Normalizacija odnosa Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Edgar Allan Poe je premjestio stranicu Normalizacija odnosa SSSR-a i SFRJ na Normalizacija odnosa Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije: ljepši naziv; mislim da ne trebamo preferirati akronime u naslovima, djeluje 'neozbiljno'
Nema sažetka izmjene
Red 21: Red 21:
7. Uzajamna saradnja predstavlja sastavni dio kontakata s drugim komunističkim i radničkim partijama, kao i sa socijalističkim i ostalim progresivnim pokretima u svijetu.
7. Uzajamna saradnja predstavlja sastavni dio kontakata s drugim komunističkim i radničkim partijama, kao i sa socijalističkim i ostalim progresivnim pokretima u svijetu.
8. SKJ i KPSS smatraju da je u interesu borbe za trajni mir i bezbjednost, kao i za socijalni progres, neophodna široka saradnja svih progresivnih i miroljubivih snaga, koja se sve jače manifestuje u najraznovrsnijim formama i u svjetskim razmjerama.
8. SKJ i KPSS smatraju da je u interesu borbe za trajni mir i bezbjednost, kao i za socijalni progres, neophodna široka saradnja svih progresivnih i miroljubivih snaga, koja se sve jače manifestuje u najraznovrsnijim formama i u svjetskim razmjerama.

== Reference ==
{{reference}}

== Literatura ==
== Literatura ==
* [[Vladimir Dedijer]] - Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (I-II).
* [[Vladimir Dedijer]] - Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (I-II).
Red 28: Red 32:
* Tvrtko Jakovina - Treća strana Hladnog rata, Fraktura
* Tvrtko Jakovina - Treća strana Hladnog rata, Fraktura


== Reference ==
{{reference}}
[[Kategorija:Jugoslavensko-sovjetski odnosi]]
[[Kategorija:Jugoslavensko-sovjetski odnosi]]
[[Kategorija:Vanjska politika SFRJ]]

Verzija na datum 5 mart 2020 u 10:31

Normalizacija odnosa s Moskvom, koja je bila potaknuta sa sovjetske strane, započela je nakon Staljinove smrti 5. marta 1953. godine. Pritisak istočnog bloka je popustio, a počela je slabiti i ekonomska blokada. Promjene na vrhu SSSR-a dovele su i do promjene u vanjskoj politici Jugoslavije. Zaustavljen je proces političkog približavanja Zapadu, a otvarao se proces normalizacije odnosa sa SSSR-om.[1]

Beogradska dekleracija

Polovinom 1955. u Beogradu je boravila sovjetska delegacija na čelu s Nikitom Hruščovom. Na kraju posjeta potpisan je dokument poznat pod nazivom Beogradska deklaracija. U deklaraciju su istaknuta načela na kojima će se zasnivati odnosi između dviju zemalja: poštivanje suverenosti, nezavisnosti, integriteta i ravnopravnosti u međunarodnim odnosima i odnosima s drugim državama. [2] Beogradska deklaracija bila je dokument koji je tek regulirao odnose između država i vlada i u tom pogledu reflektirao politički stav jugoslavenskog rukovodstva da prvo treba normalizirati međudržavne odnose, a odnose među partijama ostaviti za kasnije. Postavljeni su temelji međusobnih odnosa u sljedećih 35 godina, što je i bio strateški interes jugoslavenske vanjske politike.

Moskovska deklaracija

Normalizacija partijskih odnosa postignuta je tek godinu dana kasnije, Moskovskom deklaracijom. U uspostavi međupartijskih odnosa bio je važan Dvadeseti kongres KPSS-a održan u februaru 1956. u Moskvi, na kojem je Hruščov u svojm referatu Staljina označio odgovornim za masovna ubistva i deportacije. Time su stvoreni uslovi da Tito u junu posjeti Moskvu.[3]

Moskovska deklaracija potpisana je 20. juna 1956. za vrijeme zvanične posjete delegacije vlade FNRJ Sovjetskom Savezu od 1. do 23. juna 1956. godine. Članovi delegacije bili su: Josip Broz Tito, generalni sekretar SKJ, Edvard Kardelj, sekretar Izvršnog komiteta CKSKJ i članovi CKSKJ Jakov Blažević, Veljko Mićunović, Koča Popović i Mijalko Todorović kao predstavnici SKJ i Socijalističkog saveza radnog naroda. Članovi sovjetske delegacije bili su: N. S. Hruščov, prvi sekretar CKKPSS, i članovi Prezidijuma CKKPSS N. A. Bulganjin, K. J. Vorošilov, A. I. Mikojan, V. M. Molotov i D. T. Šepilov. [4]

Moskovska deklaracija bila je izraz kompromisa, no ipak je bila bliža jugoslavenskim stajalištima. Njome su odnosi dviju partija stavljeni u određene ideološko-političke okvire – Sovjeti su priznali postojanje različitih putova u izgradnji socijalizma i načelo da se suradnja među komunističkim partijama treba zasnivati na dobrovoljnosti i ravnopravnosti, na prijateljskoj kritici i na drugarskoj razmjeni mišljenja, ali i u duhu internacionalističkih principa marksizma-lenjinizma. Jugoslavija i SSSR bili su bliski u mnogo međunarodnih pitanja, ali što se tiče neovisnosti, bilo je jasno da se Jugoslavija i dalje vrlo jasno razlikuje od sovjetskih satelita.

U osam tačaka deklaracije su uređeni odnosi između Saveza komunista Jugoslavije i Komunističke partije SSSR-a.

1. Beogradskom deklaracijom uređeni su državni odnosi SFRJ i SSSR. 2. Tom deklaracijom stvoreni su uslovi i za saradnju SKJ i KPSS. 3. Saradnja treba da se temelji na punoj dobrovoljnosti i ravnopravnosti. 4. Saradnja između SKJ KPSS odvijače se u prvom redu putem razmjene iskustava od opšteg interesa za razvitak socijalističke prakse i unapređenja socijalističke misli. Uloga Informbiroa (koji je u međuvremenu rasformiran) se ocjenjuje negativno. 5. Razmenu mišljenja u oblasti socijalističke naučne misli. 6. Saradnja će se odvijati kroz sve forme konstruktivne drugarske diskusije 7. Uzajamna saradnja predstavlja sastavni dio kontakata s drugim komunističkim i radničkim partijama, kao i sa socijalističkim i ostalim progresivnim pokretima u svijetu. 8. SKJ i KPSS smatraju da je u interesu borbe za trajni mir i bezbjednost, kao i za socijalni progres, neophodna široka saradnja svih progresivnih i miroljubivih snaga, koja se sve jače manifestuje u najraznovrsnijim formama i u svjetskim razmjerama.

Reference

Literatura

  • Vladimir Dedijer - Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (I-II).
  • Ivo Goldstein - Hrvatska 1918-2008.
  • Tvrtko Jakovina - Američki komunistički saveznik. Zagreb
  • Tvrtko Jakovina - Trenuci katarze: Prijelomni događaji XX. stoljeća.
  • Tvrtko Jakovina - Treća strana Hladnog rata, Fraktura