Jaka nuklearna sila – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m fixing dead links
sa hr wiki
Red 1: Red 1:
[[datoteka:Helium atom QM.svg|mini|300px|desno|Prikaz [[atom]]a [[helij]]a s oblakom [[elektron]]a u nijansama sive. U [[atomska jezgra|atomskoj jezgri]] su dva [[proton]]a i dva [[neutron]]a prikazana crveno i plavo.]]
'''Jaka sila''' ili '''jaka interakcija''' danas podrazumeva međudelovanje [[kvark]]ova i [[gluon]]a kako je već obuhvaćeno [[kvantna hromodinamika|kvantnom hromodinamikom]]. Jaka sila je [[osnovna sila]] u kojoj su glavni prenosioci međudelovanja gluoni.


[[datoteka:Standard_Model_of_Elementary_Particles_hr.svg|mini|desno|300px|[[Standardni model]] [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]], s [[baždarni bozoni|baždarnim]] i [[Higgsov bozon|Higgsovim bozonom]].]]
Mada jaka sila ''direktno'' deluje samo među elementarnim česticama, efekti sile se ispoljavaju između [[hadron]]a kao '''[[nuklearna sila]]'''. Elementarne čestice među kojima jaka sila deluje ne mogu se opaziti direktno kao što je pokazano u seriji bezuspešnih eksperimenata da se detektuje slobodni kvark. <!--This phenomenon is called [[Colour confinement|confinement]], a theory which allows only hadrons to be seen.-->


[[datoteka:Nuclear Force anim smaller.gif|mini|desno|300px|[[Animacija]] međudjelovanja jake nuklearne sile (ili [[Rezidualna jaka nuklearna sila|rezidualne jake nuklearne sile]]). Mali obojeni dvostruki diskovi su [[gluon]]i.]]
== Istorija ==
Pre 1970tih kada se još mislilo da su [[neutron]] i [[proton]] [[osnovne čestice]], izraz "jaka sila" korišćen da se opiše ono što se danas zove [[nuklearna sila]] ili '''rezidualna jaka sila'''. Jer u jezgru se osećaju rezidualni (zaostali) efekti jake sile, koji deluju na hadrone, dakle, [[barion]]e i [[mezon]]e. Postulirano je da neka nova sila mora do postoji da bi se savladalo elektrostatičko odbijanje protona u [[atomsko jezgro|jezgru]], i zbog njene izvanredne jačine (na malim rastojanjima) nazvana je "jaka sila". Nakon otkrića kvarkova, naučnici su shvatili da sila zapravo deluje među kvarkovima i gluonima koji ulaze u sastav protona a ne među protonima. Neko vreme nakon toga prvobitna sila (među protonima) nazivana je '''rezidualnom jakom silom''' a "nova" jaka interakcija je nazvana '''boja silom''' ( engl. '''colour force''').


[[datoteka:Quark structure neutron.svg|mini|desno|300px|[[Neutron]] je građen od jednog [[gornji kvark|gornjeg (u) kvarka]] i dvaju [[Donji kvark|donjih (d) kvarkova]]. Jaku nuklearnu silu posreduju [[gluon]]i (valovi). Jaka nuklearna sila ima tri vrste naboja, crveno, zeleno i plavo. Imajte na umu da je izbor plave boje za gornji kvark proizvoljan; pretpostavlja se da "naboj u boji" kruži između 3 kvarka.]]
== Detalji ==
<!--[[Quantum chromodynamics]], a part of the [[standard model]] of particle physics, is a typical non-Abelian [[gauge theory]] based on a local (gauge) [[symmetry group]] called [[SU(3)]]. All the particles in this theory interact with each other, through the strong force. The strength of the interaction is parametrized by the strong [[coupling constant]]. This strength is, as usual, modified by the gauge [[coupling constant#Charge, colour charge, etc|colour charge]] of the particle. This really refers to a group theoretical property whose meaning is explained in the article on [[colour charge]]. Quarks and gluons are the only fundamental particles which carry non-vanishing colour charge, and hence participate in the strong interactions.-->


'''Jaka nuklearna sila''', '''jaka sila''' ili '''jako međudjelovanje''' je [[temeljno međudjelovanje]] ([[Fundamentalne interakcije|fundamentalna interakcija]]) [[kvark]]ova i [[gluon]]a koje drži na okupu kvarkove u [[nukleon]]u ([[proton]]i i [[neutron]]i) i [[Rezidualna jaka nuklearna sila|"preostala" (rezidualna) jaka sila]], prenošena [[mezon]]ima, koja drži na okupu nukleone u [[atomska jezgra|atomskoj jezgri]] ([[fizika elementarnih čestica]]). Naime, temeljne sile podvrgnute su takozvanom [[Baždarni bozoni|baždarnomu načelu]], to jest određene su lokalnom [[Simetrija|simetrijom]]. Gluoni su [[baždarni bozoni]] [[Kvantna kromodinamika|kvantne kromodinamike]]. Tri naboja, nazvana bojom, izvor su za osam gluona. Budući da i sami gluoni imaju naboj boje, to upućuje na njihovu samointerakciju (samodjelovanje), koja kvantnu kromodinamiku čini složenijom od [[Elektrodinamika|elektrodinamike]] ([[elektromagnetska sila]] ne djeluje na [[foton]]e i fotoni ne djeluju međusobno). Svojstvo [[asimptotska sloboda|asimptotske slobode]], to jest smanjivanje jakosti međudjelovanja na malim udaljenostima prema nuli omogućuje primjenu [[račun smetnje|računa smetnje]] kao u elektrodinamici. <ref> '''jako međudjelovanje''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28559] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020.</ref>
== Vidi još ==
* [[Slaba sila]], [[Elektromagnetna sila]] i [[gravitaciona sila]]
* [[Standardni model]]
* [[fizika čestica]]
* [[Kvantna teorija polja]]
* [[Kvantna hromodinamika]]


Jaka nuklearna sila je najmoćnija [[sila]] u prirodi. Jača je od [[elektromagnetizam|elektromagnetske]] i zbog nje se protoni drže zajedno u [[atomska jezgra|jezgrama atoma]]. Djeluje samo na vrlo malim udaljenostima. Kod teških atoma jezgra se raspada jer je elektromagnetska sila koja razdvaja čestice istog naboja ukupan zbroj sila svih prisutnih protona i nadjačava rezidualnu jaku nuklearnu silu koja djeluje samo na susjedne čestice (protone ili neutrone) i drži ih skupa. Neutroni su ovdje samo posrednici koji onemogućavaju direktan dodir između protona. Ako su dva nukleona udaljena više od 2 x 10<sup>-15</sup> [[metar]]a, među njima više ne djeluje jaka sila. Ona se pojačava ulaskom preko graničnog praga sile, a najjača je pri udaljenosti 10<sup>-15</sup> metara. Naš znanstvenik [[Ruđer Bošković]] prvi je grafički prikazao djelovanje jake sile ovisno o udaljenostima, nevjerojatno je da se njegov graf u potpunosti poklapa s današnjim saznanjima.
== Literatura ==

* Introduction to Elementary Particles, by David J. Griffiths (New York: John Wiley & Sons, 1987) ISBN 978-0-471-60386-3
Međutim, ako se nukleoni približe preko granice gdje je sila najjača, onda će ona početi slabiti da bi kod točke od oko 0,5 x 10<sup>-15</sup> m postala odbojna. Jaka sila puno je snažnija od električne sile. Pri 10<sup>-15</sup> m jača je oko 100 puta. Za usporedbu osnovnih fundamentalnih sila uzmimo da je jakost jake sile 1. Pri tome bi jakost električne iznosila 10<sup>-2</sup> a gravitacijska 10<sup>-40</sup>. Proces [[Nuklearna fisija|nuklearne fisije]] temelji se na propustima jake sile zbog slabljenja na kratkim udaljenostima, a on ljudima omogućuje dobivanje [[energija|energije]] u [[Nuklearna elektrana|nuklearnim elektranama]] ali i stvaranje razornih [[Oružje|oružja]] poput [[Atomska bomba|atomske bombe]].
* The Last Sorcerers: The Path from Alchemy to the Periodic Table, by Richard Morris (Washington, DC: Joseph Henry Press, 2003) ISBN 978-0-309-50593-2

* {{Cite book | author=Gordon L. Kane | title=Modern Elementary Particle Physics | publisher=Perseus Books | year=1987 |isbn=978-0-201-11749-3|ref=harv}}
== Objašnjenje ==
* S. Macura, J. Radić-Perić, ATOMISTIKA, Fakultet za fizičku hemiju Univerziteta u Beogradu/Službeni list, Beograd, 2004., str. 557.
Dva [[proton]]a međusobno udaljena za 1 [[metar]] međusobno bi se [[Elektromagnetska sila|elektromagnetski odbijala silom]] 10<sup>24</sup> puta većom od privlačne [[gravitacija|gravitacijske sile]]. Pri sličnim udaljenostima jaka nuklearna sila bi bila jednaka nuli. Međutim, ako bi udaljenost protona bila jednaka promjeru [[jezgra atoma|jezgre atoma]], što je 10<sup>−15</sup> metara, jaka nuklearna sila bi bila barem jednako jaka kao i elektromagnetska. Upravo ta privlačna jaka nuklearna sila sprečava jezgru atoma da bude raznesena djelovanjem odbojne elektrostatske sile.

Jaka nuklearna sila djeluje samo između [[kvark]]ova. [[Lepton]]i uopće ne doživljavaju djelovanje jake nuklearne sile, slično kao što čestice bez naboja ne doživljavaju djelovanje elektromagnetske sile. To je razlog podjele čestica u kvarkove i leptone. Dakle, kvarkovi osjećaju djelovanje jake nuklearne sile, leptoni ne. Međutim, i kvarkovi i leptoni osjećaju djelovanje ostale dvije sile.

Jaka nuklearna sila omogućava kvarkovima da stvaraju čestice poput protona i [[neutron]]a. Kada bi leptoni mogli osjećati djelovanje jake nuklearne sile, tada bi se oni također mogli vezati u složenije čestice baš poput kvarkova. Upravo je to glavna razlika između kvarkova i leptona. Kvarkovi se udružuju zajedno u stvaranju drugih čestica, leptoni ne.
Trenutne teorije jakih nuklearnih sila ukazuju na to da je nemoguće imati jedan kvark izoliran od drugih kvarkova. Svi kvarkovi u [[svemir]]u su povezani s drugim kvarkovima u složenije čestice. Stvarajući nove kvarkove u [[pokus]]ima, oni se brzo pri nastanku spajaju s drugim kvarkovima. To se dešava toliko brzo da je nemoguće vidjeti jedan kvark prije nego se spoji s drugim kvarkom. Stoga su kvarkovi teži za proučavati. <ref> Svetlana Veselinović: "Elementarne čestice", [http://www.mathos.unios.hr/~mdjumic/uploads/diplomski/VES07.pdf], završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek 2014., pristupljeno 27. siječnja 2020.</ref>

== Temeljno međudjelovanje ==
{{Glavni|Fundamentalne interakcije}}

'''Temeljno međudjelovanje''' ili '''fundamentalna interakcija''' je međudjelovanje elementarnih čestica: [[Gravitacija|gravitacijsko]], [[Elektromagnetska sila|elektromagnetsko]], jako i [[Slaba nuklearna sila|slabo]]. Sva poznata međudjelovanja posljedica su tih 4 temeljnih međudjelovanja. Temeljna međudjelovanja međusobno se razlikuju po [[čestica]]ma na koje djeluju, [[jakost]]i, dosegu i česticama koje ih prenose. Jako međudjelovanje djeluje na kvarkove i gluone, slabo međudjelovanje na kvarkove i [[lepton]]e, elektromagnetsko međudjelovanje na sve čestice nabijene [[električni naboj|električnim nabojem]], a gravitacijsko međudjelovanje na sve čestice koje imaju [[masa|masu]]. Gravitacijsko međudjelovanje između elementarnih čestica je iznimno slabo, slabo međudjelovanje je malo jače, elektromagnetsko još jače i jako je međudjelovanje najjače. Doseg elektromagnetskog i gravitacijskog međudjelovanja je beskonačan, a doseg jakog i slabog međudjelovanja je kratak, približno poput promjera [[atomska jezgra|atomske jezgre]]. Jako međudjelovanje prenose gluoni, elektromagnetsko fotoni, slabo [[W i Z bozoni|W<sup>±</sup> i Z<sup>0</sup> bozoni]] a gravitacijsko [[graviton]]i (koji nisu [[pokus]]ima potvrđeni).

{| class="wikitable"
|-
! Međudjelovanje !! Trenutačna teorija !! Prijenosnici djelovanja !! Relativna jakost<sup>(1)</sup> !! Ovisnost o udaljenosti !! Doseg djelovanja ([[metar|m]])
|-
| [[Jaka sila|Jaka]] || [[Kvantna kromodinamika]]<br>(QCD) || [[gluon]]i || 10<sup>38</sup> || <math>{\sim r}</math> (vidi napomenu) || 10<sup>−15</sup>
|-
| [[Elektromagnetska sila|Elektromagnetska]] || [[Kvantna elektrodinamika]]<br>(QED) || [[foton]]i || 10<sup>36</sup> || <math>\frac{1}{r^2}</math> || 10<sup>−18</sup>
|-
| [[Slaba sila|Slaba]] || Kvantna aromodinamika<br>(QFD) || [[W i Z bozoni]] || 10<sup>25</sup> || <math>\frac{e^{-m_{W,Z}r}}{r^2}</math> || <math> \infty </math>
|-
| [[Gravitacija|Gravitacijska]] || [[Opća teorija relativnosti]]<br>(GR, nije kvantna teorija.) || [[graviton]]i || 1 || <math>\frac{1}{r^2}</math> || <math> \infty </math>
|}<sup>(1)</sup> približne veličine. Točne vrijednosti ovise o česticama i energiji.

Međudjelovanja elementarnih čestica danas su opisana [[Standardni model|standardnim modelom čestica]], odnosno [[Standardni model|standardnom teorijom čestica i sila]]. Utemeljena su na umnošku grupa U(1)×SU(2)×SU(3). Svakoj od grupa u tom umnošku svojstven je određeni naboj, koji je izvor pridruženoga baždarnoga bozona, prijenosnika danoga temeljnoga međudjelovanja. Temeljna međudjelovanja prenosi dvanaest baždarnih bozona: foton, elektromagnetsko međudjelovanje, dva masivna W-bozona i neutralni Z-bozon slabo međudjelovanje, i osam gluona jako međudjelovanje kao što to opisuje kvantna kromodinamika (međudjelovanja kvarkova i gluona koji posjeduju jaki naboj nazvan bojom).
Jedan od glavnih ciljeva fizike elementarnih čestica je ujedinjenje temeljnih međudjelovanja. Do sada su u [[elektroslaba teorija|elektroslaboj teoriji]] ujedinjeni slabo i elektromagnetsko međudjelovanje u elektroslabo međudjelovanje. <ref> '''temeljno međudjelovanje (fundamentalna interakcija)''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=60770] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{fundamentalne interakcije}}


== Vanjske veze ==
* [http://web.archive.org/web/20051016222258/http://35.9.69.219/home/modules/pdf_modules/m280.pdf MISN-0-280: ''The Strong Interaction''] ([[Portable Document Format|PDF]] file) by J.R. Christman for [http://www.physnet.org Project PHYSNET].


[[Kategorija:Kvantna hromodinamika]]
[[Kategorija:Fizika čestica]]
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]
[[Kategorija:Fizika elementarnih čestica]]

<!-- interwiki -->

Verzija na datum 15 august 2020 u 00:23

Prikaz atoma helija s oblakom elektrona u nijansama sive. U atomskoj jezgri su dva protona i dva neutrona prikazana crveno i plavo.
Standardni model elementarnih čestica, s baždarnim i Higgsovim bozonom.
Animacija međudjelovanja jake nuklearne sile (ili rezidualne jake nuklearne sile). Mali obojeni dvostruki diskovi su gluoni.
Neutron je građen od jednog gornjeg (u) kvarka i dvaju donjih (d) kvarkova. Jaku nuklearnu silu posreduju gluoni (valovi). Jaka nuklearna sila ima tri vrste naboja, crveno, zeleno i plavo. Imajte na umu da je izbor plave boje za gornji kvark proizvoljan; pretpostavlja se da "naboj u boji" kruži između 3 kvarka.

Jaka nuklearna sila, jaka sila ili jako međudjelovanje je temeljno međudjelovanje (fundamentalna interakcija) kvarkova i gluona koje drži na okupu kvarkove u nukleonu (protoni i neutroni) i "preostala" (rezidualna) jaka sila, prenošena mezonima, koja drži na okupu nukleone u atomskoj jezgri (fizika elementarnih čestica). Naime, temeljne sile podvrgnute su takozvanom baždarnomu načelu, to jest određene su lokalnom simetrijom. Gluoni su baždarni bozoni kvantne kromodinamike. Tri naboja, nazvana bojom, izvor su za osam gluona. Budući da i sami gluoni imaju naboj boje, to upućuje na njihovu samointerakciju (samodjelovanje), koja kvantnu kromodinamiku čini složenijom od elektrodinamike (elektromagnetska sila ne djeluje na fotone i fotoni ne djeluju međusobno). Svojstvo asimptotske slobode, to jest smanjivanje jakosti međudjelovanja na malim udaljenostima prema nuli omogućuje primjenu računa smetnje kao u elektrodinamici. [1]

Jaka nuklearna sila je najmoćnija sila u prirodi. Jača je od elektromagnetske i zbog nje se protoni drže zajedno u jezgrama atoma. Djeluje samo na vrlo malim udaljenostima. Kod teških atoma jezgra se raspada jer je elektromagnetska sila koja razdvaja čestice istog naboja ukupan zbroj sila svih prisutnih protona i nadjačava rezidualnu jaku nuklearnu silu koja djeluje samo na susjedne čestice (protone ili neutrone) i drži ih skupa. Neutroni su ovdje samo posrednici koji onemogućavaju direktan dodir između protona. Ako su dva nukleona udaljena više od 2 x 10-15 metara, među njima više ne djeluje jaka sila. Ona se pojačava ulaskom preko graničnog praga sile, a najjača je pri udaljenosti 10-15 metara. Naš znanstvenik Ruđer Bošković prvi je grafički prikazao djelovanje jake sile ovisno o udaljenostima, nevjerojatno je da se njegov graf u potpunosti poklapa s današnjim saznanjima.

Međutim, ako se nukleoni približe preko granice gdje je sila najjača, onda će ona početi slabiti da bi kod točke od oko 0,5 x 10-15 m postala odbojna. Jaka sila puno je snažnija od električne sile. Pri 10-15 m jača je oko 100 puta. Za usporedbu osnovnih fundamentalnih sila uzmimo da je jakost jake sile 1. Pri tome bi jakost električne iznosila 10-2 a gravitacijska 10-40. Proces nuklearne fisije temelji se na propustima jake sile zbog slabljenja na kratkim udaljenostima, a on ljudima omogućuje dobivanje energije u nuklearnim elektranama ali i stvaranje razornih oružja poput atomske bombe.

Objašnjenje

Dva protona međusobno udaljena za 1 metar međusobno bi se elektromagnetski odbijala silom 1024 puta većom od privlačne gravitacijske sile. Pri sličnim udaljenostima jaka nuklearna sila bi bila jednaka nuli. Međutim, ako bi udaljenost protona bila jednaka promjeru jezgre atoma, što je 10−15 metara, jaka nuklearna sila bi bila barem jednako jaka kao i elektromagnetska. Upravo ta privlačna jaka nuklearna sila sprečava jezgru atoma da bude raznesena djelovanjem odbojne elektrostatske sile.

Jaka nuklearna sila djeluje samo između kvarkova. Leptoni uopće ne doživljavaju djelovanje jake nuklearne sile, slično kao što čestice bez naboja ne doživljavaju djelovanje elektromagnetske sile. To je razlog podjele čestica u kvarkove i leptone. Dakle, kvarkovi osjećaju djelovanje jake nuklearne sile, leptoni ne. Međutim, i kvarkovi i leptoni osjećaju djelovanje ostale dvije sile.

Jaka nuklearna sila omogućava kvarkovima da stvaraju čestice poput protona i neutrona. Kada bi leptoni mogli osjećati djelovanje jake nuklearne sile, tada bi se oni također mogli vezati u složenije čestice baš poput kvarkova. Upravo je to glavna razlika između kvarkova i leptona. Kvarkovi se udružuju zajedno u stvaranju drugih čestica, leptoni ne. Trenutne teorije jakih nuklearnih sila ukazuju na to da je nemoguće imati jedan kvark izoliran od drugih kvarkova. Svi kvarkovi u svemiru su povezani s drugim kvarkovima u složenije čestice. Stvarajući nove kvarkove u pokusima, oni se brzo pri nastanku spajaju s drugim kvarkovima. To se dešava toliko brzo da je nemoguće vidjeti jedan kvark prije nego se spoji s drugim kvarkom. Stoga su kvarkovi teži za proučavati. [2]

Temeljno međudjelovanje

Temeljno međudjelovanje ili fundamentalna interakcija je međudjelovanje elementarnih čestica: gravitacijsko, elektromagnetsko, jako i slabo. Sva poznata međudjelovanja posljedica su tih 4 temeljnih međudjelovanja. Temeljna međudjelovanja međusobno se razlikuju po česticama na koje djeluju, jakosti, dosegu i česticama koje ih prenose. Jako međudjelovanje djeluje na kvarkove i gluone, slabo međudjelovanje na kvarkove i leptone, elektromagnetsko međudjelovanje na sve čestice nabijene električnim nabojem, a gravitacijsko međudjelovanje na sve čestice koje imaju masu. Gravitacijsko međudjelovanje između elementarnih čestica je iznimno slabo, slabo međudjelovanje je malo jače, elektromagnetsko još jače i jako je međudjelovanje najjače. Doseg elektromagnetskog i gravitacijskog međudjelovanja je beskonačan, a doseg jakog i slabog međudjelovanja je kratak, približno poput promjera atomske jezgre. Jako međudjelovanje prenose gluoni, elektromagnetsko fotoni, slabo W± i Z0 bozoni a gravitacijsko gravitoni (koji nisu pokusima potvrđeni).

Međudjelovanje Trenutačna teorija Prijenosnici djelovanja Relativna jakost(1) Ovisnost o udaljenosti Doseg djelovanja (m)
Jaka Kvantna kromodinamika
(QCD)
gluoni 1038 (vidi napomenu) 10−15
Elektromagnetska Kvantna elektrodinamika
(QED)
fotoni 1036 10−18
Slaba Kvantna aromodinamika
(QFD)
W i Z bozoni 1025
Gravitacijska Opća teorija relativnosti
(GR, nije kvantna teorija.)
gravitoni 1

(1) približne veličine. Točne vrijednosti ovise o česticama i energiji.

Međudjelovanja elementarnih čestica danas su opisana standardnim modelom čestica, odnosno standardnom teorijom čestica i sila. Utemeljena su na umnošku grupa U(1)×SU(2)×SU(3). Svakoj od grupa u tom umnošku svojstven je određeni naboj, koji je izvor pridruženoga baždarnoga bozona, prijenosnika danoga temeljnoga međudjelovanja. Temeljna međudjelovanja prenosi dvanaest baždarnih bozona: foton, elektromagnetsko međudjelovanje, dva masivna W-bozona i neutralni Z-bozon slabo međudjelovanje, i osam gluona jako međudjelovanje kao što to opisuje kvantna kromodinamika (međudjelovanja kvarkova i gluona koji posjeduju jaki naboj nazvan bojom). Jedan od glavnih ciljeva fizike elementarnih čestica je ujedinjenje temeljnih međudjelovanja. Do sada su u elektroslaboj teoriji ujedinjeni slabo i elektromagnetsko međudjelovanje u elektroslabo međudjelovanje. [3]

Izvori

  1. jako međudjelovanje, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020.
  2. Svetlana Veselinović: "Elementarne čestice", [2], završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek 2014., pristupljeno 27. siječnja 2020.
  3. temeljno međudjelovanje (fundamentalna interakcija), [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020.