Louis XVIII od Francuske – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: lt:Liudvikas XVIII
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Mijenja: bs:Luj XVIII, car Francuske; kozmetičke promjene
Red 7: Red 7:
U prvom razdoblju [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] Luj XVIII. se nalazio u Francuskoj koju napušta bježeći [[1791]]. godine u dogovoru s [[Luj XVI., kralj Francuske|Lujom XVI.]]. Za razliku od kraljevskog brata, uspješno je pobjegao, dok je ovaj bio uhvaćen i kasnije giljotiniran.
U prvom razdoblju [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] Luj XVIII. se nalazio u Francuskoj koju napušta bježeći [[1791]]. godine u dogovoru s [[Luj XVI., kralj Francuske|Lujom XVI.]]. Za razliku od kraljevskog brata, uspješno je pobjegao, dok je ovaj bio uhvaćen i kasnije giljotiniran.


Tokom više od dvadeset sljedećih godina samoproglašeni kralj '''Luj XVIII.''' živi od kraljevskih milostinja na dvorovima u [[Rusija|Rusiju]] i [[Engleska|Engleskoj]] s izgubljenom nadom u osvajanje krune. Sudbina mu se ipak neočekivano nasmješila katastrofalnom invazijom Rusije od strane [[Napoleon Bonaparte| Napoleona]]. Poslije tamošnjeg njegovog poraza slijede još dvije slične poražavajuće godine koje završavaju ulaskom protufrancuske koalicije u Pariz.
Tokom više od dvadeset sljedećih godina samoproglašeni kralj '''Luj XVIII.''' živi od kraljevskih milostinja na dvorovima u [[Rusija|Rusiju]] i [[Engleska|Engleskoj]] s izgubljenom nadom u osvajanje krune. Sudbina mu se ipak neočekivano nasmješila katastrofalnom invazijom Rusije od strane [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]]. Poslije tamošnjeg njegovog poraza slijede još dvije slične poražavajuće godine koje završavaju ulaskom protufrancuske koalicije u Pariz.


Uvjet za ponudu krune '''Luju XVIII.''' nakon [[Napoleon Bonaparte| Napoleonovog]] poraza [[1814]]. godine je bilo je prihvaćanje ustavne i parlamentarne monarhije. Iako on to prvobitno potpisuje tokom svoje prve godine na vlasti dolazi do reformi koje potkopavaju njegova obećanja. Rezultat toga je da u trenutku iskrcavanja [[Napoleon Bonaparte| Napoleona]] s Elbe [[1815]]. godine nitko nije htio boriti za novog kraljevskog diktatora.
Uvjet za ponudu krune '''Luju XVIII.''' nakon [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovog]] poraza [[1814]]. godine je bilo je prihvaćanje ustavne i parlamentarne monarhije. Iako on to prvobitno potpisuje tokom svoje prve godine na vlasti dolazi do reformi koje potkopavaju njegova obećanja. Rezultat toga je da u trenutku iskrcavanja [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]] s Elbe [[1815]]. godine nitko nije htio boriti za novog kraljevskog diktatora.


Kada je nakon samo 100 dana carski uzurpator bio pobijeđen od nove europske koalicije Luj XVIII. se opet vratio na vlast. Sadašnja njegova vladavina je bila puno pažljivija, opreznija prema željama vlastitih podanika. Koliko god je ovaj kralj mrzio nametnuti Ustav nije imao hrabrosti ukinuti ga.
Kada je nakon samo 100 dana carski uzurpator bio pobijeđen od nove europske koalicije Luj XVIII. se opet vratio na vlast. Sadašnja njegova vladavina je bila puno pažljivija, opreznija prema željama vlastitih podanika. Koliko god je ovaj kralj mrzio nametnuti Ustav nije imao hrabrosti ukinuti ga.
Red 22: Red 22:
{| align="center" cellpadding="2" border="2"
{| align="center" cellpadding="2" border="2"
|-
|-
| width="30%" align="center" | Prethodnik:<br>'''[[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske]]'''
| width="30%" align="center" | Prethodnik:<br />'''[[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske]]'''
| width="40%" align="center" | '''[[Popis francuskih vladara|Kralj Francuske]]'''
| width="40%" align="center" | '''[[Popis francuskih vladara|Kralj Francuske]]'''
| width="30%" align="center" | Nasljednici:<br>''' [[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]]'''
| width="30%" align="center" | Nasljednici:<br />''' [[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]]'''
|}
|}


Red 38: Red 38:
[[bg:Луи XVIII]]
[[bg:Луи XVIII]]
[[br:Loeiz XVIII (Bro-C'hall)]]
[[br:Loeiz XVIII (Bro-C'hall)]]
[[bs:Luj XVIII Francuski]]
[[bs:Luj XVIII, car Francuske]]
[[ca:Lluís XVIII de França]]
[[ca:Lluís XVIII de França]]
[[cs:Ludvík XVIII.]]
[[cs:Ludvík XVIII.]]

Verzija na datum 3 decembar 2009 u 01:32

Luj XVIII. (Versailles, 17. studenog 1755. - Pariz,16. rujna 1824.), kralj Francuske od 1814.-1824. godine.

Luj XVIII., francuski kralj

Ovaj kralj pravog imena Luj-Stanislav-Ksavier je bio unuk Luja XV. i brat giljotiniranog Luja XVI.. Na čelo dinastije Bourbon dolazi 1795. godine nakon smrti bratovog sina takozvanog Luja XVII.

U prvom razdoblju Francuske revolucije Luj XVIII. se nalazio u Francuskoj koju napušta bježeći 1791. godine u dogovoru s Lujom XVI.. Za razliku od kraljevskog brata, uspješno je pobjegao, dok je ovaj bio uhvaćen i kasnije giljotiniran.

Tokom više od dvadeset sljedećih godina samoproglašeni kralj Luj XVIII. živi od kraljevskih milostinja na dvorovima u Rusiju i Engleskoj s izgubljenom nadom u osvajanje krune. Sudbina mu se ipak neočekivano nasmješila katastrofalnom invazijom Rusije od strane Napoleona. Poslije tamošnjeg njegovog poraza slijede još dvije slične poražavajuće godine koje završavaju ulaskom protufrancuske koalicije u Pariz.

Uvjet za ponudu krune Luju XVIII. nakon Napoleonovog poraza 1814. godine je bilo je prihvaćanje ustavne i parlamentarne monarhije. Iako on to prvobitno potpisuje tokom svoje prve godine na vlasti dolazi do reformi koje potkopavaju njegova obećanja. Rezultat toga je da u trenutku iskrcavanja Napoleona s Elbe 1815. godine nitko nije htio boriti za novog kraljevskog diktatora.

Kada je nakon samo 100 dana carski uzurpator bio pobijeđen od nove europske koalicije Luj XVIII. se opet vratio na vlast. Sadašnja njegova vladavina je bila puno pažljivija, opreznija prema željama vlastitih podanika. Koliko god je ovaj kralj mrzio nametnuti Ustav nije imao hrabrosti ukinuti ga.

"Francuska" pod vladavinom Luja XVIII. opet postaje europska velesila što uspješno dokazuje vojna intervencija u Španjolskoj tokom posljednje dvije godine života ovog kralja. Francuski vojnici u tom svom pohodu osvajaju cijelu Španjolsku oslobađajući tamošnjeg kralja Ferdinanda VII. od revolucionara koji su osvojili vlast u zemlji.

Brojčana oznaka ovog kralja uz ime dolazi po tome što on neprihvaća odluku parlamenta o proglašenju republike što znači da je u skladu s tim nasljednik Luja XVI. je njegov sin Luj XVII. Stvarni razlog prihvaćanja ove brojčane oznake možemo naći u tome da je on osamnaesti istoimeni vođa dinastije Bourbon.

Definitivna pohvala ovom kralju je kako nakon njegove smrti 16. rujna 1824. dolazi do jedine regularne primopredaje vlasti u Francuskoj tokom cijelog XIX. stoljeća.


Prethodnik:
Napoleon II. Bonaparte, car Francuske
Kralj Francuske Nasljednici:
Karlo X.


Poveznice