Manastir Vozuća – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
| Red 16: | Red 16: | ||
Prvi sveštenik Zoran Živković je u manastir došao [[2000]]. godine i zatekao ga u urušenom stanju sa dvije neeksplodirane tromblonske mine u kupoli. <ref name="Reportaža: Manastir Vozuća" /> Obnovljen je u periodu 2004 - 2015. god.<ref name="Reportaža: Manastir Vozuća" /> Danas ovaj manastir nije otvoren svakodnevno, jer vjernika nema u broju kako je to nekada bilo. Prije rata na području današanje vozućke parohije bilo je oko 1.500 domaćinstava, dok ih danas ima tek stotinjak. Ovdje se danas obilježavaju svi značajni vjerski praznici<ref>[https://www.zdici.info/posjetili-smo-manastir-svete-trojice-poznatiji-pod-nazivom-manastir-vozucica Posjetili smo Manastir ”Svete Trojice” poznatiji pod nazivom manastir Vozućica - www.zdici.info]</ref> |
Prvi sveštenik Zoran Živković je u manastir došao [[2000]]. godine i zatekao ga u urušenom stanju sa dvije neeksplodirane tromblonske mine u kupoli. <ref name="Reportaža: Manastir Vozuća" /> Obnovljen je u periodu 2004 - 2015. god.<ref name="Reportaža: Manastir Vozuća" /> Danas ovaj manastir nije otvoren svakodnevno, jer vjernika nema u broju kako je to nekada bilo. Prije rata na području današanje vozućke parohije bilo je oko 1.500 domaćinstava, dok ih danas ima tek stotinjak. Ovdje se danas obilježavaju svi značajni vjerski praznici<ref>[https://www.zdici.info/posjetili-smo-manastir-svete-trojice-poznatiji-pod-nazivom-manastir-vozucica Posjetili smo Manastir ”Svete Trojice” poznatiji pod nazivom manastir Vozućica - www.zdici.info]</ref> |
||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
* [[Đoko Mazalić]], Slikarska umjetnost u Bosni i Hercegovini u tursko doba (1500-1878), Sarajevo, 1965. |
* [[Đoko Mazalić]], Slikarska umjetnost u Bosni i Hercegovini u tursko doba (1500-1878), Sarajevo, 1965. |
||
Verzija na datum 9 juli 2021 u 22:01
Manastir Svete Trojice ili manastir Vozuća ili Vozućica je manastir Srpske pravoslavne crkve u Mitropoliji dabrobosanskoj. Posvećen je Svetoj Trojici. Manastir se nalazi u Vozući, u dolini rječice Vozućice, pritoke Krivaje i podnožju planine Žedni Vrh, odnosno Ozrena. Od Zavidovića, regionalnim putem R467 udaljen oko 30 kilometara, a od Vozuće 5 kilometara. Proglašen je za nacionalni spomenik BiH [1] [2]
Istorija
Izgrađen je u 14. vijeku kao zadužbina srpskog kralja Dragutina. [3]. Napušten je krajem 17. vijeka pod osmanskim prijetnjama i od tada je 160 godina bio napušten. [2] Napušteni manastir je propadao, pa je 1859. obnovljena crkva koja je osvećena na Duhove 1865.
Poslije obnove crkve, jedan od boljih lokalnih slikara prve polovine XIX stoljeća, Todor Stanić Gračanić, naslikao je ikone Hrista, Bogorodice, Svete Trojice i Blagovijesti. Ikone su rađene pred kraj slikarevog života. Pokazuju njegov pokušaj da se približi onovremenim stilskim tokovima, ali bez dovoljno znanja, tako da su one značajnije kao dokument, a ne kao likovni domet. Ove knjige, kao i ikone su vjerojatno uništene tokom upada NDH žandara 5. septembra 1941. godine kada je crkva opljačkana.[1]
Najveća stradanja manastir Vozuća je doživio u 20. stoljeću:
- Tokom Prvog svjetskog rata austrijski vojnici su odnjeli manastirsko zvono, a u septembru 1941. su ga opljačkale ustaše, da bi ga u februaru 1942. zapalila muslimanska policija. [2]
- Vozućki NDH žandari su 5. septembra 1941. godine, opljačkali crkvu, odnijevši odjejanja, barjake, ikone, knjige i druge crkvene stvari. [2]
- Muslimanska milicija je 14. februara 1942. godine zapalila zgradu osnovne škole, drveni zvonik koji je bio uz crkvu (zvono, težine 236 kg palo je na zemlju i raspalo se) i 20 drvenih koliba na Crkvenoj luci. [2]
- Neprijateljska avijacija je u toku II svjetski rata pokušala - bez uspjeha i veće štete – bombama porušiti Lomnicu, Tavnu, Ozren, Liplje, Vozuću, Gomionicu i Moštanicu, Rmanj su uspjeli srušiti do temelja, Gostović je već 200 godina u ruševinama a do 18-19 vijeka u ruševinama su se nalazili Tavna, Liplje i Vozuća. [4] Obnovljen je nakon Drugog svjetskog rata.
- U toku rata u Bosni i Hercegovini, u periodu od 1992. do 10. septembra 1995. ovo područje je bilo u sastavu Republike Srpske. Manastir je nakon 10. septembra 1995. opustošen i oskrnavljen od strane Armije Republike BiH, srpsko stanovništvo je prognano, tako da je manastir ponovo napušten zajedno sa kompletnom dokumentacijom.
Prvi sveštenik Zoran Živković je u manastir došao 2000. godine i zatekao ga u urušenom stanju sa dvije neeksplodirane tromblonske mine u kupoli. [3] Obnovljen je u periodu 2004 - 2015. god.[3] Danas ovaj manastir nije otvoren svakodnevno, jer vjernika nema u broju kako je to nekada bilo. Prije rata na području današanje vozućke parohije bilo je oko 1.500 domaćinstava, dok ih danas ima tek stotinjak. Ovdje se danas obilježavaju svi značajni vjerski praznici[5]
Literatura
- Đoko Mazalić, Slikarska umjetnost u Bosni i Hercegovini u tursko doba (1500-1878), Sarajevo, 1965.
Reference
- ↑ 1,0 1,1 „Manastir Vozuća”. KONS.gov.ba. Pristupljeno 13. 7. 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Srpska pravoslavna crkva: Mitropolija dabrobosanska: Manastir Svete Trojice (sh)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 „Reportaža: Manastir Vozuća”. RTRS. 7. 8. 2011..
- ↑ Zdravko Kajmaković: Oko problema datacije pravoslavnih manastira u sjeveroistočnoj Bosni sa posebnim osvrtom na Papraću, Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972, XIII, str. 149-171
- ↑ Posjetili smo Manastir ”Svete Trojice” poznatiji pod nazivom manastir Vozućica - www.zdici.info
