Grifon – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preuzeto sa srpske Wikipedije
 
m robot Dodaje: az:Qrifon
Red 26: Red 26:
[[als:Greif]]
[[als:Greif]]
[[ar:فتخاء]]
[[ar:فتخاء]]
[[id:Griffin]]
[[az:Qrifon]]
[[bg:Грифон]]
[[bg:Грифон]]
[[bs:Grifon]]
[[bs:Grifon]]
Red 33: Red 33:
[[da:Grif]]
[[da:Grif]]
[[de:Greif]]
[[de:Greif]]
[[et:Greif]]
[[el:Γρύπας]]
[[el:Γρύπας]]
[[en:Griffin]]
[[en:Griffin]]
[[es:Grifo]]
[[eo:Grifo]]
[[eo:Grifo]]
[[es:Grifo]]
[[et:Greif]]
[[fa:شیردال]]
[[fa:شیردال]]
[[fi:Aarnikotka]]
[[fr:Griffon (mythologie)]]
[[fr:Griffon (mythologie)]]
[[gl:Grifón]]
[[gl:Grifón]]
[[he:גריפון]]
[[he:גריפון]]
[[hr:Grifon]]
[[hr:Grifon]]
[[hu:Griff]]
[[id:Griffin]]
[[it:Grifone (mitologia)]]
[[it:Grifone (mitologia)]]
[[ja:グリフォン]]
[[ja:グリフォン]]
Red 48: Red 51:
[[la:Gryps]]
[[la:Gryps]]
[[lt:Grifas (mitologija)]]
[[lt:Grifas (mitologija)]]
[[hu:Griff]]
[[mk:Грифон]]
[[mk:Грифон]]
[[nl:Griffioen]]
[[nl:Griffioen]]
Red 59: Red 61:
[[sk:Gryf]]
[[sk:Gryf]]
[[sr:Грифон]]
[[sr:Грифон]]
[[fi:Aarnikotka]]
[[sv:Grip]]
[[sv:Grip]]
[[ta:கிறிப்பன்]]
[[ta:கிறிப்பன்]]

Verzija na datum 1 maj 2010 u 18:13

Grifon i Satir

Grifon (grč. Gryps, lat. Griphus) je mitsko čudovište sa telom lava i glavom orla, poreklom sa Istoka.

Mitologija

Najstarije predstave ovih fantastičnih bića poznate su iz Egipta, Vavilona, Asirije, Hetitskog carstva, Persije, Fenikije i Judeje, a odatle su stugle u Grčku, najpre na Krit. Na Kritu su se pojavljivali na umetničkim predmetima iz 17. i 16. veka pre nove ere, u Sparti u 8. i 7. veku pre nove ere i u Rimu.

Moglo je biti žensko i muško, a postojale su i rezličite kombinacije: lavlji trup i ptičja, odnosno ljudska glava.

U Grčkoj je uglavnom predstavljan kao čudovište ženskog pola, a najpoznatije je Sfinga. U Mesopotamiji i Persiji preovladao je lavlji tip - kombinacija lavljeg trupa i glave bika ili čoveka, a u Egiptu tip - telo lava i glava ptice grabljivice, škorpiona i čoveka, zmaja i slično.

Najpoznatiji predstavnici bili su siruši "vavilonski zmajevi" i kerubioni, krilati bikovi-stražari s ljudskom glavom.

Grifon se smatrao opasnim demonom koji je bio sluga bogova, a vremenom je gubio svoj htonski karakter i pretvorio se u simbol mudrosti.

O Grifonu

I književnosti se prvi put pominje u komentaru Hesiodovog dela, a prvi opis dao je Herodot u prvoj polovini 5. veka pre nove ere. Opisujući ga kao čudovište s lavljim telom, orlovskim krilima i kandžama, koji živi negde daleko na severu Azije, gde čuva bogata nalazišta zlata od jednookih Arismapana.

Eshil grifone naziva "Zevsovim psima" i opisuje ih kao pse sa ptičjim kljunom koji ne laju.

Spoljašnje veze

Reference

  • V. Zamarovski, Junaci antičkih mitova, Leksikon grčke i rimske mitologije, Zagreb 1985, str. 118.