Praroditeljski grijeh – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
m dodana kategorija Gnosticizam pomoću gadgeta HotCat
Red 23: Red 23:
[[Kategorija:Kršćanstvo]]
[[Kategorija:Kršćanstvo]]
[[Kategorija:Teologija]]
[[Kategorija:Teologija]]
[[Kategorija:Gnosticizam]]

Verzija na datum 19 april 2020 u 15:04

Istočni grijeh Adama I Eve

Prvorodni, praroditeljski ili istočni grijeh (latinski: peccatum originale originatum) je grijeh u kojem se, po tradicionalnoj hrišćanskoj teologiji, rađaju svi ljudi jer, potječući od Adama, participiraju u njegovu grijehu neposluha prema Bogu.

Po rečima Valentina Svenickog, "prvorodni greh je narušavanje onoga zakona Božijeg koji je dat praroditelju Adamu u Raju i koji je od njega prešao na sve ljude, pa se svi začinjemo i rađamo sa tim grehom".[1] Krist donosi oslobođenje od istočnog grijeha za sve čovječanstvo općenito, a pojedinac se oslobađa vjerom i sakramentom krštenja.

Crkve koje su proizašle iz Reformacije na drugačiji način tumače pad prvog čovjeka i njegov utjecaj na kasnije čovječanstvo. Protestanti smatraju da ne participiraju u Adamovom grijehu, već da od Adama nasljeduju grešnu narav.

Gnostička verzija mita

Prema gnostičkoj verziji mita, vladari koji stvoriše Adama i Evu su imali "oblik zvijeri", a zabraniše im jesti sa drveta spoznaje iz ljubomore:

Potom je došlo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada je vidjela obličje njihove majke Eve, ona joj reče, "Što vam je Bog re­kao? Je li rekao 'ne jedite sa drveta znanja'?" Ona reče "Rekao je 'ne samo da ne smiješ jesti sa njega, nego ga i ne dotiči, jer ćeš umri­jeti". A ona joj reče "Ne boj se. Nećeš smrću umrijeti. Jer on zna da će, budete li jeli od njegova ploda, vaši umovi postati bistri, i da ćete i sami postati nalik bogovima, prepoznajući razliku između zlih ljudi i onih dobrih. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste od plo­da tog drveta jeli." Eva je povjerovala učiteljevim riječima. Pogledala je drvo, vidjela kako je prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa nje­ga i jela; i isto tako dala ga je svome mužu, i on je također jeo. I njiho­vi umovi se otvoriše. Jer, kada su jeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Ka­da su se zaodjenuli stidom, spoznaše da su lišeni znanja. Kada su se otri­jeznili, vidješe da su nagi, i zaljube se jedno u drugo. Kada su vidjeli da oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veo­ma svjesni.[2]

Vidi još

  1. Valentin Svenicki, O promislu i slobodi volje arhivirano 13. maja 2008. na sajtu Wayback Machine, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. O poreklu sveta