Sandanski – razlika između verzija

Sandanski; Сандански
	Koordinate: 41°34′N 23°17′E / 41.567°N 23.283°E
Država	Bugarska
Oblast	Blagoevgrad
	Vlast
- Gradonačelnik	Andon Totev
Visina	230
	Stanovništvo (2005.)
- Grad	30 196
Vremenska zona	EEST (UTC+2)
Poštanski broj	2800
Pozivni broj	0746
Karta
	Sandanski

Interaktivna pretraga historije

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na datum 10 februar 2021 u 21:42

Sandanski (bug. Сандански; do 1948. Sveti Vrač, bug. Свети Врач) je grad u Pirinskoj Makedoniji, u jugozapadnom dijelu Bugarske, u Blagoevgradskoj oblasti.

Grad se nalazi u dolini rijeke Strume, s njezine lijeve strane, u zapadnom podnožju planine Pirin, nedaleko od grada Melnika. Sandanski je drugi grad po veličini u Blagoevgradskoj oblasti i administrativni je centar Općine Sandanski. Kroz grad teče rijeka Sandanska Bistrica.

Povijest

Na teritoriju današnjega grada nalazilo se tračko naselje Medius (tj. mjesto između triju planina - Pirina, Ograždena i Alibotuša).^{[nedostaje referenca]} koje je niklo oko tamošnjih mineralnih izvora još u drugom tisućljeću prije naše ere. U antičko doba tu je živjelo pajonsko pleme Sinti. To je područje Antičkoj Makedoniji priključio Filip II., pa se pretpostavlja da je upravo on podigao i grad koji se tu nalazio pod imenom Partikopolis ( ili Parajkopolis). Kasnije su ga Rimljani preimenovali u Dezudava, a Slaveni koji su ga naselili nakon Bizantinaca nazvali su ga Sveti Vrač. Do konca VI. stoljeća n.e., kada su ga razorila barbarska plemena, naselje je bilo jedan od prvih kršćanskih episkopskih centara na današnjem teritoriju Bugarske.

U prošlosti je grad nosio i ime Sveti Vrač (vrač, tj. iscjelitelj), zbog ljekovitosti tamošnjih izvora i u čast dvojice braće, narodnih liječnika - Sv. Kuzme i Damjana, a današnje je ime dobio 1947. godine u čast Janeta Sandanskog, revolucionara i vojvode Unutarnje makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije u Serskom revolucionarnom okrugu.

Prema podacima iz otomanskih registra 1873. Sveti Vrač je selo sa 100 domaćinstava, 120 stanovnika Muslimani i 135 stanovnika Bugari.^[1] Oko 1900. prema statistikama Vasila Kančova u Svetom Vraču je živilo 1110 ljudi, od kojih je - 600 Bugara-kršćana, 360 Turaka i 150 Roma.^[2] 1905. godine u Sveti Vraču radi bugarska škola.^[3]

Do Balkanskih ratova (1912. i 1913.) i trojne podjele Makedonije 1913. godine između Bugarske, Grčke i Srbije, Pirinska je Makedonija u cijelosti ulazila u sastav Serskog sandžaka (okruga) i bila je podjeljena na 6 kaza (kotara): Nevrokopski, Razloški, Gornodžumajski, Melnički, Petrički i Demirhisarski. No podjelom Makedonije iz ranijega su Serskog sandžaka otpali grad Ser i cijeli Demirhisarski okrug koji su pripali Grčkoj, tako da je novom administrativnom podjelom Bugarske teritorij Pirinske Makedonije oformljen kao okrug sa sjedištem u Petriču s 5 pripadajućih kotara. Melnički kotar je kasnije ukinut i uključen u novoformirani kotar Sveti Vrač, a dio Gornodžumajskog kotara organiziran je u zaseban Simitlijski kotar.

Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Makedonije teško je pogodilo ekonomski život pirinskih gradova i sela. Sveti Vrač je tako dijelio sudbinu Gorne Džumaje (danas Blagoevgrad), Petriča, Nevrokopa (danas grad Goce Delčev) i Melnika koji su ostali na bugarskoj strani, kao i sudbinu gradova Sera, Drame i Kavale koji su se našli u Grčkoj; sva su ta mjesta bila osuđena na ekonomsko propadanje zbog naglog presijecanja njihovih živih i organskih gospodarskih veza. Isto važi i za granične gradovi, koji su bili uključenu u Srbiji. Doline rijeka Strume i Meste bile su prirodni putevi koji su ranije slobodno vodili prema Kavali i Solunu, pa su pirinski gradovi dotad svoje sirovine i zanatske proizvode prodavali tamo, osobito u Seru, Drami i Kavali, a od njih dobivali kolonijalnu robu, pšenicu, južne plodove i industrijske proizvode. S Pirina se odvozila drvena građa u nizijske i primorske gradove, a iz Svetovračkog kotara, poznatog po razvijenom stočarstvu, plasirani su stočarski proizvodi. Poslje Balkansih ratova i poslje Prvog svjetskog rata u Sveti Vraču i u njegovoj blizini dolaze mnogo Bugare - izbeglice iz Egejska Makedonija.

Stanovništvo danas

Prema službenim podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, Sandanski s okolicom ima 40 470 stanovnika, od kojih su se 88,39 % izjasnili kao Bugari, 1,47 % kao Romi, 0,61 % kao Turci i 0,46 % kao drugi. Ostali ili se nisu samoodredili ili nisi odgovorili na pitanje.

Gospodarstvo

Prirodne ljepote i bogatstvo mineralnih izvora različite termalnosti (u rajonu općine Sandanski ima ih više od 80, s temperaturom od 42-81 °C) s niskim stupnjem mineralizacije, bogatim kemijskim sastavom, ljekovitošću za mnoga oboljenja i mogućnošću kupanja na otvorenome tijekom cijele godine, činili su ovo mjesto pogodnim za naseljavanje još u najstarija vremena, zbog čega je, vjeruje se, bilo jedno od najstarijih naselja na Balkanu još od vremena Trojanskoga rata.

Zahvaljujući geo-termalnim izvorima Austrijanci koji su se tu liječili izgradili su poznati hotel “Sandanski”.

Zbog blizine grčke granice, posljednjih godina u Sandanski prodiru grčke tvrtke i grčki kapital. Ravničarski kraj otvoren prema jugu (prema Petriču), blizina rijeka Strume i Sandanske Bistrice te geo-termalni izvori, razlog su što Sandanski i njegova okolica imaju snažno razvijenu poljoprivredu, osobito oranžerijsku proizvodnju ranog povrća.

Poznate osobe

Reference i izvori

↑ „Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.
↑ Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.
↑ D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.

Literatura

Dimitar Vlahov: “Kroz historiju makedonskog naroda”, Slavenski komitet Hrvatske, Zagreb, 1949.
Dimitar Mitrev: “Pirinska Makedonija i drugi istoriografski ogledi”, NIK Naša kniga, Skopje, 1970.

Šablon:Mrva-grad-europa

Gradovi u Bugarskoj

[1] „Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.

[2] Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.

[3] D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.

[1]

[2]

[3]

@@ Red 141: / Red 141: @@
 [[Datoteka:Bulgaria-Sandanski-02.jpg|left|thumb|200px|Sandanski]]
 [[Datoteka:Bulgaria-Sandanski-01.jpg|left|thumb|200px|Sandanski]]
-Na teritoriju današnjega grada nalazilo se tračko naselje [[Medius]] (tj. mjesto između triju planina - Pirina, [[Ogražden]]a i [[Alibotuš]]a).{{činjenica|date=04. 2011.}} koje je niklo oko tamošnjih mineralnih izvora još u drugom tisućljeću prije naše ere. U antičko doba tu je živjelo pajonsko pleme [[Sinti]]. To je područje [[Makedonija (kraljevstvo)|Antičkoj Makedoniji]] priključio [[Filip II.]], pa se pretpostavlja da je upravo on podigao i grad koji se tu nalazio pod imenom [[Partikopolis]] ( ili ''Parajkopolis''). Kasnije su ga [[Rimljani]] preimenovali u [[Dezudava]], a [[Slaveni]] koji su ga naselili nakon [[Bizant]]inaca nazvali su ga ''Sveti Vrač''. Do konca VI. stoljeća n.e., kada su ga razorila barbarska plemena, naselje je bilo jedan od prvih kršćanskih episkopskih centara na današnjem teritoriju Bugarske.
+Na teritoriju današnjega grada nalazilo se tračko naselje [[Medius]] (tj. mjesto između triju planina - Pirina, [[Ogražden]]a i [[Alibotuš]]a).{{činjenica|date=04. 2011.}} koje je niklo oko tamošnjih mineralnih izvora još u drugom tisućljeću prije naše ere. U antičko doba tu je živjelo pajonsko pleme [[Sinti]]. To je područje [[Antička Makedonija|Antičkoj Makedoniji]] priključio [[Filip II.]], pa se pretpostavlja da je upravo on podigao i grad koji se tu nalazio pod imenom [[Partikopolis]] ( ili ''Parajkopolis''). Kasnije su ga [[Rimljani]] preimenovali u [[Dezudava]], a [[Slaveni]] koji su ga naselili nakon [[Bizant]]inaca nazvali su ga ''Sveti Vrač''. Do konca VI. stoljeća n.e., kada su ga razorila barbarska plemena, naselje je bilo jedan od prvih kršćanskih episkopskih centara na današnjem teritoriju Bugarske.
 U prošlosti je grad nosio i ime '''Sveti Vrač''' (vrač, tj. iscjelitelj), zbog ljekovitosti tamošnjih izvora i u čast dvojice braće, narodnih liječnika - Sv. Kuzme i Damjana, a današnje je ime dobio [[1947.]] godine u čast [[Jane Sandanski|Janeta Sandanskog]], revolucionara i vojvode [[VMRO|Unutarnje makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije]] u Serskom revolucionarnom okrugu.
-Prema podacima iz [[Osmansko Carstvo|otomanskih]] registra [[1873.]] Sveti Vrač je selo sa 100 domaćinstava, 120 stanovnika Muslimani i 135 stanovnika Bugari.<ref>„Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.</ref> Oko 1900. prema statistikama Vasila Kančova u Svetom Vraču je živilo 1110 ljudi, od kojih je - 600 [[Bugari|Bugara]]-[[Kršćani]], 360 [[Turci|Turaka]] i 150 [[Romi|Roma]].<ref>[http://www.promacedonia.org/vk/vk_2_18.htm Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.]</ref> 1905. godine u Sveti Vraču radi bugarska škola.<ref>D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.</ref>
+Prema podacima iz [[Osmansko Carstvo|otomanskih]] registra [[1873.]] Sveti Vrač je selo sa 100 domaćinstava, 120 stanovnika Muslimani i 135 stanovnika Bugari.<ref>„Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.</ref> Oko 1900. prema statistikama Vasila Kančova u Svetom Vraču je živilo 1110 ljudi, od kojih je - 600 [[Bugari|Bugara]]-[[Kršćani|kršćana]], 360 [[Turci|Turaka]] i 150 [[Romi|Roma]].<ref>[http://www.promacedonia.org/vk/vk_2_18.htm Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.]</ref> 1905. godine u Sveti Vraču radi bugarska škola.<ref>D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.</ref>
 Do [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] ([[1912]]. i [[1913]].) i trojne podjele [[Makedonija|Makedonije]] 1913. godine između Bugarske, [[Grčka|Grčke]] i [[Srbija|Srbije]], Pirinska je Makedonija u cijelosti ulazila u sastav Serskog sandžaka (okruga) i bila je podjeljena na 6 kaza (kotara): Nevrokopski, Razloški, Gornodžumajski, Melnički, Petrički i Demirhisarski. No podjelom Makedonije iz ranijega su Serskog sandžaka otpali grad [[Seres|Ser]] i cijeli Demirhisarski okrug koji su pripali Grčkoj, tako da je novom administrativnom podjelom Bugarske teritorij Pirinske Makedonije oformljen kao okrug sa sjedištem u [[Petrič]]u s 5 pripadajućih kotara. Melnički kotar je kasnije ukinut i uključen u novoformirani kotar Sveti Vrač, a dio Gornodžumajskog kotara organiziran je u zaseban Simitlijski kotar.
 Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Makedonije teško je pogodilo ekonomski život pirinskih gradova i sela. Sveti Vrač je tako dijelio sudbinu Gorne Džumaje (danas [[Blagoevgrad]]), Petriča, Nevrokopa (danas grad [[Goce Delčev]]) i [[Melnik]]a koji su ostali na bugarskoj strani, kao i sudbinu gradova [[Seres|Sera]], [[Drama, Grčka|Drame]] i [[Kavala|Kavale]] koji su se našli u Grčkoj; sva su ta mjesta bila osuđena na ekonomsko propadanje zbog naglog presijecanja njihovih živih i organskih gospodarskih veza. Isto važi i za granične gradovi, koji su bili uključenu u Srbiji. Doline rijeka Strume i [[Mesta|Meste]] bile su prirodni putevi koji su ranije slobodno vodili prema Kavali i [[Solun]]u, pa su pirinski gradovi dotad svoje sirovine i zanatske proizvode prodavali tamo, osobito u Seru, Drami i Kavali, a od njih dobivali kolonijalnu robu, pšenicu, južne plodove i industrijske proizvode. S Pirina se odvozila drvena građa u nizijske i primorske gradove, a iz Svetovračkog kotara, poznatog po razvijenom stočarstvu, plasirani su stočarski proizvodi. Poslje [[Balkanski ratovi|Balkansih ratova]] i poslje [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u Sveti Vraču i u njegovoj blizini dolaze mnogo Bugare - izbeglice iz [[Egejska Makedonija]].
-Tijekom Drugog svjetskog rata cijela se Pirinska Makedonija masovno uključuje u antifašističku borbu,.{{činjenica|date=04. 2011.}} pa se i u okolici Svetog Vrača početkom [[1944]]. godine osjeća zamašnije djelovanje partizanskih skupina, osobito pod utjecajem partizanskog odreda “Anton Panov” koji je djelovao u Petričkom kraju.
-Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (u vrijeme [[Otadžbinski front (Bugarska)|Otačastvenog fronta]] i [[Georgi Dimitrov]]a), prigodom prvog popisa u Narodnoj Republici Bugarskoj provedenog u siječnju 1947., premda u popisnim formularima nije bilo rubrike “makedonska nacionalnost”.{{činjenica|date=04. 2011.}}, dok su za pripadnike ostalih nacionalnosti ([[Bugari]], [[Turci]], [[Rumunji]], “Cigani” - [[Romi]]) bile navedene, ipak se 75% stanovništva Pirinske Makedonije izjasnilo i u formulare upisalo da su makedonske nacionalnosti; u Sandanskom (tada još uvijek Svetom Vraču) postotak popisanih [[Makedonci|Makedonaca]] iznosio je 90%.
-Nakon pada komunizma u Bugarskoj neki su bugarski mediji špekulirali da i u Sandanskom kao i u Petriču postoji “nacionalna opasnost” jer da se oko 20% žitelja grada popisalo kao Makedonci, dok se u većini sandanskih sela stanovništvo u cijelosti izjasnilo kao Makedonci..{{činjenica|date=04. 2011.}} Ipak, nema službenih podataka o tim informacijama bugarskih medija.
 == Stanovništvo danas ==
-Prema službenim podacima, Sandanski s okolicom ima oko 41.180 stanovnika, od kojih su se 95% izjasnili kao [[Bugari]]. Vrlo mali dio stanovnika Sandanskog izjasnilo se kao etnički Makedonci (oko 1%), premda je upravo u ovom gradu najveći broj simpatizera makedonske političke organizacije [[OMO Ilinden - Pirin]].{{činjenica|date=04. 2011.}}.
+Prema službenim podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, Sandanski s okolicom ima 40 470 stanovnika, od kojih su se 88,39 % izjasnili kao Bugari, 1,47 % kao Romi, 0,61 % kao Turci i 0,46 % kao drugi. Ostali ili se nisu samoodredili ili nisi odgovorili na pitanje.
 == Gospodarstvo ==
-Prirodne ljepote i bogatstvo mineralnih izvora različite termalnosti (u rajonu Općine Sandanski ima ih više od 80, s temperaturom od 42-81&nbsp;°C) s niskim stupnjem mineralizacije, bogatim kemijskim sastavom, ljekovitošću za mnoga oboljenja i mogućnošću kupanja na otvorenome tijekom cijele godine, činili su ovo mjesto pogodnim za naseljavanje još u najstarija vremena, zbog čega je, vjeruje se, bilo jedno od najstarijih naselja na Balkanu još od vremena Trojanskoga rata.
+Prirodne ljepote i bogatstvo mineralnih izvora različite termalnosti (u rajonu općine Sandanski ima ih više od 80, s temperaturom od 42-81&nbsp;°C) s niskim stupnjem mineralizacije, bogatim kemijskim sastavom, ljekovitošću za mnoga oboljenja i mogućnošću kupanja na otvorenome tijekom cijele godine, činili su ovo mjesto pogodnim za naseljavanje još u najstarija vremena, zbog čega je, vjeruje se, bilo jedno od najstarijih naselja na Balkanu još od vremena Trojanskoga rata.
 Zahvaljujući geo-termalnim izvorima [[Austrijanci]] koji su se tu liječili izgradili su poznati hotel “Sandanski”.

Sandanski Сандански


Koordinate: 41°34′N 23°17′E / 41.567°N 23.283°E / 41.567; 23.283
Država	Bugarska
Oblast	Blagoevgrad

Vlast
- Gradonačelnik	Andon Totev

Visina	230

Stanovništvo (2005.)
- Grad	30 196

Vremenska zona	EEST (UTC+2)
Poštanski broj	2800
Pozivni broj	0746
Karta
Sandanski

Sandanski – razlika između verzija

Verzija na datum 10 februar 2021 u 21:42

Sadržaj

Povijest

Stanovništvo danas

Gospodarstvo

Poznate osobe

Reference i izvori

Literatura

Navigacija

Sandanski – razlika između verzija

Verzija na datum 10 februar 2021 u 21:42

Povijest

Stanovništvo danas

Gospodarstvo

Poznate osobe

Reference i izvori

Literatura

Navigacija

Pretraga