Asemanijevo evanđelje – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Mladifilozof je premjestio stranicu Asemanijevo jevanđelje na Asemanijevo evanđelje |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 4: | Red 4: | ||
Rukopis je izrađen na [[pergament]]u i ima 158 strana. Sadrži Jevanđelja za subotu i nedelju sa beleškama o hrišćanskim praznicima. Ukrašeno je brojnim minijaturama i inicijalima u boji. |
Rukopis je izrađen na [[pergament]]u i ima 158 strana. Sadrži Jevanđelja za subotu i nedelju sa beleškama o hrišćanskim praznicima. Ukrašeno je brojnim minijaturama i inicijalima u boji. |
||
Pronađen je 1736. godine u [[Jerusalim]]u. Naziv je dobio po |
Pronađen je 1736. godine u [[Jerusalim]]u. Naziv je dobio po njegovom pronalazaču — direktoru [[Vatikanska biblioteka | Vatikanske biblioteke]], Džozefu Asemaniiju. |
||
Original rukopisa se čuva u Vatikanskoj biblioteci.<ref>Ivanova T. A., Staroslavяnskiй яzыk, str. 14, Avalonъ, 2008.</ref> |
Original rukopisa se čuva u Vatikanskoj biblioteci.<ref>Ivanova T. A., Staroslavяnskiй яzыk, str. 14, Avalonъ, 2008.</ref> |
Verzija na datum 10 decembar 2020 u 20:04
Asemanijevo jevanđelje (lat. Codex Assemanius) je staroslovenski rukopis na glagoljici iz 10. veka.
Rukopis je izrađen na pergamentu i ima 158 strana. Sadrži Jevanđelja za subotu i nedelju sa beleškama o hrišćanskim praznicima. Ukrašeno je brojnim minijaturama i inicijalima u boji.
Pronađen je 1736. godine u Jerusalimu. Naziv je dobio po njegovom pronalazaču — direktoru Vatikanske biblioteke, Džozefu Asemaniiju.
Original rukopisa se čuva u Vatikanskoj biblioteci.[1]
Izvori
- ↑ Ivanova T. A., Staroslavяnskiй яzыk, str. 14, Avalonъ, 2008.