Hosni Mubarak – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 71: Red 71:


{{Lifetime|1928||Mubarak, Hosni}}
{{Lifetime|1928||Mubarak, Hosni}}
[[Kategorija:Predsjednici Egipta]]

[[Kategorija:Egipatski predsjednici]]
[[Kategorija:Egipatski političari]]
[[Kategorija:Vojskovođe]]
[[Kategorija:Vojskovođe]]
[[Kategorija:Političari 1945. - 1989.]]
[[Kategorija:Političari 1945. - 1989.]]

Verzija na datum 25 april 2014 u 11:18

Hosni Mubarak
حسنى مبارك
Hosni Mubarak

Mandat
14. listopada 1981. – 11. veljače 2011.
Premijer(i) Ahmad Fuad Mohieddin
Kamal Hassan Ali
Ali Mahmud Lutfi
Atef Muhammad Naguib Sedki
Kamal Ganzouri
Atef Ebeid
Ahmed Nazif
Prethodnik Anwar el-Sadat
Nasljednik Mohamed Hussein Tantawi (v.d.)

Mandat
7. listopada 1981. – 2. siječnja 1982.
Prethodnik  Anwar el-Sadat
Nasljednik Ahmad Fuad Mohieddin

Mandat
2009. – 11. veljače 2011.
Prethodnik  Raúl Castro
Nasljednik nepoznat

Rođenje 4. svibnja 1928.
Egipat Kafr-El Meselha, Kraljevina Egipat
(danas Egipat)
Politička stranka NDS
Supružnik Suzanne Mubarak
Vjera sunit

Potpis

Muhammad Hosni Said Mubarak (arapski محمد حسنى سيد مبارك, Kafr-El Meselha, 4. svibnja 1928.), znan kao Hosni Mubarak (حسنى مبارك'), je egipatski političar i vojskovođa koji je od 1981. do 2011. služio kao predsjednik Egipta.

Mubarak je nakon svog promaknuća u Egipatskom ratnom zrakoplovstvu postavljen za potpredsjednika Egipta. Predsjednik države postao je naslijedivši Anwara el-Sadata koji je ubijen u atentatu 6. listopada 1981.

Mubaraka kao egipatskog predsjednika su smatrali jednim od najmoćnijih političara u Africi i u regiji.Nastavio je Sadatovu politiku održavanja mira sa Izraelom te bio čvrsto vezan uz SAD i zapadne zemlje. Kritičari su mu, sa druge strane, spočitavali autoritarne metode vladavine.

Nakon višenedeljnih demonstracija, na kojima je prema procenama UNa poginulo više od 300 ljudi, 2011. godine podnosi ostavku na mesto predsednika Egipta i zajedno sa porodicom iz Kaira odlazi u Šarm el Šeik. Njegovu odluku podržala je vojska i najavila ukidanje vanrednog stanja.

Vanjske veze