Taulanti – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Verzija na datum 15 april 2010 u 23:42

Taulanti (grčki: Ταυλάντιοι) su bili jedno od najvećih ilirskih plemena. Prema grčkoj mitologiji, Ilirijus je bio začetnik ilirskog naroda a Taulas (Tαύλας) je bio jedan od njegovih šest sinova i rodonačelnik budućeg plemena Taulanti. Taulanti su naseljavali dio obale Jadranskog mora oko današnje sjeverne Albanije, odnosno grada Epidamnus (Drač). Taulanti su značajnu ulogu odigrali u IV i III stoljeću p.n.e. kada su vladali Ilirskim kraljevstvom, prethodno uspostavljenim od strane Enhilejaca, također ilirskog plemena. Plemena Albani i Partini su također živjeli na približno istim teritorijama kao Taulanti. Oko 335. godine p.n.e. kralj Glaukijas je uspostavio dinastiju Taulanta u Ilirskom kraljevstvu a 323. godine p.n.e. uspijeva vratiti sve zemlje koje su od Enhelejaca osvojili Makedonci. Kasnije su Iliri osvojili i Epidamnus i Apoloniju, grčke kolonije osnovane još u VII stoljeću p.n.e.

Važniji gradovi su bili Epidamnus, Apolonija, Damastion, Albanopolis, Dimale, Skodra (Skadar), Ulcinium (Ulcinj) i Rizon (Risan).

Južno ilirsko pleme Ardijejci je imalo svoje kraljevstvo koje je bilo veoma moćno i uticajno u III i II stoljeću p.n.e, naoročito pod kraljem Agronom i nešto manje u vrijeme kraljice Teute i Scerdilaidasa, Agronovog brata. Taulanti su, uz Daorse, tražili savez sa Rimom kako bi se izvukli iz dominacije Ardijejeca.

Rimski hroničar Livije navodi da je oko 167. godine p.n.e, nakon sukoba protiv Rima, Gencije, posljednji kralj Ilira poražen a Ilirija podijeljena na tri dijela. Kao nagradu za podršku, Rim je Daorse, Piruste i Taulante (uz ova tri plemena i Dalmati su otkazali podršku Genciju) oslobodio plaćanja poreza a njihove su države imale nezavisnost.

Izvori i vanjski linkovi

Cabanes, Pierre: Les Illyriens de Bardylis à Genthios (IVe - IIe siècles avant J.-C.). (= Regards sur l'histoire. 65). Paris 1988. ISBN 2-7181-3841-6
J.J. Wilkes, The Illyrians, 1992, ISBN 0631198075
Danijel Dzino, Illyrian policy of Rome in the late Republic and early Principate, 2005