Pavlini – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č
 
m pop
Red 14: Red 14:
naziv posvojni pridjev = |
naziv posvojni pridjev = |
čelni čovjek reda = |
čelni čovjek reda = |
sjedište = [[Jasna Góra (samostan)|Samostan Jasna Góra]], [[Poljska]] |
sjedište = [[Jasna Gora]], [[Poljska]] |
roditeljski red = [[Augustinci]] |
roditeljski red = [[Augustinci]] |
redovi nastali iz ovog reda = |
redovi nastali iz ovog reda = |
Red 40: Red 40:
Pavlini su za svoj [[moto]] odabrali - '''solus cum Deo''' (samo s Bogom), a za svoju odjeću [[1345]]. bijelu boju.<ref name=brit/>
Pavlini su za svoj [[moto]] odabrali - '''solus cum Deo''' (samo s Bogom), a za svoju odjeću [[1345]]. bijelu boju.<ref name=brit/>


U drugoj polovici [[14. vijek]]a red se proširio naročito po [[Poljska|Poljskoj]] ([[Czestochowa]] - [[Jasna Góra (samostan)|Samostan Jasna Góra]]), koji je uskoro postao njegov drugi dom.<ref name=brit/>
U drugoj polovici [[14. vijek]]a red se proširio naročito po [[Poljska|Poljskoj]], [[samostan]] [[Jasna Gora]] u [[Czestochowa|Czestochowi]], koji je uskoro postao njegov drugi dom.<ref name=brit/>


Nakon donošenja [[Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama|Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama]] [[car]]a [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] - [[1781]]. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.
Nakon donošenja [[Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama|Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama]] [[car]]a [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] - [[1781]]. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.


Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov [[Jasna Góra (samostan)|Samostan Jasna Góra]] u [[Poljska|Poljskoj]], tada bio u [[Rusko Carstvo|Carskoj Rusiji]], dakle izvan jurisdikcije [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]].
Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov [[Jasna Gora]] u [[Poljska|Poljskoj]], tada bio u [[Rusko Carstvo|Carskoj Rusiji]], dakle izvan jurisdikcije [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]].


Pavlinskih [[samostan]]a danas ima od [[Poljska|Poljske]], preko [[mađarska|Mađarske]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Latvija|Latvije]], [[Ukrajina|Ukrajine]], [[Belorusija|Belorusije]], [[Češka|Češke]], [[Slovačka|Slovačke]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Engleska|Engleske]], [[Italija|Italije]], [[SAD|Sjedinjenih Ameičkih Država]], [[Australija|Australije]]. Ima ih i po [[Afrika|Africi]] ([[Kamerun]]) i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]].<ref name=brit/>
Pavlinskih [[samostan]]a danas ima od [[Poljska|Poljske]], preko [[mađarska|Mađarske]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Latvija|Latvije]], [[Ukrajina|Ukrajine]], [[Belorusija|Belorusije]], [[Češka|Češke]], [[Slovačka|Slovačke]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Engleska|Engleske]], [[Italija|Italije]], [[SAD|Sjedinjenih Ameičkih Država]], [[Australija|Australije]]. Ima ih i po [[Afrika|Africi]] ([[Kamerun]]) i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]].<ref name=brit/>

Verzija na datum 29 juli 2021 u 09:03

Pavlini
Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae
grb
( grb)
Kratica naziva: O.S.P.P.E.
Godina osnivanja: 1215.
Godina reorganiziranja:
Reorganizator:
Mjesto osnivanja: Pilisszentkereszt, Ugarska
Blaženi Euzebije
utemeljitelj: Blaženi Euzebije
krilatica: Solus Cum Deo Solo
Službeni jezik:
Sjedište: Jasna Gora, Poljska
[[ ]]:
čelni čovjek:
Roditeljski red: Augustinci
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi:
Broj pripadnika: 500
Poznati pripadnici: kardinal Juraj Utišinović Martinuzzi, Gros Bertalan
Odijelo: bijeli habit

Pavlini ili Red svetog Pavla prvog pustinjaka (latinski: Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae, kratica: OSPPE) je jedan od rimokatoličkih redova kasnog srednjeg vijeka.

Cilj Pavlinskog reda je kontemplacija o Bogu u samoći, prakticiranje liturgijskih molitvi, realizacija duha pokore, širenje kulta sv. Marije, apostolski rad u korist crkve, naviještanje Božje riječi i vršenje sakramenata.[1]

Historija reda

Pavlini su nastali početkom 13. vijeka u Ugarskoj, na valu velikog pustinjačkog pokreta koji je tokom 11. i 12. vijeka zahvatio cijelu Evropu.

Na čelu pokreta bio je blaženi Euzebije (mađarski: Boldog Özséb), kanonik iz Esztergoma, koji je okupio pustinjake koji su živjeli po šumama Mađarske i Hrvatske i podigao s njima crkvu Svetog Križa (Szent Kereszt) kod sela Pilisszentkereszt na Planini Pilis. Euzebije se fokusirao na život u zajednici, molitvu, post i težak fizički rad.[1]

Red je odobrio papa Klement V. - 1308., i propisao im kao pravila reda ona sv. Augustina.[1] Red je za svog patrona odabrao sv. Pavla iz Tebe, kog se smatra prvim pustinjakom.[1]

Pavlini su za svoj moto odabrali - solus cum Deo (samo s Bogom), a za svoju odjeću 1345. bijelu boju.[1]

U drugoj polovici 14. vijeka red se proširio naročito po Poljskoj, samostan Jasna Gora u Czestochowi, koji je uskoro postao njegov drugi dom.[1]

Nakon donošenja Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama cara Josipa II. - 1781. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.

Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov Jasna Gora u Poljskoj, tada bio u Carskoj Rusiji, dakle izvan jurisdikcije Josipa II..

Pavlinskih samostana danas ima od Poljske, preko Mađarske, Hrvatske, Latvije, Ukrajine, Belorusije, Češke, Slovačke, Njemačke, Engleske, Italije, Sjedinjenih Ameičkih Država, Australije. Ima ih i po Africi (Kamerun) i Južnoj Americi.[1]

U pedeset zajednica živi oko 500 redovnika odjevenih u bijelo.[1]

Pavlini u južnoslavenskim zemljama

Najveći i najpoznatiji pavlinski samostan bio je onaj iz Lepoglave sa gimnazijom iz 1656.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Chi siamo? (talijanski). Paulini. Pristupljeno 22. 01. 2016. 

Vanjske veze