Kolegijum pontifeksa – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
'''Kolegijum pontifeksa''' ({{lang-la|Collegium pontificum}}) je bilo vrhovno [[antički Rim|rimsko]] tijelo državne uprave zaduženo za [[rimski politeizam|vjerska]] pitanja. Sastojalo se od vrhovnih [[svećenik]]a – ''[[pontifex maximus]]a'', [[vestalke|vestalskih djevica]], ''[[rex sacrorum]]a'' i ''[[flamen|flaminesa]]''. Kolegijum je predstavljao najvažniji od četiri svećenička kolegija u [[antički Rim|Rimu]] – ostala tri su bili [[auguri]], [[quindecemviri sacris faciundis|svećenstvo petnaestorica]] i ''[[epulones]]''.
'''Kolegijum pontifeksa''' ({{jez-la|Collegium pontificum}}) je bilo vrhovno [[antički Rim|rimsko]] tijelo državne uprave zaduženo za [[rimski politeizam|vjerska]] pitanja. Sastojalo se od vrhovnih [[svećenik]]a – ''[[pontifex maximus]]a'', [[vestalke|vestalskih djevica]], ''[[rex sacrorum]]a'' i ''[[flamen|flaminesa]]''. Kolegijum je predstavljao najvažniji od četiri svećenička kolegija u [[antički Rim|Rimu]] – ostala tri su bili [[auguri]], [[quindecemviri sacris faciundis|svećenstvo petnaestorica]] i ''[[epulones]]''.


== Literatura ==
== Literatura ==

Verzija na datum 22 april 2020 u 19:58

Kolegijum pontifeksa (lat. Collegium pontificum) je bilo vrhovno rimsko tijelo državne uprave zaduženo za vjerska pitanja. Sastojalo se od vrhovnih svećenikapontifex maximusa, vestalskih djevica, rex sacroruma i flaminesa. Kolegijum je predstavljao najvažniji od četiri svećenička kolegija u Rimu – ostala tri su bili auguri, svećenstvo petnaestorica i epulones.

Literatura

  • Beard, Mary. "Roman Priesthoods." Civilization of the Ancient Mediterranean: Greece and Rome. 3 vols. New York: Scribner's, 1988.
  • Dionysius of Halicarnassus, Roman AntiquitiesII. lxxiii, From LCL
  • Szemler, G.J., The Priests of the Republic: A Study of the Interactions between Priesthoods and Magistracies. Collection Latomus. 127 (1972)

Eksterni linkovi