Korisnik:Ante Vranković – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 18: Red 18:


Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006. Njegova etička nastojanja na području likovne kritike, zapažena su i u svijetu, pa tako renomirani francusko - [[Crna Gora|crnogorski]] kipar Zlatko Glamočak navodi: "Kao primjer odgovornosti u odnosu na profesiju jednom dijelu naše likovne kritike mogla bi poslužiti nedavno objavljena knjiga pod nazivom “Afera plagijat, otvoreni dosije” hrvatskog kritičara Ante Vrankovića..."
Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006. Njegova etička nastojanja na području likovne kritike, zapažena su i u svijetu, pa tako renomirani francusko - [[Crna Gora|crnogorski]] kipar Zlatko Glamočak navodi: "Kao primjer odgovornosti u odnosu na profesiju jednom dijelu naše likovne kritike mogla bi poslužiti nedavno objavljena knjiga pod nazivom “Afera plagijat, otvoreni dosije” hrvatskog kritičara Ante Vrankovića..."

Njegove likovne kritike citirane su u monografijama Alberta Kinerta (2002.) i Zlatka Kesera (2017.).


Zadnjih desetak godina (od 2010.na ovamo) većinu svojih napora usmjerio je u znanstveno istraživanje radikalne korupcije u hrvatskome pravosuđu, koja je ključni problem hrvatskoga društva i jedan je od svega nekolicine znanstvenika koji se tim problemom bave sustavno.
Zadnjih desetak godina (od 2010.na ovamo) većinu svojih napora usmjerio je u znanstveno istraživanje radikalne korupcije u hrvatskome pravosuđu, koja je ključni problem hrvatskoga društva i jedan je od svega nekolicine znanstvenika koji se tim problemom bave sustavno.

Verzija na datum 17 februar 2021 u 00:38

Ante Vranković i Vjenceslav Richter u razgovoru uz skulpturu "Plava ptica" na terasi Richterova doma na Vrhovcu 38 u Zagrebu, 30. svibnja 2000.
Na dodjeli Rektorove nagrade, 2. lipnja 1995.
S novoizašlom knjigom "Afera plagijat", travanj 2009.
U Starom Gradu na Hvaru na promociji knjige dr. Nikole Anića "Antifašistička Hrvatska", 17. 6. 2005. Na slici: Vinko Ružević, Andro Gabelić, dr. N. Anić, A. Vranković
Na otvorenju izložbe Alfreda F. Krupe u Sv. Ivanu Zelini, 15. 2. 2018., s Dubravkom Sušecom, Alfredom F. Krupom, Dubravkom Sidorom, Dankom Merinom
Otvorenje izložbe Zlatka Crneca, s Dubravkom Sušecom, mr. Ernestom Fišerom, Zlatkom Crnecom, dr. Božicom Pažur, 24. 5. 2019.
Otvorenje izložbe Alfreda F. Krupe u Galeriji Karas u Karlovcu, 7. 11. 2019.

Ante Vranković je arheolog, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, te borac za građanska i ljudska prava.

Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2002. godine.

Diplomirao je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj diplomski rad "Novi pogledi na lavlja kruništa i portret Plautile iz Arheološkog muzeja u Zagrebu" 1995. godine je primio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.

Autor je dvije knjige te više od tristo predgovora, kritika, recenzija, eseja i prikaza u stručnim časopisima i novinama za kulturu (Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Kaj, Školske novine, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Novi list, Matica, Nova Akropola, Croatia – putni časopis / Inflight Magazine, Euro City, Vrijeme srca, Kana, Modra lasta, Glas Gradskog muzeja u Karlovcu, Varaždinske vijesti, Prigorski glasnik, Prigorje, itd.), kao i u drugim medijima (radio, TV, Internet). Riječ je uglavnom o radovima s područja povijesti umjetnosti, arheologije i likovne kritike, ali i s područja prava, povijesti, književnosti, teologije, građanske hrabrosti, ljudskih prava i dr.

Kao predsjednik Studijske sekcije ULUPUH-a izradio je prijedlog izmjena i dopuna kriterija za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa, predan Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika 30. svibnja 2005. Taj prijedlog je prihvaćen i unesen u Pravilnik o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika..., koji je stupio na snagu 21. kolovoza 2015.

Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006. Njegova etička nastojanja na području likovne kritike, zapažena su i u svijetu, pa tako renomirani francusko - crnogorski kipar Zlatko Glamočak navodi: "Kao primjer odgovornosti u odnosu na profesiju jednom dijelu naše likovne kritike mogla bi poslužiti nedavno objavljena knjiga pod nazivom “Afera plagijat, otvoreni dosije” hrvatskog kritičara Ante Vrankovića..."

Njegove likovne kritike citirane su u monografijama Alberta Kinerta (2002.) i Zlatka Kesera (2017.).

Zadnjih desetak godina (od 2010.na ovamo) većinu svojih napora usmjerio je u znanstveno istraživanje radikalne korupcije u hrvatskome pravosuđu, koja je ključni problem hrvatskoga društva i jedan je od svega nekolicine znanstvenika koji se tim problemom bave sustavno. Autor je opsegom najdužeg priloga u zborniku radova "Pravosudna i policijska mafija", Zagreb, 2016., kojeg je uredio magistar politoloških znanosti Darko Petričić.

Koncem 2009. godine sud u Starom Gradu na Hvaru mu je osporio pravo na život(!), što je u "Slobodnoj Dalmaciji" od 31. 3. 2012., u tekstu "HHO: Ante Vranković je u pravu" službeno potvrdio i Hrvatski helsinški odbor.

Na Wikipediji kontinurano surađuje od kolovoza 2009., pišući i uređujući Wiki-jedinice iz područja arheologije i povijesti umjetnosti.

Poveznice na neke moje važnije tekstove i dr.

Arheologija, povijest umjetnosti, likovna kritika

Tijekom prosvjeda, ispred ulaza u Hrvatsku odvjetničku komoru, 13. svibnja 2010.


Građanska hrabrost

Na prosvjedu protiv radikalne korupcije u DORH-u koju su pravomoćno dokazale (i) sudske presude notornim ubojicama Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj, a koje ubojice je DORH bez ostatka sve do zadnjega časa drsko štitio. 7. rujna 2016.
Na prosvjedu protiv radikalne korupcije u pravosuđu, ispred Ministarstva pravosuđa RH, 5, travnja 2017.
Fotografiranje potpisa peticije protiv radikalne korupcije u pravosuđu, 5. travnja 2017., između crkve sv. Marka i zgrade Sabora. Potpisnici su bili iz svih dijelova Hrvatske (Zagreba, Karlovca, Varaždina, Đurđevca, Jelse, Splita, Bjelovara, Udbine, Dugog Sela, Raba, Sv. Ivana Zeline i dr.)
Na prosvjedu protiv korupcije u Ministarstvu pravosuđa, ispred zgrade Vlade RH, 25. travnja 2017.
Udruga za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere u ispred Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, 7. 9. 2017.
Osnivanje podružnice Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga Vere za otok Hvar koje sam prorekao još tijekom prosvjeda na istom mjestu 2009., Stari Grad, 28. studenog 2017.
U razgovoru sa saborskim zastupnikom Marinom Škibolom, tijekom prosvjeda - performancea "Sprovod Pravde", ispred Sabora RH, 7. lipnja 2018.
Tijekom prosvjeda-performancea "Sprovod Pravde" zajedno sa članovima Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere prolazim u društvu saborskog zastupnika Marina Škibole ispred zgrade Vlade RH, 7. lipnja 2018.
Na promociji knjige Ivice Grčara "Državom i pravom protiv akademske čestitosti“, 20. 11. 2018.
Ispred DORH-a 4. 8. 2020.
Screehshot iz videa u kojem ispred Pravnog fakulteta u Zagrebu govorim o neosnovanoj presudi sucu Željku Rogiću, 3. 9. 2020. Video je dostupan na YouTubeu i BitChuteu


Nekoliko mojih važnijih članaka na Wikipediji

Augustov forum, Kiklopsko zidanje, Hram Herkula Viktora, Portunov hram, Maison Carrée , Opus isodomum, Edikula, Rimski cement, Feston, Palmeta,

Križni cvijet, Fijala, Baluster

Kreda, Zgrafito, Vinorel

Sveti Franjo u ekstazi (Caravaggio), Gatanje (Caravaggio), Kartaši (Caravaggio)

Tapio Wirkkala, Edward Ruscha, Claes Oldenburg, James Rosenquist, Richard Hamilton, Jeff Koons

Adalbert Lauppert - Peharnik, Đuro Kuten, Robert Jean Ivanović, Alfred Krupa (stariji), Anica Vranković, Marina Baričević, Zlatko Crnec

Granice umjetnosti i propagande

Nagrade