Adam Žigmund Domjanić – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 6: | Red 6: | ||
Iz prijateljske povezanosti s [[Pavao Ritter Vitezović|Pavlom Ritterom Vitezovićem]], čijem je kulturnom krugu Adam Žigmund Domjanić pripadao, sačuvana je jedna njegova latinska pjesnička poslanica (NSB u Zagrebu, Zbirka rijetkosti, sign. R 6683). To su latinski utješni stihovi refleksivna sadržaja, kojima on 1710. Vitezoviću, »prognaniku u Beču« čestita Božić i Novu godinu. |
Iz prijateljske povezanosti s [[Pavao Ritter Vitezović|Pavlom Ritterom Vitezovićem]], čijem je kulturnom krugu Adam Žigmund Domjanić pripadao, sačuvana je jedna njegova latinska pjesnička poslanica (NSB u Zagrebu, Zbirka rijetkosti, sign. R 6683). To su latinski utješni stihovi refleksivna sadržaja, kojima on 1710. Vitezoviću, »prognaniku u Beču« čestita Božić i Novu godinu. |
||
Na nju je upozorio njegov potomak pjesnik Dragutin Domjanić dva stoljeća nakon nastanka, odabravši nekoliko njezinih stihova kao motto svoje zbirke Pjesme (Zagreb 1909). |
Na nju je upozorio njegov potomak, pjesnik Dragutin Domjanić dva stoljeća nakon nastanka, odabravši nekoliko njezinih stihova kao motto svoje zbirke "Pjesme" (Zagreb, 1909). |
||
==Literatura== |
==Literatura== |
Verzija na datum 20 decembar 2020 u 08:11
Adam Žigmund Domjanić (oko 1660. - 1717.) hrvatski plemić, vojnik i književnik.
Istakao se u borbama protiv Turaka i stoga je 1712. izabran da za izbivanja bana I. Pálffyja upravlja javnim poslovima Hrvatske.
Autor je kronostihova, kronograma i pjesmica što ih je posvetio »časti Velike Majke Bistričke«, no nije jasno da li je ta zbirka bila napisana hrvatskim ili latinskim jezikom i da li je ikad bila tiskana.
Iz prijateljske povezanosti s Pavlom Ritterom Vitezovićem, čijem je kulturnom krugu Adam Žigmund Domjanić pripadao, sačuvana je jedna njegova latinska pjesnička poslanica (NSB u Zagrebu, Zbirka rijetkosti, sign. R 6683). To su latinski utješni stihovi refleksivna sadržaja, kojima on 1710. Vitezoviću, »prognaniku u Beču« čestita Božić i Novu godinu.
Na nju je upozorio njegov potomak, pjesnik Dragutin Domjanić dva stoljeća nakon nastanka, odabravši nekoliko njezinih stihova kao motto svoje zbirke "Pjesme" (Zagreb, 1909).
Literatura
Ivo Kalinski: Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjanića, Zagreb, 1988., str. 8–10, 65