Sirijski ratovi – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: pt:Guerras Sírias
SieBot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: ar:حروب سورية
Red 44: Red 44:
[[Category:Helenistička historija]]
[[Category:Helenistička historija]]


[[ar:حروب سورية]]
[[de:Syrische Kriege]]
[[de:Syrische Kriege]]
[[el:Συριακοί πόλεμοι]]
[[el:Συριακοί πόλεμοι]]

Verzija na datum 24 decembar 2009 u 17:37

Kelesirija, područje oko koga su se vodili Sirijski ratovi.

Sirijski ratovi je naziv za šest ratova koje su tokom 3. i 2. vijeka pne. među sobom vodili Seleukidsko Carstvo i Ptolemejsko Kraljevstvo nastojeći ovladati regijom po imenu Kelesirija, odnosno mjestom iz koga su vodile važne rute prema Egiptu. Ti su sukobi bitno iscrpili snage obje države, te omogućili da njihovim teritorijama na kraju ovladaju Rim i Partija.

Prvi sirijski rat (274-271. pne.)

Datoteka:Diadochi2.png
Karta koja pokazuje kraljevstva nastala raspadom carstva Aleksandra Velikog, neposredno pred početak prvog sirijskog rata 275. pne.

Prvi sirijski rat je predstavljao prvi veći sukob među helenističkim državama nakon što su godine 281. pne. ubijeni Seleuk I Nikator i Lizimah, posljednji originalni dijadosi. Seleukov sin Antioh, koji je imao ozbiljnih problema pri konsolidaciji vlasti u zapadnom dijelu carstva, smatrao je da se oni mogu riješiti jedino ekspanzijom na račun egipatskih posjeda na Levantu i Anadoliji. U tu je svrhu pripremio savez sa Magasom, polubratom egipatskog kralja Ptolemeja II, za koga je dao vjenčati svoju kći Apamu.

Magas je nakon vjenčanja proglasio nezavisnost Kirene te pokrenuo pohod protiv polubrata sa zapada, dok je Antioh napao egipatske posjede sa sjevera i istoka. Antioh je zabilježio početne uspjehe, osvojivši dijelove sirijske obale i južnu Anadoliju. Međutim, tada se pokazalo kako je Ptolemej II daleko sposobniji vladar nego što se smatralo. Njegova sestra i supruga Arsinoja je vješto suzbila dotadašnje dvorske spletke, dok je Ptolemej organizirao protunapad i porazio Antioha. Tome je doprinijela i pobuna Marmarida, libijskih nomada zbog kojih je Magas morao odustati od svog pohoda. Do godine 271. pne. kada je sklopljen mir, Ptolemej je uspio ne samo povratiti sve izgubljene teritorije, nego i egipatsku vlast proširiti na Kariju.

Drugi sirijski rat (260-253. pne.)

Antioh II je naslijedio svog oca 261. pne. te odmah počeo pripremati novi rat za Siriju. Prije toga je sklopio savez sa Antigonom Gonatom, antigonidskim kraljem Makedonije, koji je namjeravao Ptolemeja II istjerati iz Egejskog mora. Antioh II je potom uz makedonsku podršku napao ptolemejska uporišta u Maloj Aziji.

Tok rata je teško rekonsturirati, jer je većina zapisa izgubljena. Jasno je, međutim, da je Antigon oko godine 258. pne. uspio poraziti ptolemejsku flotu u bitci kod Kosa. To je dovelo do privremenog gubitka egipatske pomorske nadmoći nad Istočnim Mediteranom, što je dovelo do gubitka nadzora nad Klikijom, Pamfilijom i Jonijom. Antioh je pri tome osvojio Milet i Efez. Godine 253. pne. su, pak, izbile protumakedonske pobune u Korintu i Halkidi, a istovremeno sjeverne granice Makedonije počeli ugrožavati barbari, zbog čega je Makedonija prekinula rat protiv Egipta.

Ostavši sam, Antioh je godine 253. pne. sklopio mirovni sporazum sa Egiptom te se vjenčao s Ptolemejevom kćeri Berenikom Sirom, odrekavši se svoje prve supruge Laodike. Ptolemej II je iste godine umro.

Treći sirijski rat (246-241. pne.)

Tastova smrt je potakla Antioha da se godine 246. pne. vrati svojoj prvoj supruzi. Nedugo potom je umro, a Laodika je objavila kako je na samrtnoj postelji njenog sina Seleuka proglasio novim prijestonasljednikom, a nju regenticom. Berenika i njena djeca su se sklonila u Antiohiju, ali su tamo ubijeni od Laodikinih pristaša.

Novi egipatski kralj Ptolemej III je ubistvo sestre iskoristio kao povod da Seleukidima objavi rat, koji se također naziva Laodikejski. Iako je Antigon II Gonata kao vjerni seleukidski saveznik egipatskoj floti nanio poraz u bitci kod Androsa, Ptolemej je zabilježio niz uspjeha. Njegove su snage porazile Seleukide u Siriji, prodrle do Antiohije, pa i sve do Babilona. Da stvar pod Seleuka II bude gora, protiv njega su se pobunile istočne satrapije, a Laodika je inzistirala da svog mlađeg brata Antioh Hijeraks|Antioha Hijeraksa imenuje ko-regentom i preda mu vlast nad Malom Azijom. Hijeraks je nakon toga odmah proglasio nezavisnost i priključio se ratu protiv Seleuka. Iako je Seleuk uspio vratiti dio izgubljenih teritorija, nakon nekoliko godina je, iscrpljen, pristao na mir kojim su Egipćani dobili sjevernu Siriju, uključujući Seleukiju Pijeriju, glavnu antiohijsku luku.

Četvrti sirijski rat (219-217. pne.)

Peti sirijski rat (202-195. pne.)

Šesti sirijski rat (170-168. pne.)

Literatura

Green, Peter. Alexander to Actium: The Historical Evolution of the Hellenistic Age. Berkeley: University of California Press, 1990. ISBN 0-500-01485-X