Tibet – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 29: Red 29:
|}
|}


Tibet se u historiji pojavio u 7. vijeku kao [[Tibetansko Carstvo|ujedinjeno carstvo]], ali se uskoro podijelio na nekoliko teritorija. Najveći dio zapadnog i centralnog Tibeta je često bio ujedinjen pod barem nominalnom vlašću tibetanskih vladara sa sjedištem u [[Lhasa|Lhasi]], [[Shigatse]]u ili obližnjim lokakcijama; te vlade su u različita vremena bila pod mongolskim ili kineskim sizerenstvom. Istočne oblasti [[Kham]] i [[Amdo]] su često imale decentraliziranu domaću vlast, podijeljenu između malih kneževina ili plemenskih grupa, dok su često padale pod neposrednu kinesku vlast; većina tih oblasti je kasnije pripojena kineskim provincijama [[Sichuan]] i [[Qinghai]]. Godine 1951. je nakon kraćeg oružanog sukoba Tibet pripojen [[Historija Narodne Republike Kine (1949–1976)|novouspostavljenoj]] Narodnoj Republici Kini a prethodna tibetanska vlast formalno ukinuta 1959.<ref name="bbc">{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/7299221.stm |work=BBC News | title=Q&A: China and Tibet | date=19. VI 2008.}}</ref> Danas NR Kina upravlja zapadnim i centralnim Tibetom kao [[Tibetanska autonomna oblast|Tibetanskom autonomom oblasti]] dok su istočne oblasti dio provincija [[Sichuan]] i [[Qinghai]]. U Tibetu postoje tenzije između domaćeg stanovništva i kineskih vlasti, kao i [[tibetanski pokret za nezavisnost]] koga čine [[disident]]ske grupe u izbjeglištvu.<ref>{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/country_profiles/4152353.stm |work=BBC News | title=Regions and territories: Tibet | date=11. XII 2011.}}</ref> Kinezi su 1950. prekršivši međunarodni zakon ušli sa svojom vojskom u istočni Tibet i na kraju uspjeli okupirati cijelu zemlju unatoč sve većem otporu. Vlasti u [[Peking]]u govorile su o "oslobađanju" Tibeta od srednjovjekovnog feudalnog vladara, no narod se prema njima odnosio kao prema neprijatelju. Brojne pobune su silom ugušene. Oko 100 000 Tibetanaca pobjeglo je iz zemlje u Indiju, a to je [[1959.]] učinio i Dalaj Lama. Uskoro je provedeno sustavno iskorjenjivanje tibetanske kulture. Velike živopisne svetkovine Tibetanaca su zabranjene kao "preskupe", samostani su raspušteni i opljačkani. Ono što nije uništeno tijekom "oslobođenja", dok [[UN]] nije ništa poduzimao, podleglo je kasnije tijekom Kineske kulturne revolucije. [[Mao Zedong]] dao je uništiti 10 000 kipova Bude i spaliti slike i zapise. Cijeli samostani raščišćeni su kamen po kamen. U međuvremenu je Lhasa postala glavnim gradom "kineske autonomne pokrajine" i posljednja utvrda tibetanske kulture, iako većinu stanovnika čine Kinezi. Od 4 000 vjerskih mjesta drugdje u Tibetu, vjernicima je na raspolaganju nešto više od 100, a u Lhasi je zabranjeno obnoviti teško oštećeni hram Jokhang i učiniti ga ponovno žarišnom točkom za procesije. Istodobno je palača Potala pretvorena u muzej narodnog blaga koji je nakon duge službene zabrane konačno bio otvoren turistima sa Zapada.<ref>Najljepša mjesta na svijetu, LEO COMMERCE, Rijeka-Zagreb 2009., str. 218.</ref>
Tibet se u historiji pojavio u 7. vijeku kao [[Tibetansko Carstvo|ujedinjeno carstvo]], ali se uskoro podijelio na nekoliko teritorija. Najveći dio zapadnog i centralnog Tibeta je često bio ujedinjen pod barem nominalnom vlašću tibetanskih vladara sa sjedištem u [[Lhasa|Lhasi]], [[Shigatse]]u ili obližnjim lokakcijama; te vlade su u različita vremena bila pod mongolskim ili kineskim sizerenstvom. Istočne oblasti [[Kham]] i [[Amdo]] su često imale decentraliziranu domaću vlast, podijeljenu između malih kneževina ili plemenskih grupa, dok su često padale pod neposrednu kinesku vlast; većina tih oblasti je kasnije pripojena kineskim provincijama [[Sichuan]] i [[Qinghai]]. Godine 1951. je nakon kraćeg oružanog sukoba Tibet pripojen [[Historija Narodne Republike Kine (1949–1976)|novouspostavljenoj]] Narodnoj Republici Kini a prethodna tibetanska vlast formalno ukinuta 1959.<ref name="bbc">{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/7299221.stm |work=BBC News | title=Q&A: China and Tibet | date=19. 6. 2008}}</ref> Danas NR Kina upravlja zapadnim i centralnim Tibetom kao [[Tibetanska autonomna oblast|Tibetanskom autonomom oblasti]] dok su istočne oblasti dio provincija [[Sichuan]] i [[Qinghai]]. U Tibetu postoje tenzije između domaćeg stanovništva i kineskih vlasti, kao i [[tibetanski pokret za nezavisnost]] koga čine [[disident]]ske grupe u izbjeglištvu.<ref>{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/country_profiles/4152353.stm |work=BBC News | title=Regions and territories: Tibet | date=11. 12. 2011}}</ref> Kinezi su 1950. prekršivši međunarodni zakon ušli sa svojom vojskom u istočni Tibet i na kraju uspjeli okupirati cijelu zemlju unatoč sve većem otporu. Vlasti u [[Peking]]u govorile su o "oslobađanju" Tibeta od srednjovjekovnog feudalnog vladara, no narod se prema njima odnosio kao prema neprijatelju. Brojne pobune su silom ugušene. Oko 100 000 Tibetanaca pobjeglo je iz zemlje u Indiju, a to je [[1959.]] učinio i Dalaj Lama. Uskoro je provedeno sustavno iskorjenjivanje tibetanske kulture. Velike živopisne svetkovine Tibetanaca su zabranjene kao "preskupe", samostani su raspušteni i opljačkani. Ono što nije uništeno tijekom "oslobođenja", dok [[UN]] nije ništa poduzimao, podleglo je kasnije tijekom Kineske kulturne revolucije. [[Mao Zedong]] dao je uništiti 10 000 kipova Bude i spaliti slike i zapise. Cijeli samostani raščišćeni su kamen po kamen. U međuvremenu je Lhasa postala glavnim gradom "kineske autonomne pokrajine" i posljednja utvrda tibetanske kulture, iako većinu stanovnika čine Kinezi. Od 4 000 vjerskih mjesta drugdje u Tibetu, vjernicima je na raspolaganju nešto više od 100, a u Lhasi je zabranjeno obnoviti teško oštećeni hram Jokhang i učiniti ga ponovno žarišnom točkom za procesije. Istodobno je palača Potala pretvorena u muzej narodnog blaga koji je nakon duge službene zabrane konačno bio otvoren turistima sa Zapada.<ref>Najljepša mjesta na svijetu, LEO COMMERCE, Rijeka-Zagreb 2009., str. 218.</ref>


Ekonomijom Tibeta dominira [[naturalna poljoprivreda]], iako se posljednjih decenija u Tibetu razvio i turizam. Dominantna religija TIbeta je [[tibetanski budizam]], iako postoje i [[Tibetanski muslimani|muslimanske]] i kršćanske manjine. Tibetanski budizam daje snažan uticaj [[Tibetanska umjetnosti|umjetnosti]], [[Tibetanska muzika|muzici]] i [[Tibetanski festivali|festivalima]] u regionu. Tibetanska arhitektura održava [[Kineska arhitektura|kineski]] i [[Indijska arhitektura|indijski]] uticaj. Tradicionalna kuhinja tibeta se temelji na pečenom [[ječam|ječmu]], mesu od [[jak]]a i [[tibetanski čaj]].
Ekonomijom Tibeta dominira [[naturalna poljoprivreda]], iako se posljednjih decenija u Tibetu razvio i turizam. Dominantna religija TIbeta je [[tibetanski budizam]], iako postoje i [[Tibetanski muslimani|muslimanske]] i kršćanske manjine. Tibetanski budizam daje snažan uticaj [[Tibetanska umjetnosti|umjetnosti]], [[Tibetanska muzika|muzici]] i [[Tibetanski festivali|festivalima]] u regionu. Tibetanska arhitektura održava [[Kineska arhitektura|kineski]] i [[Indijska arhitektura|indijski]] uticaj. Tradicionalna kuhinja se temelji na pečenom [[ječam|ječmu]], mesu od [[jak]]a i [[Tibetanski čaj|tibetanskom čaju]].


== Povezano ==
== Povezano ==
Red 51: Red 51:
* {{Wikivoyage}}
* {{Wikivoyage}}
* [http://www.vopus.org/sr/vopus/informacije/sloboda-za-tibet.html Molimo se za Tibet]
* [http://www.vopus.org/sr/vopus/informacije/sloboda-za-tibet.html Molimo se za Tibet]

{{Normativna kontrola}}


[[Kategorija:Tibet| ]]
[[Kategorija:Tibet| ]]
[[Kategorija:Centralna Azija]]
[[Kategorija:Regije Kine]]
[[Kategorija:Kulturne regije]]
[[Kategorija:Kulturne regije]]
[[Kategorija:Centralna Azija]]
[[Kategorija:Visoravni]]
[[Kategorija:Visoravni]]

Verzija na datum 25 januar 2020 u 15:10

Šablon:Two other uses

Tibet (tibetanski: བོད་; Wylie: Bod, kineski: 西藏; pinyin: Xīzàng) je velika visoravan u Aziji, sjeveroistočno od Himalaje, koja predstavlja tradicionalnu postojbinu Tibetanaca kao i drugih etničkih grupa kao što su Monpe, Qiang i Lhoba, a u kojoj također živi brojna zajednica Han Kineza i Huija. Tibet predstavlja najvišu oblast na svijetu, sa prosječnom nadmorskom visinom od 4900 m.

<div" cellpadding="0"> Tibet u kulturnom/historijskom smislu (označen) zajedno sa raznim teritorijalnim prisizanjima.
  Tibetanska Autonomna Oblast unutar Narodne Republike Kine
  "Veliki Tibet"; Tibet kakvim ga vide tibetanske emigrantske organizacije
  Tibetanske oblasti kakvima ih je označila Narodna Republika Kina
  Oblasti pod kineskom kontrolom za kojima prisiže Indija kao dio Aksai China
  Oblasti pod indijskom kontrolom za kojima prisiže NR Kina kao dio Tibeta
  Ostale historijske oblasti unutar tibetanske kulturne sfere

Tibet se u historiji pojavio u 7. vijeku kao ujedinjeno carstvo, ali se uskoro podijelio na nekoliko teritorija. Najveći dio zapadnog i centralnog Tibeta je često bio ujedinjen pod barem nominalnom vlašću tibetanskih vladara sa sjedištem u Lhasi, Shigatseu ili obližnjim lokakcijama; te vlade su u različita vremena bila pod mongolskim ili kineskim sizerenstvom. Istočne oblasti Kham i Amdo su često imale decentraliziranu domaću vlast, podijeljenu između malih kneževina ili plemenskih grupa, dok su često padale pod neposrednu kinesku vlast; većina tih oblasti je kasnije pripojena kineskim provincijama Sichuan i Qinghai. Godine 1951. je nakon kraćeg oružanog sukoba Tibet pripojen novouspostavljenoj Narodnoj Republici Kini a prethodna tibetanska vlast formalno ukinuta 1959.[1] Danas NR Kina upravlja zapadnim i centralnim Tibetom kao Tibetanskom autonomom oblasti dok su istočne oblasti dio provincija Sichuan i Qinghai. U Tibetu postoje tenzije između domaćeg stanovništva i kineskih vlasti, kao i tibetanski pokret za nezavisnost koga čine disidentske grupe u izbjeglištvu.[2] Kinezi su 1950. prekršivši međunarodni zakon ušli sa svojom vojskom u istočni Tibet i na kraju uspjeli okupirati cijelu zemlju unatoč sve većem otporu. Vlasti u Pekingu govorile su o "oslobađanju" Tibeta od srednjovjekovnog feudalnog vladara, no narod se prema njima odnosio kao prema neprijatelju. Brojne pobune su silom ugušene. Oko 100 000 Tibetanaca pobjeglo je iz zemlje u Indiju, a to je 1959. učinio i Dalaj Lama. Uskoro je provedeno sustavno iskorjenjivanje tibetanske kulture. Velike živopisne svetkovine Tibetanaca su zabranjene kao "preskupe", samostani su raspušteni i opljačkani. Ono što nije uništeno tijekom "oslobođenja", dok UN nije ništa poduzimao, podleglo je kasnije tijekom Kineske kulturne revolucije. Mao Zedong dao je uništiti 10 000 kipova Bude i spaliti slike i zapise. Cijeli samostani raščišćeni su kamen po kamen. U međuvremenu je Lhasa postala glavnim gradom "kineske autonomne pokrajine" i posljednja utvrda tibetanske kulture, iako većinu stanovnika čine Kinezi. Od 4 000 vjerskih mjesta drugdje u Tibetu, vjernicima je na raspolaganju nešto više od 100, a u Lhasi je zabranjeno obnoviti teško oštećeni hram Jokhang i učiniti ga ponovno žarišnom točkom za procesije. Istodobno je palača Potala pretvorena u muzej narodnog blaga koji je nakon duge službene zabrane konačno bio otvoren turistima sa Zapada.[3]

Ekonomijom Tibeta dominira naturalna poljoprivreda, iako se posljednjih decenija u Tibetu razvio i turizam. Dominantna religija TIbeta je tibetanski budizam, iako postoje i muslimanske i kršćanske manjine. Tibetanski budizam daje snažan uticaj umjetnosti, muzici i festivalima u regionu. Tibetanska arhitektura održava kineski i indijski uticaj. Tradicionalna kuhinja se temelji na pečenom ječmu, mesu od jaka i tibetanskom čaju.

Povezano

Izvori

  1. ↑ „Q&A: China and Tibet”. BBC News. 19. 6. 2008. 
  2. ↑ „Regions and territories: Tibet”. BBC News. 11. 12. 2011. 
  3. ↑ Najljepša mjesta na svijetu, LEO COMMERCE, Rijeka-Zagreb 2009., str. 218.

Eksterni linkovi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Tibet&oldid=40942165