Fonologija – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
mNema sažetka izmjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
| ⚫ | |||
FONOLOGIJA |
|||
Fonologija je oblast nauke o jeziku koja proucava glasove kao govorne jedinice kojima se obelezavaju razlike u znacenju rci. Osnovna jedinica fonologije je fonema ili glas koji ima funkciju razlikovanja reci. fonologija se naziva i funkcionalna fonetika jer proucava funkciju funkciju glasova u jeziku. |
|||
Glavna razlikovna obelezja ili distinktivna obelezja fonema su : |
|||
-zvunost,bezvucnost |
|||
-mekoca,tvrdoca |
|||
-artikulacione osobine |
|||
Alofon je varijanta redukovane fonemeili glasa u cijoj artikulaciji nisu izrazena sva svojstva u dovoljnoj meri. |
|||
Drvograd (D,d) |
|||
Glas moze da ima inicijalnu poziciju ako je na pocetku reci,medijalnu ako je u sredini i finalnu ako je na kraju reci. |
|||
Obicno je finalna pozicija nepovoljnija od inicijalne a medijalna pozicija zavisi od susednog glasa tj od fonoloskog okruzenja glasa(misli se na suglasnik). |
|||
Kao npr |
|||
Fonema n u reci banka ima nepovoljnu poziciju u odnosu na istu fonemu u odnosu na reci Dana. |
|||
U reci banka n ima velarni karakter(artikulacija je pomerena ka velarnom nepcu zbog glasa koji sledi- K ),a u reci Dana ima cist nazalni karakter. Zvucni suglasnici delimicno gube zvucnost kada se nadju na kraju reci, taj proces se obezvucenje ili desonorizacija: Dravograd |
|||
| ⚫ | |||
'''Fonologija''' (od [[Grčki jezik|grč.]] ''φωνή, phone'' = glas, ''λόγος, lógos'' = riječ) [[Jezikoslovlje|jezikoslovna]] je disciplina koja proučava jezičnu funkciju i ponašanje [[govor]]nih jedinica. Najmanje te jedinice koje imaju razlikovnu funkciju su [[fonem]]i (središnji pojam fonologije). Fonologija proučava sustav govornih jedinica ([[glas]]ova) u jeziku, dok se [[fonetika]] bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora. |
'''Fonologija''' (od [[Grčki jezik|grč.]] ''φωνή, phone'' = glas, ''λόγος, lógos'' = riječ) [[Jezikoslovlje|jezikoslovna]] je disciplina koja proučava jezičnu funkciju i ponašanje [[govor]]nih jedinica. Najmanje te jedinice koje imaju razlikovnu funkciju su [[fonem]]i (središnji pojam fonologije). Fonologija proučava sustav govornih jedinica ([[glas]]ova) u jeziku, dok se [[fonetika]] bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora. |
||
Verzija na datum 18 januar 2010 u 11:28
Fonologija (od grč. φωνή, phone = glas, λόγος, lógos = riječ) jezikoslovna je disciplina koja proučava jezičnu funkciju i ponašanje govornih jedinica. Najmanje te jedinice koje imaju razlikovnu funkciju su fonemi (središnji pojam fonologije). Fonologija proučava sustav govornih jedinica (glasova) u jeziku, dok se fonetika bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora.
Fonološka transkripcija
Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz fonološke osobine jezika, jezikoslovci rabe specijalne sustave fonoloških simbola za transkripciju fonema i njezinih alofona (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).
Uobičajeno je označiti fonološku transkripciju kosim zagradama / /.
Literatura
- Dalibor Brozović: Fonologija hrvatskoga književnoga jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
- Zrinka Jelaska: Fonološki opisi hrvatskoga jezika: glasovi, slogovi, naglasci. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2004. ISBN 953-169-069-0
