20.730.146
izmjena
No edit summary |
m (robot kozmetičke promjene) |
||
'''Životna zajednica''' ili '''BIOCENOZA''' je skup organizama različitih vrsta u istom staništu
Kao što jedinke jedne vrste ne žive izolovano, već u [[populacija]]ma, tako i populacije različitih vrsta na istom [[stanište|staništu]] ne žive izolovano već u zajednicama.
== Osobine životne zajednice ==
Svaka biocenoza se odlikuje određenim grupnim osobinama :
* kvalitativan i kvantitativan sastav,
* vremenske promene
* određeni odnosi ishrane,
* vremenski raspored populacija.
=== Kvalitativan i kvantitativan sastav ===
Kvalitativni sastav biocenoze predstavlja prisustvo i kombinaciju zastupljenih [[vrsta]]. Tako se, npr., živi svet [[kamenjar]]a razlikuje po sastavu od od onog u šumi. Životni uslovi u staništu ([[stanište|biotopu]]) uslovljavaju odgovarajuću brojnost (kvantitet) populacija u biocenozi. Populacije koje su u biocenozi posebno brojne nazivaju se '''dominantne'''. One daju pečat zajednici i najbolje su prilagođenedatim uslovima staništa. U bukovoj šumi dominantna vrsta je [[bukva]], a u hrastovoj [[hrast]].
=== Vremenske promene ===
U strukturi životnih zajednica vremenske promene mogu biti:
* periodične i
* sukcesivne.
'''Periodične promene''' su one koje prate ritam dnevno-noćnih i sezonskih kolebanja uslova u staništu.Periodične promene se dešavaju neprestano svake sezone i one ne remete odnose u biocenozi. Zato se javlja [[periodizam]] u životnim aktivnostima organizama:
* većina biljaka i životinja se razmnožava u isto [[godišnje doba]];
* neke životinje su aktivne noću, a druge danju;
* biljke vrše fotosintezu samo danju itd.
Nasuprot ovako kratkotrajnim promenama, u prirodi se dešavaju korenite promene i uslova sredine i biocenoza. '''Sukcesije''' (ili vekovne promene) su smenjivanje jedne populacije drugom u okviru jedne biocenoze, kao i smenjivanje čitavih biocenoza na jednom biotopu.
* promenom rečnog toka itd.
=== Odnosi ishrane (trofička struktura) ===
Osnovni način uzajamnog povezivanja članova jedne životne zajednice predstavlja [[metabolizam]] biocenoze. On čini osnovu organizacije njenog života, tj. njenu trofičku strukturu. Odnosi ishrane čvrsto povezuju sve vrste članova biocenoze.
[[Autotrof]]ni članovi biocenoza su [[proizvođač (biologija)|
* [[biljojedi]] (koji se hrane neposredno biljkama),
* [[karnivor|mesojedi]] (posredni potrošači jer se hrane životinjama) i
* različiti [[saprofit]]i koji se hrane ostacima uginulih organizama.
Posebnu grupu saprofita čine [[heterotrof]]ne [[bakterija|bakterije]] i [[gljiva|gljive]] koje razlažu ostatke organskih supstanci do neorganskih sastojaka (vrše [[mineralizacija|mineralizaciju]]), vraćajući ih na taj način u prirodu u obliku koji je upotrebljiv za biljke. Od tih materija biljke, [[fotosinteza|fotosintezom]], ponovo stvaraju organske materije bogate energijom. Svi saprofiti čine grupu [[razlagač (biologija)|
Proizvođači (biljni organizmi) , potrošači Zivotinjski organizmi ) i razlagači (Gljive , mikrorganizmi )
Organsku materiju koju proizvode zelene biljke fotosintezom, koriste čitavi nizovi potrošača. Zajedno sa proizvođačem koji se nalazi u osnovi niza, serija potrošača obrazuje [[lanac ishrane]]. Prva karika u lancu je najčešće proizvođač, ali mogu biti i organski otpaci. Poslednju kariku u lancu čini potrošač koji u životnoj zajednici nema direktnih prirodnih neprijatelja.
Lanci ishrane pokazuju jednu opštu pravilnost: brojnost (biomasa) pojedinih vrsta (karika u lancu), opada u smeru od proizvođača ka krajnjem potrošaču.(Od ovog pravila odstupaju [[parazit]]ski lanci ishrane pošto sićušan parazit može da ima mnogo krupnijeg domaćina.) Šuma ima veliku biomasu (osnova piramide) i u njoj živi veliki broj biljnih insekata. Takođe, brojni, ali manje od prethodnih, su insekti mesojedi. U odnosu na njih, daleko je manje ptica koje se hrane insektima. Čitava šuma može biti stanište samo jednom paru ptica grabljivica (vrh piramide). Grafički se to predstavlja pomoću [[trofička piramida|trofičkih piramida]].
== Literatura ==
* Janković, M.,Đorđević, V: ''Primenjena ekologija'', Naučna knjiga, Beograd, 1981.
* Đukanović, Mara: ''Ekološki izazov'', Beograd, 1991.
* Stanković, S: ''Ekologija životinja'', Beograd, 1979.
* Janković, M: ''Fitoekologija'', Beograd, 1986.
|
izmjena