Porcelan – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Rescuing 1 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.8 |
||
| Red 29: | Red 29: | ||
== Vanjske veze == |
== Vanjske veze == |
||
{{Commonscat|porcelain}} |
{{Commonscat|porcelain}} |
||
* [http://ceramic-studio.net/keramika-tehnika/porculan/ Porculan] Studio keramike |
* [http://ceramic-studio.net/keramika-tehnika/porculan/ Porculan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080924180425/http://ceramic-studio.net/keramika-tehnika/porculan/ |date=2008-09-24 }} Studio keramike |
||
* [http://www.muzej-marton.hr/Museum%20Website%20-%20About%204.4%20-%20ColPorVariousCRO.htm Europski porculan] Muzej Marton |
* [http://www.muzej-marton.hr/Museum%20Website%20-%20About%204.4%20-%20ColPorVariousCRO.htm Europski porculan]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Muzej Marton |
||
* [http://www.madehow.com/Volume-1/Porcelain.html Kako se pravi porculan] |
* [http://www.madehow.com/Volume-1/Porcelain.html Kako se pravi porculan] |
||
Verzija na datum 10 august 2021 u 20:38
Porcelan ili porculan (talijanski[1]) je najfinija vrsta keramike dobivena pečenjem na visokoj temperaturi (od 1250 do 1350 °C) mješavine kaolina, kvarca i vapnenca. Na ovaj način nastaje staklasta polu-prozirna keramika koja je mnogo čvršća no što izgleda i ne prenosi električnu energiju, te može poslužiti i kao izolator.
Prema temperaturi na kojoj se peče postoji meki (Meisen), tvrdi (iz istočne Azije) i koštani porculan (s dodatkom koštanog pepela) koji se proizvodi pretežito u Engleskoj.
Povijest
Proizvodnja porculana razvila se u Kini za dinastije T'ang (618.-906.), ali pravi porculan se javlja za dinastije Sung. U Europi je poznat od 11. stoljeća preko Puta svile.
Prvi europski pokušaji proizvodnje porculana javljaju se u 16. stoljeću u Firenci (tzv. Medici porculan). God. 1709. ljekarnik (i alkemičar) Johann Friedrich Böttger iz Dresdena usavršio je način proizvodnje porculana, a 1710. osnovana je prva manufaktura u Meissenu.[2]
Ukrasni predmeti od porculana, osobito sitna plastika, u modi su od rokokoa[3]. Značajne manufakture porculana bile su u Beču, Nymphenbergu (kraj Münchena), Sèvresu (kraj Pariza), Worchesteru, Deciji (kod Firence) i Capodimenteu (kod Napulja). U ovim manufakturama se na kvalitetniji porculan ispod cakline utiskuje ili ispisuje oznaka proizvođača (pečat, slovo i simbol), signatura umjetnika, katkada i godina izrade, oznaka kalupa i sl.
Od 20. stoljeća se od porculana izrađuju predmeti za elektrotehniku i kemijske laboratorije.
Povezano
Bilješke
- ↑ Marco Polo je dao ime ovoj vrsti keramike jer ga je njegova sjajna čistoća i glatka bjelina podsjećala na unutrašnjost školjke, porcelanna na talijanskom.
- ↑ Saski knez August Jaki je pokušao sačuvati tajnu porculana kako bi imao monopol u Europi, no tajna je ubrzo procurila i manufakture porculana su nikle po cijeloj Europi.
- ↑ Europski su proizvođači najprije imitirali kineske vaze i oblike da bi tek kasnije pravili originalne dizajne.
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija br. 16., Večernji list d. d., Zagreb 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
- Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529
Vanjske veze
- Porculan Arhivirano 2008-09-24 na Wayback Machine-u Studio keramike
- Europski porculan[mrtav link] Muzej Marton
- Kako se pravi porculan