Grgur Veliki – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 4: | Red 4: | ||
| hrvatsko_ime = Grgur I. |
| hrvatsko_ime = Grgur I. |
||
| latinsko_ime = Gregorius I |
| latinsko_ime = Gregorius I |
||
| pravo_ime = |
| pravo_ime = Gregorius Anicius |
||
<!--| grb = [[Datoteka:...]] --> |
<!--| grb = [[Datoteka:...]] --> |
||
| slika =Man_writing_Corpus_Christi_College_Cambridge_MS._389.jpg |
| slika =Man_writing_Corpus_Christi_College_Cambridge_MS._389.jpg |
Verzija na datum 18 maj 2014 u 23:29
Grgur I. Gregorius I | |
---|---|
Pravo ime | Gregorius Anicius |
Papinstvo počelo | 3. rujna 590. |
Papinstvo završilo | 12. ožujka 604. |
Prethodnik | Pelagije II. ( 579. - 590.) |
Nasljednik | Sabinijan (604. - 606.) |
Rođen | oko 540. Rim, Italija |
Umro | 604. Rim |
Ostali pape imena Grgur |
Sveti Grgur I. Veliki bio je papa i crkveni naučitelj. Otac mu je bio Gordijan, a majka Sveta Silvija. Najprije je bio prefekt (od 572.-573.), a potom osniva 6 samostana na Siciliji i samostan svetog Andrije u Rimu. Od 579. do 585. godine bio je delegat pape Pelagija II. na carigradskom dvoru, a izabran je za papu 590. godine.
Kao papa reorganizirao je upravu nad papinskim teritorijem i crkvenim dobrima po pokrajinama. Također je poticao širenje benediktinskog reda, pokretao misionarsku djelatnost (pokrštenje Angla), reformirao crkvene ceremonije i crkveno pjevanje. Spretnom politikom prema Langobardima postavio je temelje kasnijoj političkoj moći papinstva. Prvi je upotrijebio izraz „servus servorum Dei“ (latinski: sluga slugu Božjih) kao titulu rimskih papa.
Iz njegovih djela crpe se podaci o kulturnoj povijesti ranog srednjeg vijeka. Bio je prvi latinski pisac koji je spomenuo Slavene u Istri i Dalmaciji. Njegova djela su:
Eksterni linkovi