Praroditeljski grijeh – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
uvod |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka: |
[[Datoteka:Gurk Bischofskapelle Sündenfall.jpg|thumb|Srednjevjekovni prikaz [[Pad čovjeka|pada]] (oko [[1264]]).]] |
||
''' |
'''Prvobitni''', '''praroditeljski''' ili '''istočni grijeh''' ([[latinski]]: ''peccatum originale originatum''), prema jevrejskom mitu, sastoji se u tome što [[Adam]] i [[Eva]] nisu poslušali božju zabranu već su jeli plodove sa [[Drvo spoznaje dobra i zla|Drveta spoznaje dobra i zla]]. Taj događaj sa njegovim posledicama se naziva [[Pad čovjeka]]. |
||
Po rečima Valentina Svenickog, "prvorodni greh je narušavanje onoga zakona Božijeg koji je dat praroditelju Adamu u Raju i koji je od njega prešao na sve ljude, pa se svi začinjemo i rađamo sa tim grehom".<ref name="O promislu i slobodi volje">[http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Osnovi/Dijalozi/Dijalozi08.htm Valentin Svenicki, O promislu i slobodi volje] {{Wayback|url=http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Osnovi/Dijalozi/Dijalozi08.htm |date=20080513163816 }}, Pristupljeno 24. 4. 2013.</ref> [[Krist]] donosi oslobođenje od istočnog grijeha za sve čovječanstvo općenito, a pojedinac se oslobađa vjerom i sakramentom [[krštenje|krštenja]]. |
Po tradicionalnoj hrišćanskoj [[teologija|teologiji]], u praroditeljskom [[grijeh]]u se rađaju svi [[čovjek|ljudi]] jer, potječući od [[Adam]]a, participiraju u njegovu neposluhu prema [[bog|Bogu]]. Po rečima Valentina Svenickog, "prvorodni greh je narušavanje onoga zakona Božijeg koji je dat praroditelju Adamu u Raju i koji je od njega prešao na sve ljude, pa se svi začinjemo i rađamo sa tim grehom".<ref name="O promislu i slobodi volje">[http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Osnovi/Dijalozi/Dijalozi08.htm Valentin Svenicki, O promislu i slobodi volje] {{Wayback|url=http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Osnovi/Dijalozi/Dijalozi08.htm |date=20080513163816 }}, Pristupljeno 24. 4. 2013.</ref> [[Krist]] donosi oslobođenje od istočnog grijeha za sve čovječanstvo općenito, a pojedinac se oslobađa vjerom i sakramentom [[krštenje|krštenja]]. |
||
Crkve koje su proizašle iz [[Reformacija|Reformacije]] na drugačiji način tumače pad prvog čovjeka i njegov utjecaj na kasnije čovječanstvo. [[Protestanti]] smatraju da ne participiraju u Adamovom grijehu, već da od Adama nasljeduju grešnu narav. |
Crkve koje su proizašle iz [[Reformacija|Reformacije]] na drugačiji način tumače pad prvog čovjeka i njegov utjecaj na kasnije čovječanstvo. [[Protestanti]] smatraju da ne participiraju u Adamovom grijehu, već da od Adama nasljeduju grešnu narav. |
||
Verzija na datum 19 april 2020 u 15:15
Prvobitni, praroditeljski ili istočni grijeh (latinski: peccatum originale originatum), prema jevrejskom mitu, sastoji se u tome što Adam i Eva nisu poslušali božju zabranu već su jeli plodove sa Drveta spoznaje dobra i zla. Taj događaj sa njegovim posledicama se naziva Pad čovjeka.
Po tradicionalnoj hrišćanskoj teologiji, u praroditeljskom grijehu se rađaju svi ljudi jer, potječući od Adama, participiraju u njegovu neposluhu prema Bogu. Po rečima Valentina Svenickog, "prvorodni greh je narušavanje onoga zakona Božijeg koji je dat praroditelju Adamu u Raju i koji je od njega prešao na sve ljude, pa se svi začinjemo i rađamo sa tim grehom".[1] Krist donosi oslobođenje od istočnog grijeha za sve čovječanstvo općenito, a pojedinac se oslobađa vjerom i sakramentom krštenja.
Crkve koje su proizašle iz Reformacije na drugačiji način tumače pad prvog čovjeka i njegov utjecaj na kasnije čovječanstvo. Protestanti smatraju da ne participiraju u Adamovom grijehu, već da od Adama nasljeduju grešnu narav.
Gnostička verzija mita
Prema gnostičkoj verziji mita, vladari koji stvoriše Adama i Evu su imali "oblik zvijeri", a zabraniše im jesti sa drveta spoznaje iz ljubomore:
Potom je došlo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada je vidjela obličje njihove majke Eve, ona joj reče, "Što vam je Bog rekao? Je li rekao 'ne jedite sa drveta znanja'?" Ona reče "Rekao je 'ne samo da ne smiješ jesti sa njega, nego ga i ne dotiči, jer ćeš umrijeti". A ona joj reče "Ne boj se. Nećeš smrću umrijeti. Jer on zna da će, budete li jeli od njegova ploda, vaši umovi postati bistri, i da ćete i sami postati nalik bogovima, prepoznajući razliku između zlih ljudi i onih dobrih. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste od ploda tog drveta jeli." Eva je povjerovala učiteljevim riječima. Pogledala je drvo, vidjela kako je prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa njega i jela; i isto tako dala ga je svome mužu, i on je također jeo. I njihovi umovi se otvoriše. Jer, kada su jeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Kada su se zaodjenuli stidom, spoznaše da su lišeni znanja. Kada su se otrijeznili, vidješe da su nagi, i zaljube se jedno u drugo. Kada su vidjeli da oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veoma svjesni.[2]
Izvori
- ↑ Valentin Svenicki, O promislu i slobodi volje arhivirano 13. maja 2008. na sajtu Wayback Machine, Pristupljeno 24. 4. 2013.
- ↑ O poreklu sveta
