Crkve u Hercegovini do XVII stoljeća – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 56: Red 56:
<ref>{{Cite web |url=http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3012 |title= Crkva Vračevica |work=Komisija za nacionalne spomenike|accessdate= 13. 11. 2016}}</ref> Nalazi se u dosta lošem stanju.
<ref>{{Cite web |url=http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3012 |title= Crkva Vračevica |work=Komisija za nacionalne spomenike|accessdate= 13. 11. 2016}}</ref> Nalazi se u dosta lošem stanju.


'''Crkva Vaznesenja Hristovog u Konjskom-Zupcima''' i pravoslavno groblje sa 43 [[stećci|stećka]] su naconalni spomenici Bosne i Hercegovine<ref>{{Cite web |url=http://www.sluzbenilist.ba/page/akt/IcyR3TC7JPM= |title= Crkva Vaznesenja Hristovog u Konjskom-Zupcima |work=Službeni list BiH 50/19 |accessdate= 13. 11. 2016}}</ref> Ova crkva u Konjskom-Zupci pripada tipu jednobrodnih crkava sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa tri zvona. U kamenom dovratniku ulaznih vrata u crkvu uklesana je 1853. godina kao godina njene obnove. Iako je jasno da je crkva sagrađena znatno ranije, o vremenu izgradnje prvobitne crkve nema dostupnih istorijskih podataka.<ref>{{Cite web |url=https://radiotrebinje.com/vijest/putokazi-iz-proslosti-trebinje-sve-bogatije-nacionalnim-spomenicima/?lang=lat |title= PUTOKAZI IZ PROŠLOSTI: Trebinje sve bogatije nacionalnim spomenicima |work=Radio Trebinje |accessdate= 13. 11. 2020}}</ref>
'''Crkva Vaznesenja Hristovog u Konjskom-Zupcima''' i pravoslavno groblje sa 43 [[stećci|stećka]] su naconalni spomenici Bosne i Hercegovine<ref>{{Cite web |url=http://www.sluzbenilist.ba/page/akt/IcyR3TC7JPM= |title= Crkva Vaznesenja Hristovog u Konjskom-Zupcima |work=Službeni list BiH 50/19 |accessdate= 13. 11. 2016}}</ref> Ova crkva u Konjskom-Zupci pripada tipu jednobrodnih crkava sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa tri zvona. U kamenom dovratniku ulaznih vrata u crkvu uklesana je 1853. godina kao godina njene obnove. Iako je jasno da je crkva sagrađena znatno ranije, o vremenu izgradnje prvobitne crkve nema dostupnih istorijskih podataka.<ref name="Putokazi">{{Cite web |url=https://radiotrebinje.com/vijest/putokazi-iz-proslosti-trebinje-sve-bogatije-nacionalnim-spomenicima/?lang=lat |title= PUTOKAZI IZ PROŠLOSTI: Trebinje sve bogatije nacionalnim spomenicima |work=Radio Trebinje |accessdate= 13. 11. 2020}}</ref>


Stećci, koji se nalaze u groblju, su pretežno u obliku [[Oblici stećaka|ploča i sanduka]]. Veći broj stećaka je ukrašen bordurom u vidu povijenih lozica sa spiralama ili rozetama na gornjoj strani ploče. Bordura je uglavnom uokvirena pravim linijama ili tordiranom trakom. posebno je zanimljiv stećak Vukašina Dobrašinovića sa natpisom iz prve polovine 15. vijeka, koji je privukao pažnju mnogobrojnih istoričara, muzejskih radnika, epigrafičara i istraživača koji su u različitim periodima pisali stručne radove o značenju natpisa na ovom stećku. U različitim dokumentima iz Arhiva grada Dubrovnika, koji datiraju iz prve polovine 15. vijeka, pominje se prezime Dobrašinovića, 'male vla-stele iz Vrsinja' kod Trebinja, koji su živjeli na granici tadašnje Dubrovačke republike
Stećci, koji se nalaze u groblju, su pretežno u obliku [[Oblici stećaka|ploča i sanduka]]. Veći broj stećaka je ukrašen bordurom u vidu povijenih lozica sa spiralama ili rozetama na gornjoj strani ploče. Bordura je uglavnom uokvirena pravim linijama ili tordiranom trakom. posebno je zanimljiv stećak Vukašina Dobrašinovića sa natpisom iz prve polovine 15. vijeka, koji je privukao pažnju mnogobrojnih istoričara, muzejskih radnika, epigrafičara i istraživača koji su u različitim periodima pisali stručne radove o značenju natpisa na ovom stećku. U različitim dokumentima iz Arhiva grada Dubrovnika, koji datiraju iz prve polovine 15. vijeka, pominje se prezime Dobrašinovića, 'male vla-stele iz Vrsinja' kod Trebinja, koji su živjeli na granici tadašnje Dubrovačke republike

'''Crkva svetog Jovana Krstitelja u Donjem Vrbnu''' zajedno sa pokretnom imovinom, koju čine ikonostas sa dvanaest ikona, dva putira, dva svijećnjaka, anafornica i pravoslavno groblje - proglašena je nacionalnim spomenikom 16. maja 2019. godine. Bila je potpuno srušena i obnovljena je 1867. godine. Unutrašnji prostor crkve se sastoji od naosa sa bočnim pijevnicama i oltarskog prostora sa apsidom, koji su međusobno odijeljeni drvenom ikonostasnom pregradom. Naos je osvjetljen preko dva polukružno zasvedena prozorska otvora. Oltarski prostor se sastoji od apside, dvije niše i stare kamene časne trpeze postavljene u središnjem mjestu svetišta. Drveni ram ikonostasa je ukrašen duborezom i bojen bijelom bojom sa akcentima zlatne, crvene i plave. Donja zona se sastoji od bočnih vrata sa ikonama kojima se pristupa oltarskom prostoru, prostora sa prestonim ikonama i carskih dveri. Svi dijelovi donje zone ikonostasa razdijeljeni su pilastrima koji su ukrašeni dekorativnim trakama crvene i plave boje i zlatnim cvjetovima sa četiri lista. Carske dveri su bogato ukrašene šupljikavom biljnom ornamentikom sa krstom u sredini, na oba dijela, bez uobičajenog prikaza Blagovjesti.<ref name="Putokazi"/>


=== Bileće ===
=== Bileće ===

Verzija na datum 24 juni 2021 u 12:27

Crkva sv. Nikole, Mrkonjci, Popovo polje

Crkve u Hercegovini do XVII stoljeća je jedna zanimljiva skupina spomenika, nastala na osnovu saradnje dubrovačkih graditelja i naručilaca iz Hercegovine, uglavnom u osmanskom periodu. Pripadaju Pravoslavnoj crkvi u Bosni i Hercegovini, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska.

Od XV. stoljeća kada je i ovo područje ušlo u sastav Osmanskog carstva, vlastelu i vladare, kao ktitore hramova, zamjenjuju lokalni crkveni velikodostojnici, seoski knezovi i vojvode ili seoska bratstva.

Polaznu osnovu u istraživanju odnosa srpskih ktitora i dubrovačkih graditelja u XV i XVI vijeku daju nekoliko sačuvanih istorijskih dokumenata iz arhiva Dubrovačke republike. Dva graditeljska ugovora iz Dubrovačkog arhiva iz tog perioda imaju poseban značaj jer su sačuvane i crkve na teritoriji stare Hercegovine koje su prema njima bile izgrađene. Prvi ugovor je iz 1499. godine i odnosi se na izgradnju crkve svetog Nikole u Grahovu, a drugi je sačinjen u februaru 1503. godine i odnosi se na izgradnju crkve u Lugu u blizini Trebinja. Ktitor crkve u Lugu je bio monah Roman, koji je bio iz trebinjskog manastira Tvrdoš. Graditelj crkve je bio poznati dubrovački zidar Mihoč Radojević porijeklom iz Trebinja.

Arhitektura crkvi

Tip jednobrodne crkve sa prislonjenim lukovima u arhitekturi Dalmacije i južnog Primorja se javlja dosta rano, još u razdoblju preromanike, i u potpunosti se odomaćio u XIII i XIV stoljeću. Njegov razvitak se može pratiti kroz cijeli srednji vijek. Podaci o toj gradnji sačuvani su u dokumentima iz Arhiva Dubrovačke republike.

Ovaj tip crkvi proširio se dalje i na područje stare Hercegovine u razdoblju do XVII. stoljeća. Ovaj vid graditeljske djelatnosti dubrovačkih majstora sa zapadnjačkim stilskim shvatanjima, prožimao se sa ortodoksnim idejama poručitelja graditelja i stvorena je jedna izdvojena i zanimljiva skupina spomenika u istočnoj Hercegovini koja svojim oblicima jasno obilježava specifičnost hramova koji joj pripadaju.

Crkve su sličnih i skromnih dimenzija, imaju jednostavni pravougaoni tlocrt, koji završava ili polukružnom ili četvrtastom apsidom, s tim da su ove sa četvrtastom rjeđe i potiču iz ranijeg perioda. Razlika među njima se javlja u načinu prijenosa sila bočnog potiska. U enterijeru bačvasti svod objekta pridržavaju bočni prislonjeni lukovi. Građevinski materijal za zidanje je krečnjak, a pokrivene su kamenim pločama sa karakterističnim preklopom na sljemenu. Zvonik je “na preslicu“, sa jednim, dva ili tri zvona.

Spisak crkvi

Crkva sv. Arhanđela u Veličanima sa nekropolom stećaka

Trebinje

Crkva sv. Arhanđela Mihaila sa nekropolom stećaka nalazi se u selu Aranđelovo, 25 km. istočno od Trebinja, ispod srednjovjekovnog grada Klobuka. Na lijevom dovratku, ugrađen je kamen sa natpisom, koji se prema raznim autorima datira od XI-XIV stoljeća. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [1]

Crkva sv. Arhanđela sa nekropolom stećaka nalazi se u selu Veličani, u centralnom dijelu Popovog polja – istočna strana, uz put Mostar-Ljubinje-Trebinje. Crkva je spoljne dužine 9,72 m (bez apside) i širine 7,60 m. Proglašena je, zajedno sa nekropolom, za nacionalni spomenik BiH. [2] U nekropoli se ističe stećak br. 9, visoki sanduk (185 x 80 x 108 cm) postavljen na postolje debelo 30 cm. Na svim uspravnim stranama su polukružne arkade , a ispod njih bordura u vidu tordirane trake. Arkade završavaju račvasto. Na njemu je urezan natpis bosanskom ćirilicom, koji u rekonstrukciji glasi:

† U ime Oca i Sina i Svetoga duha, ovdje počiva služavka Božja Polihranija, svejtovnim imenom Radača, supruga župana Nenca Čihorića, a nevjesta župana Vlatka i sluge Božijeg Dabiživa i intendanta (tepčije) Stipka, kćerka župana Miltena Draživojevića, i sestra kaznaca (blagajnika) Sanka. Ovaj biljeg postavi njen sin Dabiživ s pomoću Božjom i sa svojim ljudima za vlade kralja Tvrtka I.

Naučnici se slažu da je pisar bio vrstan majstor. Po invokaciji, upotrebi nekih riječi (raba Božja, kućanica) i nekim drugim osobinama, konstatovano je da je njegovo pisanje bilo pod uticajem crkvenih pisarskih kancelarija Raške i Zete s kojima su članovi porodice Čihorića i Sankovića imali političke i vjerske veze u vrijeme vladavine cara Dušana i kralja Tvrtka I poslije 1373.godine.

Crkva sv. Georgija (Đurđevica) nalazi se u selu Gomiljani, udaljenom oko 2 km od Trebinja. Danas se nalazi u ruševnom stanju nakon zemljotresa u Skoplju i Banjaluci. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [3]

Crkva sv. Ilije nalazi se u selu Mesari, 17 kilometara vazdušne linije prema sjeverozapadu. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[4] Nacionalni spomenik čine: crkva sv. Ilije, praistorijska grobna gomila (tumulus), nekropola sa 8 stećaka i 31 krstača. Crkva je u osnovi trikonhalna, pripada centralnom tipu građevina, iako se često susreće da su produžavane prema zapadnoj strani manjim ili većim pravougaonim prostorom. Dimenzije crkve iznose oko 10,00x5,50 metara.

Crkva sv. Klimenta (Klimentica)u Mostaćima, nalazi se oko 2 km sjeverozapadno od centra Trebinja, na desnoj obali rijeke Trebišnjice. Zanimljiva je zbog svog živopisa kojim su prekrivene sve zidne površine. Živopis je nastao 1623. godine u povoljnom, ali kratkom periodu razvoja umjetnosti u okviru Srpske pravoslavne crkve, pod patrijarhom Pajsijem, a radio ga je zograf Vasilije. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [5]

Crkva sv.Nedelje, Taleži

Crkva sv. Neđeljke (sv. Nedelje) i nekropola sa stećcima u selu Taleža, u istočnom dijelu Šume trebinjske, južno od manastira Duži i 9 km zapadno od Trebinja. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [6]

Crkva sv. Varvare sa grobljem i nekropola sa stećcima u selu Strujići, oko 30 km od Trebinja, pored ceste za Ljubinje. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [7]

Crkva sv.Petke u Mostaćima - pored Starog mosta

Crkva svete Petke (Petkovica) u Mostaćima, 2 km sjeverozapadno od centra Trebinja. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [8]

Crkva Uspenja Bogorodice sa nekropolom stećaka i starim kamenim nadgrobnicima (krstačama) u Lugu, nedaleko od Trebinja. Po broju pisanih istorijskih podataka koji se na nju odnose, spada među najznačajnije male grobljanske hramove sagrađene u srednjem vijeku. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [9]

Crkva Kostadinovica (Crkva posvećena sv. Konstantinu i Jeleni), sa nekropolom stećaka je u Gomiljanima, Trebinje. Danas je u ruševnom stanju. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [10]

Crkva Rođenja Bogorodice, nalazi se u selu Dračevo, Popovo polje, opština Trebinje. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [11] Ima jednostavnu oltarsku pregradu izrađenu od drveta, na kojoj je simetrično, u dva niza, raspoređeno 13 ikona. Ikone su slikane uljem na platnu, a potom su ustakljene. Analizom ikona utvrđeno je da pripadaju slikarstvu s kraja XIX ili početka XX vijeka. Rađene su prema predlošcima nabavljenim u Rusiji. Crkva je u dobrom stanju.

Crkva sv. Klimenta sa starim kamenim nadgrobnicima (krstačama) je u selu Dražin Do, Trebinje. Posvećena je sv. Klimentu Rimskom, četvrtom papi i mučeniku hrišćanske crkve iz I. stoljeća, svetitelju koji je imao širok krug poštovalaca i slavljenika u kraju gdje je podignuta crkva, što se održalo i do današnjih dana, a kao posljedica jake romanske tradicije. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [12]

Crkva sv. Nikole sa starim kamenim nadgrobnicima (krstačama) u selu Domaševo, opština Trebinje. Oblast Travunije se dijeli na 9 župa, među kojima je i Libomir, današnji Ljubomir. Ljubomirsko područje bogato je nekropolama nadgrobnih spomenika i stećaka. Na području Ljubomira su u osmanskom periodu nastale sljedeće crkve: u Podvarima, u Čvarićima, Ugarcima, Ždrijelovićima, Mužojevini, u Podima (po tradiciji sazidao neki Petar Zotović), njegov brat Tomaš crkvu pod Prisojem, a drugi brat crkvu u Zagori, u Domaševu (opet prema predanju, gradnja je vezana za Tomaša Zotovića.

Za crkvu sv. Nikole u Domaševu godina gradnje nije poznata, ali je poznato da je crkva sagrađena u vrijeme Pokrajca Oliverovića (koji je vladao Ljubomirom u prvoj polovini 15. vijeka). Njegov stećak sa natpisom nalazi se uz crkvu u Vrpolju, koja ima slične graditeljske karakteristike kao crkva sv. Nikole u selu Domaševo. Uz crkvu sv. Nikole nalazilo se 99 nadgrobnih spomenika i stećaka. Na jednom krstu u Domaševu bio je ćirilični natpis koji glasi: “A se leži knez Zot, sin kneza Petra. Leže v leto 7080” (1572).Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [13] Danas je u dobrom stanju.

Crkva sv. Vrača u Gomiljanima

Crkva Uspenja Bogorodice sa nekropolom sa stećcima i starim kamenim nadgrobnicima (krstačama) u selu Drijenjani, Popovo polje, općina Trebinje. Vodoravno iščitavanje ikonostasa, čije dimenzije iznose 367 x 390 cm, može se pratiti u tri nejednake zone s ukupno 16 ikona. Prostor za ikone bio je predviđen izgradnjom ikonostasa, jer su polja za smještaj ikona odvojena okvirom s jednostavnim floralnim ornamentom i prebojana zlatnom bojom. Ikone su oslikane temperom na papiru kaširanom na drvo, zaštićene staklom. Prema mirnoći poteza, istančanom osjećaju za perspektivu i izvrsnom tretmanu ljudskog tijela i karakterizacije likova, može se zaključiti da se radi o školovanom ikonopiscu. Stilskom analizom utvrđen je utjecaj baroknog slikarstva i zapadnokrišćanske ikonografije koja je posredno, putem dostupnih predložaka, uvedena u srpsko slikarstvo još tijekom XVIII. [14]

Crkva Vračevica (Crkva sv. Vrača) sa prapovijesnom gomilom (tumulusom) u Gomiljanima, Trebinje [15] Nalazi se u dosta lošem stanju.

Crkva Vaznesenja Hristovog u Konjskom-Zupcima i pravoslavno groblje sa 43 stećka su naconalni spomenici Bosne i Hercegovine[16] Ova crkva u Konjskom-Zupci pripada tipu jednobrodnih crkava sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa tri zvona. U kamenom dovratniku ulaznih vrata u crkvu uklesana je 1853. godina kao godina njene obnove. Iako je jasno da je crkva sagrađena znatno ranije, o vremenu izgradnje prvobitne crkve nema dostupnih istorijskih podataka.[17]

Stećci, koji se nalaze u groblju, su pretežno u obliku ploča i sanduka. Veći broj stećaka je ukrašen bordurom u vidu povijenih lozica sa spiralama ili rozetama na gornjoj strani ploče. Bordura je uglavnom uokvirena pravim linijama ili tordiranom trakom. posebno je zanimljiv stećak Vukašina Dobrašinovića sa natpisom iz prve polovine 15. vijeka, koji je privukao pažnju mnogobrojnih istoričara, muzejskih radnika, epigrafičara i istraživača koji su u različitim periodima pisali stručne radove o značenju natpisa na ovom stećku. U različitim dokumentima iz Arhiva grada Dubrovnika, koji datiraju iz prve polovine 15. vijeka, pominje se prezime Dobrašinovića, 'male vla-stele iz Vrsinja' kod Trebinja, koji su živjeli na granici tadašnje Dubrovačke republike

Crkva svetog Jovana Krstitelja u Donjem Vrbnu zajedno sa pokretnom imovinom, koju čine ikonostas sa dvanaest ikona, dva putira, dva svijećnjaka, anafornica i pravoslavno groblje - proglašena je nacionalnim spomenikom 16. maja 2019. godine. Bila je potpuno srušena i obnovljena je 1867. godine. Unutrašnji prostor crkve se sastoji od naosa sa bočnim pijevnicama i oltarskog prostora sa apsidom, koji su međusobno odijeljeni drvenom ikonostasnom pregradom. Naos je osvjetljen preko dva polukružno zasvedena prozorska otvora. Oltarski prostor se sastoji od apside, dvije niše i stare kamene časne trpeze postavljene u središnjem mjestu svetišta. Drveni ram ikonostasa je ukrašen duborezom i bojen bijelom bojom sa akcentima zlatne, crvene i plave. Donja zona se sastoji od bočnih vrata sa ikonama kojima se pristupa oltarskom prostoru, prostora sa prestonim ikonama i carskih dveri. Svi dijelovi donje zone ikonostasa razdijeljeni su pilastrima koji su ukrašeni dekorativnim trakama crvene i plave boje i zlatnim cvjetovima sa četiri lista. Carske dveri su bogato ukrašene šupljikavom biljnom ornamentikom sa krstom u sredini, na oba dijela, bez uobičajenog prikaza Blagovjesti.[17]

Bileće

Crkva sv. arhanđela Mihaila, nalazi se uz naseljeno mjesto Donja Meka Gruda, Bileća. Sagrađena je, ili možda obnovljena, 1795. godine. Pravougaone je osnove, dimenzija 5,07 x 9,38 m. Pokrivena je kamenim pločama. Na zvonu urađenom od livene bronce, izliven je natpis majstorske radionice iz Slovenije: « MAX SAMASSA LAIBACH No 2835 1900». Crkva je nacionalni spomenik kulture BiH. [18]

Crkva Sv. Nikole iz Mistihalja, sada u manastiru Dobrićevo u Orahu

Crkva Sv. Nikole iz Mistihalja, vanjskih dimenzija 4,12x7,94 metara, zajedno sa dobrićevskom crkvom, a zbog izgradnje akumulacionog jezera, 1964. godine demontirana je i prenesena na lokalitet Orah. [19]

Ljubinje

Crkva rođenja Bogorodice u Ljubinju, nalazi se pored puta koji iz Mostara vodi prema Trebinju. Pripada Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji. Sadašnja crkva potječe iz 1867. godine, što je vidljivo iz teksta natpisa uklesanog iznad ulaza u crkvu. Ukupna dužina crkve zajedno sa apsidalnim dijelom iznosi oko 15,00 m. Proglašena je za nacionalni spomenik. [20]

Ravno

Crkve Vavedenja Bogorodice je manastirska crkva u Zavali, izgrađena najkasnije početkom XVI vijeka. Cijela sjeverna strana prislonjena je uz stijenu. Dužina je 11,95 metara, a širina je od 3,40 metara do 6,40 metara. Freske u crkvi smatraju se najkvalitetnijim slikarskim ostvarenjem u Bosni i Hercegovini nastalim u vrijeme osmanske vladavine. Uradio ih je Georgije Mitrofanović 1619. godine. [21] [22]

Crkva sv. Petke ima pravougaonu lađu i polukružnu apsidu. Vanjske dimenzije crkve su 8,6x5,9 m. Sagrađena je poslije 1750. godine kada su pravoslavni kaluđeri postali vlasnici čitavog imanja što ga je prethodno uživala crkva sv. Petra. U presudi osmanlijskih vlasti iz 1867. godine, na osnovu starih potvrda, navedeno je da je Petkovica vlasništvo pravoslavnog manastira u Zavali.[23]

Grobna crkva sv. Petra i Pavla Zaplanik, podignuta 1864. (Izgled prije posljednje rekonstrukcije)

Crkva sv.Petra i Pavla, nalazi se u selu Zaplanik, opština Ravno i podignuta je 1864. godine. Sadašnja crkva obnovljena je u periodu 2009-2014. sredstvima eparhije Zahumsko- hercegovačke i primorska. Dimenzije iznose oko 12,15X6,30 m (dužina mjerena sa apsidom). Pored rekonstruisane crkve su ostaci stare srednjovjekovna crkve, dimenzija 7,90X5,40 m, za čiju pripadnost postoje različita mišljenja.[24]

Crkva sv. Nikole u Srđevićima
Crkva sv. Arhandjela Mihaila u Kazancima

Gacko

Crkva sv. Nikole u Srđevićima, nalazi se 4 km. jugozapadno od Gacka.

Crkva sv. Arhandjela Mihaila u Kazancima

Literatura

  • Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banjaluka, 1995.
  • Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, arheologija, br. XIX, Sarajevo, 1964, 173-211.
  • Zdravko Kajmaković, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1971.
  • Nada Miletić, Crkva sv. Klimenta u Mostaćima, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (A) n. s. Sv. IX, Sarajevo, 281- 297.
  • Pavao Anđelić, Srednjovjekovna župa Popovo, Tribunia 7. Trebinje: Zavičajni muzej Trebinje, 1983, 61–79.
  • Šefik Bešlagić, Popovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Sarajevo: 1966
  • Vojislav Korać, J. Đurić, Crkve sa prislonjenim lukovima u Staroj Hercegovini i Dubrovačko graditeljstvo XV-XVII vijek, Zbornik Filozofskog fakulteta broj VII, Beograd, 1964., str. 561.-629.
  • Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, XLI, 2. -Vlatichus Nencich de Popoua de loco dicto Driegnani facit manifestum quod ipse locat filiam suam Gerliçam Radoslauo Zentilino mazellatori usque ad sex annos“ (5. 4. 1416. god.),

Reference

  1. „Crkva sv. Arhanđela Mihaila”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  2. „Crkva sv. Arhanđela Mihaila”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  3. „Crkva sv. Georgija”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  4. „Crkva sv. Ilije”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  5. „Crkva sv. Klimenta”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  6. „Crkva sv. Neđeljke”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  7. „Crkva sv. Varvare”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  8. „Crkva sv. Petke”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  9. „Crkva Uspenja Bogorodice”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  10. „Crkva Kostadinovica”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  11. „Crkva Rođenja Bogorodice”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  12. „Crkva sv. Klimenta”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  13. „Crkva sv. Nikole”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  14. „Crkva Uspenja Bogorodice”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  15. „Crkva Vračevica”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  16. „Crkva Vaznesenja Hristovog u Konjskom-Zupcima”. Službeni list BiH 50/19. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
  17. 17,0 17,1 „PUTOKAZI IZ PROŠLOSTI: Trebinje sve bogatije nacionalnim spomenicima”. Radio Trebinje. Pristupljeno 13. 11. 2020. 
  18. Crkva svetog arhanđela Mihaila
  19. Crkva manastira Dobrićevo
  20. Crkva rođenja Bogorodice
  21. „Manastir Zavala”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 7. 2016. 
  22. „Historija eparhije”. Zvanična stranica eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske. Pristupljeno 9. 9. 2017. 
  23. „Crkva sv. Petke”. Pristupljeno 9. 9. 2017. 
  24. „Crkva sv. Petra i Pavla”. Pristupljeno 9. 9. 2017. 

Vanjski linkovi