Praroditeljski grijeh – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
m dodana kategorija Gnosticizam pomoću gadgeta HotCat |
||
Red 23: | Red 23: | ||
[[Kategorija:Kršćanstvo]] |
[[Kategorija:Kršćanstvo]] |
||
[[Kategorija:Teologija]] |
[[Kategorija:Teologija]] |
||
[[Kategorija:Gnosticizam]] |
Verzija na datum 19 april 2020 u 15:04
Prvorodni, praroditeljski ili istočni grijeh (latinski: peccatum originale originatum) je grijeh u kojem se, po tradicionalnoj hrišćanskoj teologiji, rađaju svi ljudi jer, potječući od Adama, participiraju u njegovu grijehu neposluha prema Bogu.
Po rečima Valentina Svenickog, "prvorodni greh je narušavanje onoga zakona Božijeg koji je dat praroditelju Adamu u Raju i koji je od njega prešao na sve ljude, pa se svi začinjemo i rađamo sa tim grehom".[1] Krist donosi oslobođenje od istočnog grijeha za sve čovječanstvo općenito, a pojedinac se oslobađa vjerom i sakramentom krštenja.
Crkve koje su proizašle iz Reformacije na drugačiji način tumače pad prvog čovjeka i njegov utjecaj na kasnije čovječanstvo. Protestanti smatraju da ne participiraju u Adamovom grijehu, već da od Adama nasljeduju grešnu narav.
Gnostička verzija mita
Prema gnostičkoj verziji mita, vladari koji stvoriše Adama i Evu su imali "oblik zvijeri", a zabraniše im jesti sa drveta spoznaje iz ljubomore:
Potom je došlo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada je vidjela obličje njihove majke Eve, ona joj reče, "Što vam je Bog rekao? Je li rekao 'ne jedite sa drveta znanja'?" Ona reče "Rekao je 'ne samo da ne smiješ jesti sa njega, nego ga i ne dotiči, jer ćeš umrijeti". A ona joj reče "Ne boj se. Nećeš smrću umrijeti. Jer on zna da će, budete li jeli od njegova ploda, vaši umovi postati bistri, i da ćete i sami postati nalik bogovima, prepoznajući razliku između zlih ljudi i onih dobrih. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste od ploda tog drveta jeli." Eva je povjerovala učiteljevim riječima. Pogledala je drvo, vidjela kako je prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa njega i jela; i isto tako dala ga je svome mužu, i on je također jeo. I njihovi umovi se otvoriše. Jer, kada su jeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Kada su se zaodjenuli stidom, spoznaše da su lišeni znanja. Kada su se otrijeznili, vidješe da su nagi, i zaljube se jedno u drugo. Kada su vidjeli da oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veoma svjesni.[2]
Vidi još
- ↑ Valentin Svenicki, O promislu i slobodi volje arhivirano 13. maja 2008. na sajtu Wayback Machine, Pristupljeno 24. 4. 2013.
- ↑ O poreklu sveta