Hrast – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 64: Red 64:
* [http://www.wikinfo.org/index.php/Jadranski_hrastovi Hrastovi Dinarida i Jadrana: vrste i šume]
* [http://www.wikinfo.org/index.php/Jadranski_hrastovi Hrastovi Dinarida i Jadrana: vrste i šume]


[[Kategorija:Quercus]]
[[Kategorija:Quercus|Quercus]]
[[Kategorija:Listopadno drveće]]
[[Kategorija:Listopadno drveće]]
[[Kategorija:Ljekovito bilje]]
[[Kategorija:Ljekovito bilje]]

Verzija na datum 1 juni 2020 u 15:30

Hrast
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Fagaceae
Rod: Quercus
L.

Hrast (lat. Quercus) je rod listopadnog i zimzelenog drveća i žbunja iz porodice bukava (Fagaceae). Režnjeviti, nazubljeni ili celoviti listovi spiralno raspoređeni na grančici, najčešće nakupljeni prema terminalnom pupoljku. Muški i ženski cvetovi su zasebni, na istoj biljci (jednodomost). Muški cvetovi su skupljeni u zelenkasto-žute, ređe crvenkaste, rese. Ženski cvetovi su skoro neuočljivi, u pazuhu listova, pojedninačni ili u manjim grupama, bez krunice. Plod je žir. Stablo hrasta je veoma razgranato i moćno. Drveće ima dubok korenov sistem, sa centralnim korenom, koji kasnije obično zakržljava.

Sinonim je otpornosti i čvrstoće.

Areal roda je holarktički — hrastovi nastanjuju Severnu poluloptu: Severnu i Srednju Ameriku (jedna vrsta živi i u Južnoj Americi), Evropu, severnu Afriku i gotovo celu Aziju, izuzev Indije i krajnjeg jugoistoka.

Opis

Hrastovi su važno drveće u severnom umerenom području. Ima ih oko 200 vrsta. Većinom rastu kao krupno drveće. Muški su im cvetovi u dugim i retkim resama, s 6-10 prašnika. Ženski su cvetovi pojedinačno u kupuli. Plodnicu čine 3 plodna lista. Za cvatnje, kupula je sitna i nalik na pup. Kasnije se razvije u naboranu, veću ili manju čašicu, koja je obrasla kratkim i većinom prileglim ili duguljastim i čekinjavim ljuskama. U čašici je po jedan plod, žir, koji je jajolik. Supke ostaju podzemno.

Proređene šume hrasta plutnjaka su vredne zbog kiseonika i dobijanja plute.

Sistematika

Rod Quercus podeljen je u više sekcija i podrodova, ali ne postoji opšteprihvaćena podela. Stoga se ovde navodi najdetaljniji spisak sekcija, bez udruživanja pojedinih sekcija u podrodove:

  1. Sect. Lepidobalanus, Sect. Leucobalanus, Sect. Quercus.
  2. Sect. Cerris
  3. Sect. Mesobalanus
  4. Sect. Eritrobalanus, Sect. Lobata
  5. Sect. Cyclobalanus

U Srbiji raste 6—10 vrsta hrastova, u zavisnosti od sistema klasifikacije:

  1. lužnjak, dub, grm — Quercus robur,
  2. kitnjak, beljik, gorun — Quercus petrea,
  3. medunac, sitna granica, magaričar, dub — Quercus pubescens,
  4. sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun — Quercus frainetto,
  5. cer, grm — Quercus cerris,
  6. crni cer, makedonski hrast, ostrogun — Quercus trojana.

Neki autori izdvajaju još 4 vrste za Srbiju: stepski lužnjak, sivi hrast — Quercus pedunculiflora, transilvanijski kitnjak, istočni hrast — Quercus polycarpa, balkanski kitnjak — Quercus delachampii, krupnolisni medunac, virgilijski hrast — Quercus virgiliana, ali većina autora smatra da je Quercus pedunculiflora samo podvrsta lužnjaka, Quercus polycarpa, Quercus delachampii — kitnjaka, a Quercus virgiliana — medunca.

U Crnoj Gori se sreću još i zimzeleni hrastovi: crnika, česvina, česmina - Quercus ilex i oštrikar, prnar, komorovac - Quercus coccifera.

Kod nas se još gaje i neke vrste stranih hrastova, ali je širu primenu u ozelenjavanju gradova našao samo američki crveni hrast - Quercus rubra.

Simbolika

Hrast, sveto drvo starih Slovena.

Simbol je otpornosti i čvrstoće. Hrast je u starim indoevropskim religijama poznato drvo boga gromovnika.[1] Hrast je sveto drvo starih Slovena, što je kod Srba dobrim delom sačuvano i nakon primanja hrišćanstva.[1] Kod Srba se i danas koristi za badnjake, a stari običaj da se pod hrastom održavaju zborovi je i u vezi sa verskim uvaženjem toga drveta.[1] U toku turske vladavine Srbi su se zarad molitve, u nedostatku crkava, okupljali ispod osvećenih hrastova - zapisa.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Veselin Čajkanović, Mit i religija u Srba, Srpska književna zadruga, Beograd, 1973.

Vidi još

Eksterni linkovi