Sveti Petar – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 31: Red 31:
Katolička tradicija smatra da je sahranjen na budućoj lokaciji [[Bazilika sv. Petra|Bazilike sv. Petra]], odnosno da se njegovo tijelo nalazi u katakombi ispod visokog oltara Bazilike.
Katolička tradicija smatra da je sahranjen na budućoj lokaciji [[Bazilika sv. Petra|Bazilike sv. Petra]], odnosno da se njegovo tijelo nalazi u katakombi ispod visokog oltara Bazilike.


== Nasleđe ==
== Štovanje ==
[[Datoteka:Saint Peter A33446.jpg|thumb|[[Marco Zoppo]], Sveti Petar]]
[[Datoteka:Saint Peter A33446.jpg|thumb|[[Marco Zoppo]], Sveti Petar]]


Red 40: Red 40:
Ostale [[kršćanske crkve]] ga priznaju kao [[biskup Antiohije|biskupa Antiohije]] i kasnije [[biskup Rima|biskupa Rima]], ali ne drže da je njegov [[episkopat]] ima primat nad drugim [[episkopat]]ima u svijetu. Drugi smatraju da je njegov primat se može jednostavno opisati kao primat prvog među jednakima; odnosno da je taj primat bio počast; odnosno da je njegov primat trebao trajati samo za njegovog života. Drugi pak smatraju da Petar nikada nije imao službu [[biskup]]a ili nadzornika, te tvrde da je funkcija biskupa nastala kasnijim razvojem [[kršćanstvo|kršćanstva]]. Nadalje, mnogi [[protestantizam|protestanti]] ne drže da bi se za njega trebala koristiti titula "sveti".
Ostale [[kršćanske crkve]] ga priznaju kao [[biskup Antiohije|biskupa Antiohije]] i kasnije [[biskup Rima|biskupa Rima]], ali ne drže da je njegov [[episkopat]] ima primat nad drugim [[episkopat]]ima u svijetu. Drugi smatraju da je njegov primat se može jednostavno opisati kao primat prvog među jednakima; odnosno da je taj primat bio počast; odnosno da je njegov primat trebao trajati samo za njegovog života. Drugi pak smatraju da Petar nikada nije imao službu [[biskup]]a ili nadzornika, te tvrde da je funkcija biskupa nastala kasnijim razvojem [[kršćanstvo|kršćanstva]]. Nadalje, mnogi [[protestantizam|protestanti]] ne drže da bi se za njega trebala koristiti titula "sveti".


[[Šijiti]] vjeruju da je Šimun (Sham'oon na [[Arapski jezik|arapskom]]) od Boga odabran da bude nasljednik [[Isus]]a ([[Islamski pogled na Isusa|Ise]]).
[[Šijiti]] vjeruju da je Šimun (Sham'oon na [[Arapski jezik|arapskom]]) od Boga odabran da bude nasljednik [[Isus]]a ([[Islamski pogled na Isusa|Ise]]).


== Prikaz u umjetnosti ==
== Prikaz u umjetnosti ==

Verzija na datum 20 april 2020 u 14:24

James Tissot, Sveti Petar

Sveti Petar, po rođenju Šimon (aram. ‏שמעון‏‎), nazvan Kamen (aram. כאפא Kifa, gr. πέτρος Petros) od strane Isusa, bio je jedan od najbližih Isusovih učenika i apostola.

Njegov život je opisan u evanđeljima Novi zavjeta, Djelima apostolskim i mnogim apokrifnim spisima.

Život

Šimun je bio ribar na Tiberijskom jezeru. Sa bratom Andrejem odlučio je da postane Isusov učenik. Isus ga je tada nazvao Kamen (ar. Kefa), što je kasnije na grčki prevedeno kao Petar (grč. Πέτρος).

Petar se često u Bibliji spominje, zajedno sa Jakovom i Jovanom, kao svedok važnih događaja poput preobraženja.

Kanonska evanđelja tvrde da je Ješua na tajnoj večeri predskazao da će ga se Petar tri puta odreći pre nego što petao zakukuriče tri puta. Nakon hapšenja Ješue, vođe pokreta, evanđelja prenose da je Petar tri puta izjavio kako nema veze sa njim, bojeći se posledica.

Sukob Pavla i Petra

Nakon Isusovog pogubljenja od strane rimskih okupacionih vlasti, Jakov Pravedni postaje poglavar hrišćanske zajednice u Jerusalimu. Petar i drugi učenici nastavljaju da šire učiteljevu poruku prvenstveno među Jevrejima, dok Pavle započinje da propoveda gotovo isključivo „nejevrejima“. Prva ozbiljna kriza glede položaja „nejevreja“ u zajednici nastaje u Galatiji i Antiohiji 49. godine, po pitanju obaveznosti obrezanja.[1] Među hrišćanima su se razvile dve struje. Judeohrišćani, među kojima je bio Petar, su zastupali obaveznost Mojsijevog zakona, dok je Pavle govorio da su nejevreji slobodni od njega. Pavle je želeo da ukine obrezivanje i ostale zakone kojih su se oni pridržavali[2], zbog čega je sav Jerusalim bio u pometnji[3].

Radi rešavanja spora, je li nejevrejima koji su prihvatili Isusovo učenje obavezan Mojsijev Zakon, sazvan je sabor ranih kršćanskih vođa u Jeruzalemu oko 49. godine.[1] Pavle je bio glavni zastupnik stava da nejevreje treba osloboditi od poštovanja jevrejskog zakona. Zastupnici tvrde struje, predvođeni Petrom, se nisu slagali sa tim. Pavle je na saboru optužio Petra za licemerje, postaviši mu pitanje: „Kada ti koji si Jevrejin živiš neznabožački a ne judejski, zašto prisiljavaš neznabošce da žive judejski?“[4]. Nakon toga, sabor je na Jakovljev predlog prihvatio kompromisno gledište. Odlučeno je da se nejevreji preobraćeni na kršćanstvo ne moraju držati Mojsijevih zakona, uključujući obrezivanje muške djece, ali su zadržane zabrane konzumacije krvi, krvavog mesa, mesa nepravilno zaklanih životinja, bluda i idolatrije.

Pogubljenje

Petar je posle provedenih tridesetak godina među Jevrejima, krenuo za Rim da propoveda hrišćanstvo.

U Rimu je osuđen na smrt razapinjanjem od strane rimskih vlasti. Prema tradicija koja se navodi u apokrifnim Djelima Petrovima, bio je razapet s glavom nadolje. Apokrifna „Petrova pisma“ kažu da je raspet na krstu postavljenom natraške, jer je rekao da ne zaslužuje da umre na isti način kao Isus.

Većina protestantskih i katoličkih teologa,[5] i mnogi istoričari,[6] smatraju da je Petar pogubljen za vreme Nerona u Rimu. Rimska martirologija navodi 29.6., ca. 64 kao datum njegove smrti. Neki naučnici misle da je umro 13.10. 64.

Neki od istraživača sumnjaju u crkvene stavove o ulozi Petra u ranom hrišćanstvu.[7][8][9][10][11] Na primer, istoričar Oto Cvirlajn je u dve opsežne studije demonstrirao da ne postoje dokazi, ni pisani, ni arheološki, da je Petar ikada bio u Rimu.[12][13][14]

Katolička tradicija smatra da je sahranjen na budućoj lokaciji Bazilike sv. Petra, odnosno da se njegovo tijelo nalazi u katakombi ispod visokog oltara Bazilike.

Štovanje

Marco Zoppo, Sveti Petar

Prema katoličkom tumačenju, Petar je od Isusa dobio ulogu vođe među učenicima (Matija 16:18; Ivan 21:15–16), iako mnogi drugi izvori kao Isusovog naslednika navode Jakova Pravednog. Njegovo prvenstvo unutar rane Crkve su među prvima naglašavali Kliment Rimski[15] i Irinej[16].

Šimun Petar se smatra svecem od strane mnogih kršćana, kao i prvim papom od strane rimokatoličke, kao i katoličkih crkava istočnog obreda.

Ostale kršćanske crkve ga priznaju kao biskupa Antiohije i kasnije biskupa Rima, ali ne drže da je njegov episkopat ima primat nad drugim episkopatima u svijetu. Drugi smatraju da je njegov primat se može jednostavno opisati kao primat prvog među jednakima; odnosno da je taj primat bio počast; odnosno da je njegov primat trebao trajati samo za njegovog života. Drugi pak smatraju da Petar nikada nije imao službu biskupa ili nadzornika, te tvrde da je funkcija biskupa nastala kasnijim razvojem kršćanstva. Nadalje, mnogi protestanti ne drže da bi se za njega trebala koristiti titula "sveti".

Šijiti vjeruju da je Šimun (Sham'oon na arapskom) od Boga odabran da bude nasljednik Isusa (Ise).

Prikaz u umjetnosti

U umjetnosti se često prikazuje kako drži ključeve vrata nebeskog kraljevstva (simbol njegovog primata nad ostatkom Crkve), što je referenca na Matiju 16:18.

Literatura

Izvori

  1. 1,0 1,1 Јован Зизијулас, Јелинизам и хришћанство
  2. Dela apostola 21:21
  3. Dela apostola 21:31
  4. Gal. 2, 14
  5. Keener 2009: str. 425
  6. O'Connor, Daniel William (2013). „Saint Peter the Apostle”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online. pp. 5. Pristupljeno 12. 04. »[M]any scholars… accept Rome as the location of the martyrdom and the reign of Nero as the time.«. 
  7. Brown, Raymond E. & Meier, John P. (1983). Antioch and Rome: New Testament Cradles of Christianity. Paulist Press. str. 98. ISBN 978-0-8091-0339-3. »As for Peter, we have no knowledge at all of when he came to Rome and what he did there before he was martyred. Certainly he was not the original missionary who brought Christianity to Rome (and therefore not the founder of the church of Rome in that sense). There is no serious proof that he was the bishop (or local ecclesiastical officer) of the Roman church—a claim not made till the third century. Most likely he did not spend any major time at Rome before 58 when Paul wrote to the Romans, and so it may have been only in the 60s and relatively shortly before his martyrdom that Peter came to the capital.« 
  8. Cullmann 1962: str. 234
  9. Chadwick 1993: str. 18
  10. J.N.D. Kelly, Oxford Dictionary of the Popes (Oxford University Press) (1996). str. 6. "Ignatius assumed that Peter and Paul wielded special authority over the Roman church, while Irenaeus claimed that they jointly founded it and inaugurated its succession of bishops. Nothing, however, is known of their constitutional roles, least of all Peter's as presumed leader of the community."
  11. Building Unity, Ecumenical Documents IV (Paulist Press) (1989). str. 130. "There is increasing agreement that Peter went to Rome and was martyred there, but we have no trustworthy evidence that Peter ever served as the supervisor or bishop of the local church in Rome."
  12. Pieter Willem van der Horst, review of Otto Zwierlein, Petrus in Rom: die literarischen Zeugnisse. Mit einer kritischen Edition der Martyrien des Petrus und Paulus auf neuer handschriftlicher Grundlage, Berlin: Walter de Gruyter, 2009, in Bryn Mawr Classical Review 2010.03.25 arhivirano 5. maja 2010. na sajtu Wayback Machine.
  13. James Dunn, review of Zwierlein 2009, in Review of Biblical Literature 2010.
  14. Zwierlein, Otto: Petrus und Paulus in Jerusalem und Rom. Vom Neuen Testament zu den apokryphen Apostelakten. Berlin: Walter de Gruyter. 2013. 2013. ISBN 978-3-11-030331-5. pp.
  15. Prva poslanica Korinćanima,1,59:1
  16. Adversus Haereses 3:3:20

Vidi još

Vanjski linkovi

Prethodi:
nema
Biskup Antiohije
3753
Slijedi:
Evodije
Prethodi:
nema
Pape
30–64 or 67
Slijedi:
Linus