Korisnik:Ante Vranković – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 23: Red 23:
Njegove likovne kritike citirane su u monografijama Alberta Kinerta (2002.), Kažimira Hraste (2012.), akademika Kuzme Kovačića (2013.) Vjenceslava Richtera (2017.) i akademika Zlatka Kesera (2018.).
Njegove likovne kritike citirane su u monografijama Alberta Kinerta (2002.), Kažimira Hraste (2012.), akademika Kuzme Kovačića (2013.) Vjenceslava Richtera (2017.) i akademika Zlatka Kesera (2018.).


Njegova znanstvena istraživanja znatno su proširila naše spoznaje na širokom području od rimske skulpture i portretistike, za što je primio i Rektorovu nagradu 1995.; preko barokne skulpture i ikonografije (2016.); sve do moderne arhitekture 2017.
Njegova znanstvena istraživanja znatno su proširila naše spoznaje na širokom području od rimske skulpture i portretistike, za što je primio i Rektorovu nagradu 1995.; preko barokne skulpture i ikonografije (2016.); sve do moderne arhitekture (2017.).


Zadnjih desetak godina (od 2010. na ovamo) većinu svojih napora usmjerio je u znanstveno istraživanje radikalne korupcije u hrvatskome pravosuđu, koja je ključni problem hrvatskoga društva i jedan je od svega nekolicine znanstvenika koji se tim problemom bave sustavno.
Zadnjih desetak godina (od 2010. na ovamo) većinu svojih napora usmjerio je u znanstveno istraživanje radikalne korupcije u hrvatskome pravosuđu, koja je ključni problem hrvatskoga društva i jedan je od svega nekolicine znanstvenika koji se tim problemom bave sustavno.

Verzija na datum 22 februar 2021 u 03:39

Ante Vranković i Vjenceslav Richter u razgovoru uz skulpturu "Plava ptica" na terasi Richterova doma na Vrhovcu 38 u Zagrebu, 30. svibnja 2000.
Na dodjeli Rektorove nagrade, 2. lipnja 1995.
S novoizašlom knjigom "Afera plagijat", travanj 2009.
U Starom Gradu na Hvaru na promociji knjige dr. Nikole Anića "Antifašistička Hrvatska", 17. 6. 2005. Na slici: Vinko Ružević, Andro Gabelić, dr. N. Anić, A. Vranković
Na otvorenju izložbe Alfreda F. Krupe u Sv. Ivanu Zelini, 15. 2. 2018., s Dubravkom Sušecom, Alfredom F. Krupom, Dubravkom Sidorom, Dankom Merinom
Otvorenje izložbe Zlatka Crneca, s Dubravkom Sušecom, mr. Ernestom Fišerom, Zlatkom Crnecom, dr. Božicom Pažur, 24. 5. 2019.
Otvorenje izložbe Alfreda F. Krupe u Galeriji Karas u Karlovcu, 7. 11. 2019.

Ante Vranković je arheolog, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, te borac za građanska i ljudska prava.

Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2002. godine.

Diplomirao je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj diplomski rad "Novi pogledi na lavlja kruništa i portret Plautile iz Arheološkog muzeja u Zagrebu" 1995. godine je primio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.

Autor je dvije knjige te više od tristo predgovora, kritika, recenzija, eseja i prikaza u stručnim časopisima i novinama za kulturu (Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Kaj, Školske novine, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Novi list, Matica, Nova Akropola, Croatia – putni časopis / Inflight Magazine, Euro City, Vrijeme srca, Kana, Modra lasta, Glas Gradskog muzeja u Karlovcu, Varaždinske vijesti, Prigorski glasnik, Prigorje, itd.), kao i u drugim medijima (radio, TV, Internet). Riječ je uglavnom o radovima s područja povijesti umjetnosti, arheologije i likovne kritike, ali i s područja prava, povijesti, književnosti, teologije, građanske hrabrosti, ljudskih prava i dr.

Kao predsjednik Studijske sekcije ULUPUH-a izradio je prijedlog izmjena i dopuna kriterija za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa, predan Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika 30. svibnja 2005. Taj prijedlog je prihvaćen i unesen u Pravilnik o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika..., koji je stupio na snagu 21. kolovoza 2015.

Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006.

Njegova etička nastojanja na području likovne kritike, zapažena su i u svijetu, pa tako 2016. renomirani francusko - crnogorski kipar Zlatko Glamočak navodi: "Kao primjer odgovornosti u odnosu na profesiju jednom dijelu naše likovne kritike mogla bi poslužiti nedavno objavljena knjiga pod nazivom “Afera plagijat, otvoreni dosije” hrvatskog kritičara Ante Vrankovića..."

Njegove likovne kritike citirane su u monografijama Alberta Kinerta (2002.), Kažimira Hraste (2012.), akademika Kuzme Kovačića (2013.) Vjenceslava Richtera (2017.) i akademika Zlatka Kesera (2018.).

Njegova znanstvena istraživanja znatno su proširila naše spoznaje na širokom području od rimske skulpture i portretistike, za što je primio i Rektorovu nagradu 1995.; preko barokne skulpture i ikonografije (2016.); sve do moderne arhitekture (2017.).

Zadnjih desetak godina (od 2010. na ovamo) većinu svojih napora usmjerio je u znanstveno istraživanje radikalne korupcije u hrvatskome pravosuđu, koja je ključni problem hrvatskoga društva i jedan je od svega nekolicine znanstvenika koji se tim problemom bave sustavno. Autor je opsegom najdužeg priloga u zborniku radova "Pravosudna i policijska mafija", Zagreb, 2016., kojeg je uredio magistar politoloških znanosti Darko Petričić.

Koncem 2009. godine sud u Starom Gradu na Hvaru mu je osporio pravo na život(!), što je u "Slobodnoj Dalmaciji" od 31. 3. 2012., u tekstu "HHO: Ante Vranković je u pravu" službeno potvrdio i Hrvatski helsinški odbor.

Na Wikipediji kontinurano surađuje od kolovoza 2009., pišući i uređujući Wiki-jedinice iz područja arheologije i povijesti umjetnosti.

Poveznice na neke moje važnije tekstove i dr.

Arheologija, povijest umjetnosti, likovna kritika

Tijekom prosvjeda, ispred ulaza u Hrvatsku odvjetničku komoru, 13. svibnja 2010.


Građanska hrabrost

Na prosvjedu protiv radikalne korupcije u DORH-u koju su pravomoćno dokazale (i) sudske presude notornim ubojicama Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj, a koje ubojice je DORH bez ostatka sve do zadnjega časa drsko štitio. 7. rujna 2016.
Na prosvjedu protiv radikalne korupcije u pravosuđu, ispred Ministarstva pravosuđa RH, 5, travnja 2017.
Fotografiranje potpisa peticije protiv radikalne korupcije u pravosuđu, 5. travnja 2017., između crkve sv. Marka i zgrade Sabora. Potpisnici su bili iz svih dijelova Hrvatske (Zagreba, Karlovca, Varaždina, Đurđevca, Jelse, Splita, Bjelovara, Udbine, Dugog Sela, Raba, Sv. Ivana Zeline i dr.)
Na prosvjedu protiv korupcije u Ministarstvu pravosuđa, ispred zgrade Vlade RH, 25. travnja 2017.
Udruga za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere u ispred Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, 7. 9. 2017.
Osnivanje podružnice Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga Vere za otok Hvar koje sam prorekao još tijekom prosvjeda na istom mjestu 2009., Stari Grad, 28. studenog 2017.
U razgovoru sa saborskim zastupnikom Marinom Škibolom, tijekom prosvjeda - performancea "Sprovod Pravde", ispred Sabora RH, 7. lipnja 2018.
Tijekom prosvjeda-performancea "Sprovod Pravde" zajedno sa članovima Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere prolazim u društvu saborskog zastupnika Marina Škibole ispred zgrade Vlade RH, 7. lipnja 2018.
Na promociji knjige Ivice Grčara "Državom i pravom protiv akademske čestitosti“, 20. 11. 2018.
Ispred DORH-a 4. 8. 2020.
Screehshot iz videa u kojem ispred Pravnog fakulteta u Zagrebu govorim o neosnovanoj presudi sucu Željku Rogiću, 3. 9. 2020. Video je dostupan na YouTubeu i BitChuteu


Nekoliko mojih važnijih članaka na Wikipediji

Augustov forum, Kiklopsko zidanje, Hram Herkula Viktora, Portunov hram, Maison Carrée , Opus isodomum, Edikula, Rimski cement, Feston, Palmeta,

Križni cvijet, Fijala, Baluster

Kreda, Zgrafito, Vinorel

Sveti Franjo u ekstazi (Caravaggio), Gatanje (Caravaggio), Kartaši (Caravaggio)

Tapio Wirkkala, Edward Ruscha, Claes Oldenburg, James Rosenquist, Richard Hamilton, Jeff Koons

Adalbert Lauppert - Peharnik, Đuro Kuten, Robert Jean Ivanović, Alfred Krupa (stariji), Anica Vranković, Marina Baričević, Zlatko Crnec

Granice umjetnosti i propagande

Nagrade