Zakon održanja mase – razlika između verzija
čistka |
|||
Red 7: | Red 7: | ||
== Istorija == |
== Istorija == |
||
=== Otkriće zakona === |
|||
[[Antoan Lavoazje|A. L. Lavoazije]] (Lavoisier) je [[1774]]. u eksperimentu u kome je zagrevao [[kalaj]] sa [[vazduh]]om u zatvorenom sudu primetio da je težina celog sistema ista pre i posle hemijske reakcije. Ovaj eksperiment je ukazao na činjenicu da nema pre i posle reakcije nema promene količine materije. Na osnovu svojih pokusa, Lavoazije je formulirao Zakon o održanju mase na sledeći način: |
[[Antoan Lavoazje|A. L. Lavoazije]] (Lavoisier) je [[1774]]. u eksperimentu u kome je zagrevao [[kalaj]] sa [[vazduh]]om u zatvorenom sudu primetio da je težina celog sistema ista pre i posle hemijske reakcije. Ovaj eksperiment je ukazao na činjenicu da nema pre i posle reakcije nema promene količine materije. Na osnovu svojih pokusa, Lavoazije je formulirao Zakon o održanju mase na sledeći način: |
||
Red 23: | Red 23: | ||
'''A+B = C+D''' |
'''A+B = C+D''' |
||
== |
=== Eksperimentalne potvrde === |
||
H. [[Landolt]] (1893) i A. [[Heydweiller]] (1901) su izvršili [[eksperiment]]e da bi potvrdili tačnost ovog [[zakon]]a. |
H. [[Landolt]] (1893) i A. [[Heydweiller]] (1901) su izvršili [[eksperiment]]e da bi potvrdili tačnost ovog [[zakon]]a. [[Hans Landolt]] (1831.-1910.), švicarski fizički kemičar, vrlo je preciznim mjerenjima potvrdio taj zakon s točnošću '''1: 10<sup>7</sup>'''. |
||
J. J. [[Maley]] je 1912. godine upotrebio vagu koja je bila znatno usavršena da bi se otklonio nedostatak gore navedenih eksperimenata. On je uspeo da dokaže da u slučaju reakcije između barijumhlorida i natrijumsulfata, svaka promena u masi mora biti manja od jednog milionitog dela. |
J. J. [[Maley]] je 1912. godine upotrebio vagu koja je bila znatno usavršena da bi se otklonio nedostatak gore navedenih eksperimenata. On je uspeo da dokaže da u slučaju reakcije između barijumhlorida i natrijumsulfata, svaka promena u masi mora biti manja od jednog milionitog dela. |
||
=== Ekvivalentnost mase i energije === |
|||
== Masa–energija konverzija == |
|||
{{main|Ekvivalentnost mase i energije}} |
{{main|Ekvivalentnost mase i energije}} |
||
Prema teoriji relativiteta, materija (kao oblik energije) i energija mogu prelaziti jedna u drugu, u međusobnom odnosu koji je definisan poznatom [[Ajštajn]]ovom jednačinom: |
|||
:'''E = mc<sup>2</sup>''' |
:'''E = mc<sup>2</sup>''' |
||
gde je |
|||
:'''E''' - oslobođena ili apsorbovana [[energija]] |
|||
:'''m''' - gubitak ili dobitak [[masa|mase]] |
|||
:'''c''' – brzina [[svetlost]]i |
|||
Drugim rečima, umesto dva fundimentalna zakona: zakona o održanju mase i zakona o držanju energije, postoji samo jedan princip. |
Drugim rečima, umesto dva fundimentalna zakona: zakona o održanju mase i zakona o držanju energije, postoji samo jedan princip. |
Verzija na datum 26 august 2020 u 01:01
Zakon održanja mase (ili zakon očuvanja mase) predstavlja eksperimentalno utvrđenu činjenicu da je u hemijskim reakcijama masa reaktanata jednaka masi proizvoda reakcije. S obzirom na to da u nuklearnim reakcijama i pri velikim brzinama (uporedivim sa brzinom svetlosti) dolazi do pretvaranja mase u energiju ili obrnuto, može se smatrati specijalnim slučajem zakona o održanju materije.
Površnim posmatranjem nekih procesa u prirodi (kao što su rast drveta, sagorevanje sveće ili isparavanje vode) može se doći do ubeđenja da materija može nastati i nestati. Međutim pažljivim posmartanjem može se utvrditi da ovo nije slučaj. Materija može da promeni svoj oblik, agregatno stanje i sl. ali ne može nastati ni iz čega ili nestati.
Ovaj zakon se ponekada i naziva zakon o neuništivosti materije.
Istorija
Otkriće zakona
A. L. Lavoazije (Lavoisier) je 1774. u eksperimentu u kome je zagrevao kalaj sa vazduhom u zatvorenom sudu primetio da je težina celog sistema ista pre i posle hemijske reakcije. Ovaj eksperiment je ukazao na činjenicu da nema pre i posle reakcije nema promene količine materije. Na osnovu svojih pokusa, Lavoazije je formulirao Zakon o održanju mase na sledeći način:
- Nikakve se promjene ne mogu opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji..
Na primjer, reakcija vodika s kisikom i nastanak vode:
Rezultat:
Kako je Lomonosov formulisao sličnu pravilnost nešto ranije (1748. ili 1756), zakon se ponekad zove i Lavoazje-Lomonosovljev zakon.
Ovaj zakon može da se definiše:
Ukupna masa supstanci koje ulaze u reakciju jednaka je ukupnoj masi proizvoda reakcije. Ako A i B predstavljaju mase dveju supstanci koje učestvuju u nekoj hemijskoj reakciji pri kojoj nastaju mase C i D drugih dveju (hemijski promenjenih) supstanci, zakon o održanju mase se može izraziti kao:
A+B = C+D
Eksperimentalne potvrde
H. Landolt (1893) i A. Heydweiller (1901) su izvršili eksperimente da bi potvrdili tačnost ovog zakona. Hans Landolt (1831.-1910.), švicarski fizički kemičar, vrlo je preciznim mjerenjima potvrdio taj zakon s točnošću 1: 107.
J. J. Maley je 1912. godine upotrebio vagu koja je bila znatno usavršena da bi se otklonio nedostatak gore navedenih eksperimenata. On je uspeo da dokaže da u slučaju reakcije između barijumhlorida i natrijumsulfata, svaka promena u masi mora biti manja od jednog milionitog dela.
Ekvivalentnost mase i energije
Prema teoriji relativiteta, materija (kao oblik energije) i energija mogu prelaziti jedna u drugu, u međusobnom odnosu koji je definisan poznatom Ajštajnovom jednačinom:
- E = mc2
Drugim rečima, umesto dva fundimentalna zakona: zakona o održanju mase i zakona o držanju energije, postoji samo jedan princip.
Pri bilo kojoj hemijskoj promeni koja je praćena promenom temperature, vršiće se i odgovarajuća promena mase. To znači da se pri hemijskoj promeni vrši promena mase, ali ako se uzme u obzir visoka vrednost c, gubitak mase izuzetno nizak i prema tame zakon o održanju mase kao što je gore naveden može se uzeti kao tačan za sva eksperimentalna merenja.
Literatura
- Molerova moderna neorganska hemija, popravljeno izdanje G. D. Parkersa četrvto neizmenjeno izdanje, Naučna knjiga, Beograd 197