Razlike između izmjena na stranici "Sveti Lovreč"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dodano 117 bajtova ,  prije 2 godine
nadopuna znamenitosti
(nadopuna znamenitosti)
| grb =
| županija = [[Istarska županija|Istarska]]
| broj stanovnika = 1.408 (2001.) 1.015 (2011.)
| površina = 54
| naselja = Čehići, Frnjolići, Heraki, Ivići, Jakići, Jurcani, Kapovići, Knapići, Kršuli, Krunčići, Lakovići, Lovreča, Medaki, Medvidići, Orbani, Pajari, Perini, Radići, Rajki, Selina, Stranići kod Svetog, Sveti Lovreč, Vošteni, Zgrabljići
Gradić ima izrazita obilježja kaštela:
 
* na prostoru između feuda Kalisedo ([[Gradina (Vrsar)|Gradine]]) i Lovreča ([[Kloštar]]) [[Benediktinci|benediktinac]] Romualdo oko [[1002|1002.]] osnovao benediktinski samostan kamaldoljana i uz ranije sagrađenu crkvicu koja postoji i danas. Jednobrodna romanička bazilici s polukružnom apsidom, prvim objektom u romaničkom stilu koji su u Istru donijeli benediktinci. Unutrašnjost crkve oslikana je vrijednim [[Freska|freskama]], najstarijim u Istri, međutim, cijeli je kompleks kloštara u raspadajućem stanju. Romualdo je sagradio veću crkvu Sv. Mihovila Arhanđela nad [[Limski kanal|Limom]]. Samostan će postati prvo školsko središte na Lovreštini
*Crkvica sv. Lovreča, zaštitnika Grada, na mjesnom groblju, sa sigurnošću se datira u [[8. vijek|VIII. st.]] i spada među najstarije građevine ove vrste na ovim prostorima. Masivni romanički zvonik s [[Bifora|biforama]] na vrhu potječe iz [[12. vijek|XII]]-[[13. stoljeće|XIII. st]]. To je bila prva lovrečka parohijalna crkva.
*'''Bazilika sv. Martina''' prvi se put spominje u Buli pape Aleksandra III od 3. IV [[1177]]., a potvrdu svega nalazimo u dokumentu o razgraničenju posjeda Grada s feudom [[Calisedo|Caliseda]] potpisanom u crkvi sv. Martina 24. 1186. Riječ je ranoromaničkoj trobrodnoj bazilici građenoj u [[10. vijek|X]] ili [[11. vijek|XI st.]] Više puta popravljana i preuređivana ali je sačuvala svoje stare proporcije. Posljednja dogradnja (prednja fasada) je iz [[19. vijek|XIX. st]]. Monumentalni stupovi s rustično obrađenim ranoromaničkim kapitelima koji imitiraju ukras kapitela na stupovima u [[Eufrazijeva bazilika|Eufrazijevoj bazilici]] u Poreču, dijele baziliku na tri lađe. Svaka lađa završava vlastitom [[Apsida|apsidom]]. Jednostavnost izrade ukazuje na lokalno graditeljstvo. U apsidi glavne lađe je kameni oltar. U lijevoj apsidi sačuvane su [[Freska|freske]] iz [[11. vijek|11. st]]. Drveni [[poliptih]] sv. Martina vrijedan je spomenik lokalne umjetnosti iz [[14. vijek|XIV. st]]. Kameni oltar sa sarkofagom s relikvijama sv. Korone i sv. Viktora je iz [[16. vijek|XVI. st.]] dok je [[sarkofag]] 1365. donesen iz crkve sv. Sofije u [[Dvigrad|Dvigradu]]. U crkvi su sačuvane orgulje iz [[18. vijek|XVIII. st]].
 
* Zvonik crkve nekadašnja je obrambena kula koja će u vrijeme kapetana-podeštata Contarinija biti preuređena u zvonik. Tada će se i zazidati istočna ulazna vrata Grada u podnožju kule-zvonika.
 
*očuvane bedeme, kule i gradska vrata iz mletačkog doba,
 
* sačuvan je i stari popločani trg sa stupom srama te gradskom lođom.
*Lođa sa stupovima se naslanja na južni zid parohijalne crkve i sadrži lapidarij (zbirku rimskih natpisa - kamenih spomenika).
 
* Izvan gradskih zidina, a ispred glavnih ulaznih vrata, nalazi se [[Gotika|gotička]] crkvica sv. Blaža posvećena [[1460]]. g. Građena je od obrađenog kamena i pokrivena kamenim pločama. U unutrašnjosti je drveni oltar. Zidovi su oslikani [[Freska|freskama]]. Na krovu je zvonik na preslicu čije je zvono označavalo vrijeme raspodjele vode u vrijeme velikih suša.
 
* Nedaleko od ove crkvice ostaci su [[Benediktinci|benediktinske]] crkve sv. Dorliga, od koje je sačuvan tek jedan perimetralni zid s prozorima.
 
* Značajna je kapela sv. Lucije u Selini iz 1568. lijepim [[Retabl|retableom]].
 
== Stanovništvo ==
Partizanski pokret. Još u toku 1943. razvija se snažan partizanski pokret koji će rezultirati da će u srpnju 1943. prve grupe od 67 boraca s brežuljka Rušnjak u blizinu sela [[Rakovci|Rahovci]] otići u [[Gorski kotar|Gorski Kotar]] gdje će se priključiti partizanskom pokretu. Nakon kapitulacije Italije 8. IX. 1943. dolazi do općeg narodnog ustanka u Italiji, pa i Istri. U Lovreču pokret otpora preuzima vlast, ali nakon velike njemačke ofenzive, partizani odlaze preko granice na slobodni teritorij Gorskog kotara ili [[Kras|Krasa]]. Pokret je jak pa će već 1944., unatoč neprijateljskoj prisutnosti, djelovati partizanske škole u Rahovcima, [[Selina (Sveti Lovreč)|Selini]] i [[Zgrabljići|Zgrabljićima]]. Lovreč je zajedno s okolicom oslobođen od njemačke okupacije u aprilu 1945. g. kada se faktički anektira tzv. 'matičnoj' zemlji' [[Socijalistička Republika Hrvatska|Hrvatskoj]].
 
== GospodarstvoPrivreda ==
U poslijeratnom razdoblju u eri opće industrijalizacije i ovdje se pokušava s pogonom za sušenje duhana. No nisu postignuti veći rezultati. Premda u samom Sv. Lovreču nema mogućnosti zaposlenja, jer nalazišta boksita su ili iscrpljena ili nedostatna za rentabilnu eksploataciju, a labinski su rudnici zatvoreni, ipak u Općini skoro da i nema nezaposlenih. U posljednjih 30-ak godina otvoren je niz nalazišta kvalitetnog građevinskog kamena u kojem će dio stanovništva naći zaposlenje. Razvijeni turizam na cijelom potezu porečko-vrsarske rivijere uključujući i Limski kanal čija sjeverna obala pripada Lovreču, te poljoprivreda namijenjena prvenstveno opskrbi visoko razvijenog turizma, čini solidne osnove gospodarske egzistencije današnjeg stanovništva.
 
Protekla vremena ostavila su velikih tragova u izgledu teritorija pa bismo cijeli Grad i dobar dio njegovog područja mogli nazvati spomenikom kulture. Legenda kaže da je na prostoru Lovreča bilo više od 35 crkava. Sačuvalo ih se do danas tek nekoliko. Iz 11. stoljeća datiraju ostaci kompleksa svetog Mihovila nad Limom. Riječ je o jednobrodnoj romaničkoj bazilici s polukružnom apsidom, prvim objektom u romaničkom stilu koji su u Istru donijeli benediktinci. Unutrašnjost crkve oslikana je vrijednim freskama, najstarijim u Istri, međutim, cijeli je kompleks u raspadajućem stanju.
 
'''[[Bazilika svetog Martina u Sv. Lovreču|Bazilika sv. Martina]]''' prvi se put spominje u Buli pape Aleksandra III od 3. travnja 1177., a potvrdu svega nalazimo u dokumentu o razgraničenju posjeda Grada s feudom Caliseda potpisanom u crkvi sv. Martina 24. listopada 1186. Riječ je ranoromaničkoj trobrodnoj bazilici građenoj tijekom desetog ili jedanaestog stoljeća. Sjedište je kaptola. Kroz dugu povijest više puta je popravljana i preuređivana ali je sačuvala svoje stare proporcije. Posljednja dogradnja (prednja fasada) potječe iz 19. stoljeća. Monumentalni stupovi s rustično obrađenim ranoromaničkim kapitelima koji imitiraju ukras kapitela na stupovima u [[Eufrazijeva bazilika|Eufrazijevoj bazilici]] u Poreču, dijele baziliku na tri lađe. Svaka lađa završava vlastitom apsidom. Jednostavnost izrade ukazuje na lokalnu graditeljsku starokršćansku tradiciju. U apsidi glavne lađe je kameni oltar s kamenim svetohraništem. U lijevoj apsidi sačuvane su [[Freska|freske]] iz 11. stoljeća. Drveni poliptih sv. Martina vrijedan je spomenik lokalne umjetnosti iz 14. stoljeća. Kameni oltar sa sarkofagom s relikvijama sv. Korone i sv. Viktora je iz 16. stoljeća dok je [[sarkofag]] 1365. donesen iz crkve Sv. Sofije u [[Dvigrad|Dvigradu]]. U crkvi su sačuvane orgulje iz 18. stoljeća, rad šibenskog majstora Petra Nakića. Zvonik crkve nekadašnja je obrambena kula koja će u vrijeme kapetana-podeštata Contarinija biti preuređena u zvonik. Tada će se i zazidati istočna ulazna vrata Grada u podnožju kule-zvonika.
 
Izvan gradskih zidina, a ispred glavnih ulaznih vrata, nalazi se [[Gotika|gotička]] '''crkvica sv. Blaža''' posvećena 1460. g. Građena je od
 
== Privreda ==
== Slavni ljudi ==
== Obrazovanje ==
Anonimni korisnik

Navigacijski meni