Anton Macedo

Anton Macedo (latinski: Antonius Macedo; portugalski: António de Macedo)

• 1612 Coimbra, † 1695 Lisabon, je bio portugalski isusovački redovnik.

Ne smijemo ga pomiješati sa tada živućim António de Sousa de Macedo (1606–1682); odnosno u 19. stoljeću živućim nadbiskupom: Antônio de Macedo Costa (1830-1891) nadbiskup u São Salvador da Bahia, prije pak biskup u Pará.

Životopis

Obavljao je službu propovjednika u Portugalu i u marokansko-afričkom obalnom mjestu Mazagão, danas El Jadida, gdje su bili podzemni vodni sakupljači ili cisterne. Ovo strateški značajno mjesto se kroz povijest nazivalo različitim imenima: Cap Soleis, Portus Rutilis, Rusibis, Mazighen (arapski: مازيغن, berberski: ⵎⴰⵣⵉⴳⴻⵏ), al-Breyja (arapski: البريجة), Mazagão (arapski: مازاگاو, berberski: ⵎⴰⵣⴰⴳⴰⵡ), al-Mahdouma (arapski: المهدومة) i Mazagan (arapski: مازاگان, berberski: ⵎⴰⵣⴰⴳⴰⵏ).

Bio je dekan Sveučilišta u Évori (Universitas Eborensis) i predstojnik lisabonske crkve Svetoga Roka, gdje je vršio više značajnih službi.

1650. godine su ga poglavari poslali u pratnji drugog isusovačkog subrata na portugalsku ambasadu u Stockholm na dvoru švedskoga kralja, gdje je obavljao kapelansku službu. Pridobio si je povjerenje švedske kraljice Kristine, koja se već od mladosti zanimala za katoličku vjeru. Kad je bila dovoljno poučena, ga je zamolila, neka ponese povjerljivo pismo u vezi njenog pristupa punom zajedništvu svom generalu u Rim. Kad se 1654 odrekla krune, je iste godine tajno, a naredne godine javno u Innsbrucku stupila u puno zajedništvo sa Katoličkom Crkvom.

Kao zanimljivost spomenimo, da je Anton proučavao također ondašnje evropske grbove. U djelu Divi tutelares (1687) med drugim tumači, što znače tri brežuljka u ugarskom grbu, koji postoje također u slovačkom.

Djela

• Elogia Nonnulla et Descriptio Coronationis Christinae Reginae Sueciae (1650)
• Lusitania infulata et purpurata, seu pontificibus, et cardinalibus illustrata. Parisiis : Sebast. Cramoisy , 1663 [1]
• De Vita et moribus Joannis de Almeida Societatis Jesu Presbyteri (1669)
• Divi tutelares Orbis christiani : Opus singulare, in quo de Sanctis regnorum, provinciarum, urbium maximarum patronis agitur. Ulyssipone : Mich. Deslandes, 1687

Literatura

talijanski

• Cantù, Cesare (1844). Enciclopedia storica Documenti Volume VI. Schiarimenti e note alla Storia universale. N⁰ 16, str. 615s: Cristina di Svezia.. Giuseppe POMBA e c. Pridobljeno 29. januar 2021.