Jevrejski jezici – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
fix typo
Red 3: Red 3:
'''Jevrejski jezici''' označavaju grupu [[jezik]]a i [[dijalekt|dijalekata]] koji su se razvili u raznim [[jevreji|jevrejskim]] zajednicama širom svijeta, a najviše u [[Evropa|Evropi]], [[jugozapadna Azija|zapadnoj Aziji]] i [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]]. Najuobičajeniji način njihovog nastanka bilo je posuđivanje [[hebrejski jezik|hebrejskih]] riječi fraza - korištenih za izražavanje specifično jevrejskih koncepata - u lokalne govore. Često su se pisali hebrejskim slovima, uključujući blokove koji se koriste u današnjem hebrejskom i [[raši pismo|raši pismu]]. Zbog međusobne izloiranosti mnogih jevrejskih zajednica, mnogi jevrejski jezici su zadržali rječnik i lingvističke strukture davno nakon što su one nestale u jezicima od koji su originalno nastali. Najrašireniji od svih jevrejskih jezika razvijenih u dijaspori je [[jidiš]], koji se među Jevrejima govorio više nego ijedan drugi jezik u historiji; [[Ladino jezik|Ladino]], jezik sefardskih Jevreja koji je u upotrebi bio preko pet vijekova; i [[judeo-arapski jezici|judeo-arapska]] grupa jezika kojom se preko jednog milenijuma govorilo u [[Arapski svijet|arapskim zemljama]].
'''Jevrejski jezici''' označavaju grupu [[jezik]]a i [[dijalekt|dijalekata]] koji su se razvili u raznim [[jevreji|jevrejskim]] zajednicama širom svijeta, a najviše u [[Evropa|Evropi]], [[jugozapadna Azija|zapadnoj Aziji]] i [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]]. Najuobičajeniji način njihovog nastanka bilo je posuđivanje [[hebrejski jezik|hebrejskih]] riječi fraza - korištenih za izražavanje specifično jevrejskih koncepata - u lokalne govore. Često su se pisali hebrejskim slovima, uključujući blokove koji se koriste u današnjem hebrejskom i [[raši pismo|raši pismu]]. Zbog međusobne izloiranosti mnogih jevrejskih zajednica, mnogi jevrejski jezici su zadržali rječnik i lingvističke strukture davno nakon što su one nestale u jezicima od koji su originalno nastali. Najrašireniji od svih jevrejskih jezika razvijenih u dijaspori je [[jidiš]], koji se među Jevrejima govorio više nego ijedan drugi jezik u historiji; [[Ladino jezik|Ladino]], jezik sefardskih Jevreja koji je u upotrebi bio preko pet vijekova; i [[judeo-arapski jezici|judeo-arapska]] grupa jezika kojom se preko jednog milenijuma govorilo u [[Arapski svijet|arapskim zemljama]].


[[Hebrejski jezik|Hebrejski]] je [[liturgijski jezik]] judaizma (odnosno ''leshon ha-kodesh'', "sveti jezik"), odnosno jezik na kome su napisani jevrejski sveti spisi ([[Tanah|Tanakh]]), te svakodnevni govor Jevreja kroz vijekova. Do 5. vijeka pne. se hebrejskom kao svakodnevni govor u [[Judeja|Judeji]] pridružio srodni [[aramejski jezik]].<ref name=Grintz>Grintz, Jehoshua M. [http://links.jstor.org/sici?sici=0021-9231(196003)79%3A1%3C32%3AHATSAW%3E2.0.CO%3B2-M "Hebrew as the Spoken and Written Language in the Last Days of the Second Temple."] ''Journal of Biblical Literature''. March, 1960.</ref> Do 3. vijeka pne. Jevreji u dijaspori su počeli govoriti [[starogrčki jezik|grčki]].ž
[[Hebrejski jezik|Hebrejski]] je [[liturgijski jezik]] judaizma (odnosno ''leshon ha-kodesh'', "sveti jezik"), odnosno jezik na kome su napisani jevrejski sveti spisi ([[Tanah|Tanakh]]), te svakodnevni govor Jevreja kroz vijekova. Do 5. vijeka pne. se hebrejskom kao svakodnevni govor u [[Judeja|Judeji]] pridružio srodni [[aramejski jezik]].<ref name=Grintz>Grintz, Jehoshua M. [http://links.jstor.org/sici?sici=0021-9231(196003)79%3A1%3C32%3AHATSAW%3E2.0.CO%3B2-M "Hebrew as the Spoken and Written Language in the Last Days of the Second Temple."] ''Journal of Biblical Literature''. March, 1960.</ref> Do 3. vijeka pne. Jevreji u dijaspori su počeli govoriti [[starogrčki jezik|grčki]].


Hebrejski je kao svakodnevni govor obnovio [[Eliezer ben Yehuda]] nakon svog dolaska u Palestinu 1881. Suvremeni hebrejski je danas službeni jezik Države Izrael. Nije se koristio kao [[maternji jezik]] od [[Tannaim|tanajskh]] vremena<ref name=Grintz/>, tj. od 200. n.e. Preko šesnaest vijekova hebrejski se koristio gotovo isključivo kao liturgijski jezik, odnosno kao jezik kojim je pisana većina judaističkih knjiga, dok se svakodnevno hebrejski govorilo samo na [[Šabat|Sabat]].<ref>Parfitt, T. V. "The Use of Hebrew in Palestine 1800–1822." ''Journal of Semitic Studies '', 1972.</ref> Vijekova su Jevreji umjesto hebrejskog govorili dijalekte jezika oblasti u koje su se doselili, često razvijajući zasebne [[dijalekt]]e ili stvarajući nove jezike. [[Jidiš]] je judeo-germanski jezik koga su razvili [[Aškenazi]] koji su migrirali u [[Srednja Evropa|Centralnu Evropu]], a [[Ladino jezik|Ladino]], također poznat kao Judezmo i Muestra Spanyol, judeo-španski jezik su razvili [[Sefardi]] koji su živjeli na [[Pirinejski poluotok|Iberijskom poluotoku]]. Zbog mnogih faktora, uključujući [[Holokaust]] nad evropskim Jevrejima, [[jevrejski egzodus iz arapskih zemalja]] i masovnu emigraciju jevrejskih zajednica iz drugih zemalja, drevni i zasebni jezici jevrejskih zajednica, uključujući [[judeo-gruzijski jezik|judeo-gruzijski]], [[judeo-arapski jezici|judeo-arapski]], [[judeo-berberski jezik|judeo-berberski]], [[krimčakski jezik|krimčakski]], [[Judeo-Malayalam]] i mnogi drugi su izašli iz upotrebe.
Hebrejski je kao svakodnevni govor obnovio [[Eliezer ben Yehuda]] nakon svog dolaska u Palestinu 1881. Suvremeni hebrejski je danas službeni jezik Države Izrael. Nije se koristio kao [[maternji jezik]] od [[Tannaim|tanajskh]] vremena<ref name=Grintz/>, tj. od 200. n.e. Preko šesnaest vijekova hebrejski se koristio gotovo isključivo kao liturgijski jezik, odnosno kao jezik kojim je pisana većina judaističkih knjiga, dok se svakodnevno hebrejski govorilo samo na [[Šabat|Sabat]].<ref>Parfitt, T. V. "The Use of Hebrew in Palestine 1800–1822." ''Journal of Semitic Studies '', 1972.</ref> Vijekova su Jevreji umjesto hebrejskog govorili dijalekte jezika oblasti u koje su se doselili, često razvijajući zasebne [[dijalekt]]e ili stvarajući nove jezike. [[Jidiš]] je judeo-germanski jezik koga su razvili [[Aškenazi]] koji su migrirali u [[Srednja Evropa|Centralnu Evropu]], a [[Ladino jezik|Ladino]], također poznat kao Judezmo i Muestra Spanyol, judeo-španski jezik su razvili [[Sefardi]] koji su živjeli na [[Pirinejski poluotok|Iberijskom poluotoku]]. Zbog mnogih faktora, uključujući [[Holokaust]] nad evropskim Jevrejima, [[jevrejski egzodus iz arapskih zemalja]] i masovnu emigraciju jevrejskih zajednica iz drugih zemalja, drevni i zasebni jezici jevrejskih zajednica, uključujući [[judeo-gruzijski jezik|judeo-gruzijski]], [[judeo-arapski jezici|judeo-arapski]], [[judeo-berberski jezik|judeo-berberski]], [[krimčakski jezik|krimčakski]], [[Judeo-Malayalam]] i mnogi drugi su izašli iz upotrebe.

Verzija na datum 21 maj 2020 u 17:33

Jevrejski jezici označavaju grupu jezika i dijalekata koji su se razvili u raznim jevrejskim zajednicama širom svijeta, a najviše u Evropi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi. Najuobičajeniji način njihovog nastanka bilo je posuđivanje hebrejskih riječi fraza - korištenih za izražavanje specifično jevrejskih koncepata - u lokalne govore. Često su se pisali hebrejskim slovima, uključujući blokove koji se koriste u današnjem hebrejskom i raši pismu. Zbog međusobne izloiranosti mnogih jevrejskih zajednica, mnogi jevrejski jezici su zadržali rječnik i lingvističke strukture davno nakon što su one nestale u jezicima od koji su originalno nastali. Najrašireniji od svih jevrejskih jezika razvijenih u dijaspori je jidiš, koji se među Jevrejima govorio više nego ijedan drugi jezik u historiji; Ladino, jezik sefardskih Jevreja koji je u upotrebi bio preko pet vijekova; i judeo-arapska grupa jezika kojom se preko jednog milenijuma govorilo u arapskim zemljama.

Hebrejski je liturgijski jezik judaizma (odnosno leshon ha-kodesh, "sveti jezik"), odnosno jezik na kome su napisani jevrejski sveti spisi (Tanakh), te svakodnevni govor Jevreja kroz vijekova. Do 5. vijeka pne. se hebrejskom kao svakodnevni govor u Judeji pridružio srodni aramejski jezik.[1] Do 3. vijeka pne. Jevreji u dijaspori su počeli govoriti grčki.

Hebrejski je kao svakodnevni govor obnovio Eliezer ben Yehuda nakon svog dolaska u Palestinu 1881. Suvremeni hebrejski je danas službeni jezik Države Izrael. Nije se koristio kao maternji jezik od tanajskh vremena[1], tj. od 200. n.e. Preko šesnaest vijekova hebrejski se koristio gotovo isključivo kao liturgijski jezik, odnosno kao jezik kojim je pisana većina judaističkih knjiga, dok se svakodnevno hebrejski govorilo samo na Sabat.[2] Vijekova su Jevreji umjesto hebrejskog govorili dijalekte jezika oblasti u koje su se doselili, često razvijajući zasebne dijalekte ili stvarajući nove jezike. Jidiš je judeo-germanski jezik koga su razvili Aškenazi koji su migrirali u Centralnu Evropu, a Ladino, također poznat kao Judezmo i Muestra Spanyol, judeo-španski jezik su razvili Sefardi koji su živjeli na Iberijskom poluotoku. Zbog mnogih faktora, uključujući Holokaust nad evropskim Jevrejima, jevrejski egzodus iz arapskih zemalja i masovnu emigraciju jevrejskih zajednica iz drugih zemalja, drevni i zasebni jezici jevrejskih zajednica, uključujući judeo-gruzijski, judeo-arapski, judeo-berberski, krimčakski, Judeo-Malayalam i mnogi drugi su izašli iz upotrebe.

Tri najraširenija jezika među današnjim Jevrejima su engleski, suvremeni hebrejski i ruski. Uz njih se koriste i neki romanski jezici kao francuski i španski.

Bibliografia


Izvori

  1. 1,0 1,1 Grintz, Jehoshua M. "Hebrew as the Spoken and Written Language in the Last Days of the Second Temple." Journal of Biblical Literature. March, 1960.
  2. Parfitt, T. V. "The Use of Hebrew in Palestine 1800–1822." Journal of Semitic Studies , 1972.

Eksterni linkovi