioni-kolizioni model i nukleaciono kondenzacioni model. Nedavni nalazi su pokazali da se globularni proteini, poput PTP-BL PDZ2, savijaju koristeći karakteristike oba modela. Iz tih nalaza proizilazi da prelazna stanja proteina mogu da utiču na način savijanja.
==Reference==
== Reference ==
{{reflist|2}}
{{reflist|2}}
==Spoljašnje veze==
== Spoljašnje veze ==
* {{MeshName|Globins}}
* {{MeshName|Globins}}
{{-}}
{{-}}
{{Proteinske teme-lat}}
{{Proteinske teme-lat}}

[[Kategorija:Proteini]]
[[Kategorija:Proteini]]
[[Kategorija:Struktura proteina]]
[[Kategorija:Struktura proteina]]

Aktualna verzija na datum 23 juni 2014 u 06:43

Trodimenziona struktura hemoglobina

Globularni proteini (sferoproteini) su jedna od tri glavne klase proteina.[1] Ovi proteini imaju oblik sfere i uglavnom su rastvorni u vodenim rastvorima. Oni formiraju koloidne rastvore. Po toj karakteristici se razlikuju od fibrilarnih proteina, koji su praktično nerastvorni. Konformacije proteina i njihova stabilnost uslovljavaju njegovu funkciju.[2]

Termin globin se može specifičnije koristiti za označavanje proteina koji imaju globinski sklop.

Globularne strukture i rastvorljivost[uredi | uredi kod]

Sferičnu strukturu indukuje proteinska tercijarna struktura. Nepolarne (hidrofobne) aminokiseline su locirane u unutrašnjosti molekula, dok su polarne (hidrofilne) aminokiseline vezane u spoljašnjem sloju, što omogućava dipol-dipol interakcije sa rastvaračem, čime se objašnjava molekulska rastvorljivost.

Način na koji se proteini prirodno savijaju još uvek nije potpuno poznat. Deo problema proteinskog savijanja je da se mnoštvo nekovalentnih, slabih interakcija formira, kao što su vodonične veze i Van der Walsove interakcije. Postoje dva moguća mehanizma za savijanje globularnih proteina, difuzioni-kolizioni model i nukleaciono kondenzacioni model. Nedavni nalazi su pokazali da se globularni proteini, poput PTP-BL PDZ2, savijaju koristeći karakteristike oba modela. Iz tih nalaza proizilazi da prelazna stanja proteina mogu da utiču na način savijanja.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  2. Carlo Travaglini-Allocatelli, Ylva Ivarsson, Per Jemth and Stefano Gianni (2009). „Folding and stability of globular proteins and implications for function”. Current Opinion in Structural Biology 19: 3–7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]