Asemanijevo evanđelje – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Mladifilozof je premjestio stranicu Asemanijevo jevanđelje na Asemanijevo evanđelje
mNema sažetka izmjene
Red 4: Red 4:
Rukopis je izrađen na [[pergament]]u i ima 158 strana. Sadrži Jevanđelja za subotu i nedelju sa beleškama o hrišćanskim praznicima. Ukrašeno je brojnim minijaturama i inicijalima u boji.
Rukopis je izrađen na [[pergament]]u i ima 158 strana. Sadrži Jevanđelja za subotu i nedelju sa beleškama o hrišćanskim praznicima. Ukrašeno je brojnim minijaturama i inicijalima u boji.


Pronađen je 1736. godine u [[Jerusalim]]u. Naziv je dobio po njenom pronalazaču — direktoru [[Vatikanska biblioteka | Vatikanske biblioteke]], Džozefu Asemaniiju.
Pronađen je 1736. godine u [[Jerusalim]]u. Naziv je dobio po njegovom pronalazaču — direktoru [[Vatikanska biblioteka | Vatikanske biblioteke]], Džozefu Asemaniiju.


Original rukopisa se čuva u Vatikanskoj biblioteci.<ref>Ivanova T. A., Staroslavяnskiй яzыk, str. 14, Avalonъ, 2008.</ref>
Original rukopisa se čuva u Vatikanskoj biblioteci.<ref>Ivanova T. A., Staroslavяnskiй яzыk, str. 14, Avalonъ, 2008.</ref>

Verzija na datum 10 decembar 2020 u 20:04

Asemanijevo jevanđelje

Asemanijevo jevanđelje (lat. Codex Assemanius) je staroslovenski rukopis na glagoljici iz 10. veka.

Rukopis je izrađen na pergamentu i ima 158 strana. Sadrži Jevanđelja za subotu i nedelju sa beleškama o hrišćanskim praznicima. Ukrašeno je brojnim minijaturama i inicijalima u boji.

Pronađen je 1736. godine u Jerusalimu. Naziv je dobio po njegovom pronalazaču — direktoru Vatikanske biblioteke, Džozefu Asemaniiju.

Original rukopisa se čuva u Vatikanskoj biblioteci.[1]

Izvori

  1. Ivanova T. A., Staroslavяnskiй яzыk, str. 14, Avalonъ, 2008.

Spoljašnje veze