Elvis Presley

Elvis Presley
Elvis Presley, 1970. godine
Lični podaci
Ime po rođenju	Elvis Aaron Presley
Drugo ime	Elvis, The King, The King of Rock 'n' Roll, Elvis the Pelvis, The Hillbilly Cat
Datum rođenja	8. siječnja 1935.
Mjesto rođenja	Tupelo, Mississippi, SAD,
Datum smrti	16. kolovoza 1977.
Zanimanje	Glazbenik, Skladatelj
Muzički rad
Period aktivnosti	1953.—1977.
Žanr	Rock and roll, Rockabilly, Pop rock
Instrument	Vokal, Gitara, Pianino
Ostalo
Službene stranice	Službene stranice

Elvis Aaron Presley (East Tupelo, 8. siječnja 1935. - Memphis, 16. kolovoza 1977.), američki pjevač. Često je nazivan Kraljem Rock and Rolla ili samo Kraljem, još za života legenda i neokrunjeni kralj rock’ n’ rolla.

U javnosti je počeo pjevati s 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u Memphisu. S 18 godina je napustio školu i poželio raditi kao portir u kinu i kao vozač kamiona. Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je 1954. godine. Njegov uzlet započinje sredinom 50-tih godina hitovima "That s All Right Mama" i "Heartbreak Hotel" , a najuspješnije mu je razdoblje od 1960. do 1975. godine u kojem je izdao 52 ploče i još za života ih prodaje oko 600 milijuna komada.

Filmsku karijeru započeo je 1956. filmom "Voli me nježno". Većinom je igrao u muzičkim filmovima osrednje vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su redovito postajale hit. U razdoblju od 1957. do 1966. Presley se nalazio na listi deset najkomercijalnijih američkih glumaca.

Godine 1975. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a pridružuje se i droga o kojoj je kralj postao ovisan. U travnju 1977. doživljava srčani udar, ali ne mijenja način života. 16. kolovoza 1977. Elvis pada u duboku komu zbog prevelike količine droge. Liječnici mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milijune obožavatelja koji su se odmah sjatili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast.

Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996 tjedana.

Životopis

Rane godine (1935-1953)

Elvis Presley se je rodio 08. siječnja 1935. u gradu Tupelo, u saveznoj državi Mississippi. Majka mu je bila 22-godišnja Gladys Love Presley, a otac 18-godišnji Vernon Elvis. Jesse Garon Presley, Elvisov brat i identični blizanac, rodio se 35 min ranije kao mrtvorođenče. Kao jedinac, Elvis je bio vrlo blizak s oba roditelja, a izrazito s majkom. Elvisovi preci bili su zapadnoeuropskog porijekla. S majčine strane škotsko-irskog porijekla, te djelomično francusko-normanskog porijekla, a jedna pra-pra-prabaka bila je Cherokee indijanka. Očevi korijeni su bili škotski i njemački. Majku su većina prijatelja i rodbine smatrali dominantom osobom obitelji, dok je Vernon mijenjao poslove, ne pokazujuću ambicije. Obitelj je često ovisila o pomoći prijatelja, obitelji i države. Godine 1938. Vernon je završio u zatvoru na osam mjeseci zbog krivotvorenja čekova za plaćanje stanarine, pa su to vrijeme Gladys i Elvis proveli kod rođaka. U rujnu 1941. Elvis je krenuo u prvi razred osnovne škole "East Tupelo Consolidated", gdje su ga učitelji smatrali prosječnim učenikom. Nakon što je pjevanjem Red Foleyeve coutry-pjesme "Old Shep" tijekom jutarnje molitve, impresionirao učitelje, Elvisa su nagovorili da nastupi na pjevačkom natjecanju. Tako je 03. listopada 1945. na Mississippi-Alabama sajmu Elvis prvi puta javno nastupio. Desetogodišnji Elvis odjeven u kauboja, stojeći na stolici kako bi dosegao mikrofon, pjevao je pjesmu "Old Shep" i osvojio peto mjesto. Nekoliko mjeseci kasnije dobio je za rođendan svoju prvu gitaru, a prema različitim izvorima nadao se nečemu drugome, biciklu ili pušci. Tijekom nekoliko sljedećih godina dva ujaka i svećenik u crkvi dali su mu prve pouke iz sviranja gitare.

Krenuvši u novu školu (Milam) u šesti razred, u rujnu 1946. Elvisa su smatrali samotnjakom. Sljedeće godine počeo je svakodnevno u školu nositi gitaru, te je tijekom odmora svirao. U to vrijeme obitelj je stanovala u naselju gdje je prevladavala afroamerička zajednica. Presley je u to vrijeme bio ljubitelj radio emisije "Mississippi Slim's show" na radijskoj postaji WELO, iz Tupela. Mlađi brat Slima išao je s Elvisom u razred, te je često znao povesti Elvisa na radio postaju, gdje je Slim Elvisu pokazivao trikove sviranja gitare. Kada je Elvis imao 12 godina, Slim je svome štićeniku osigurao dva nastupa uživo na radio postaji. Prvi nastup Elvis zbog treme nije uspio odraditi, dok je drugi put uspio odsvirati.

Srednjoškolski život u Memphisu

U studenom 1948. obitelj seli u Memphis, u saveznoj državi Tennessee. Nakon što su gotovo godinu dana selili se i stanovali kao podstanari, dodijeljen im je dvosoban stan u stambenom kompleksu koji je u to vrijeme naziva Courts. Upisao je srednju školu "Humes High School", gdje je na kraju osmog razreda iz glazbe dobio samo ocjenu C (otprilike kao ocjena 3 u hrv. školama). Sljedeći dan na sat je došao s gitarom i nastavnici otpjevao tadašnju aktualnu pjesmu "Keep Them Cold Icy Fingers Off Me", kako bi dokazao suprotno. Jedan od kolega iz razreda sjeća se da se učiteljica složila s Elvisom kako ne cijeni njegov načina pjevanja. Smrežljiv da bi javno nastupao, Elvisa su često maltretirali u školi, te ga pogrdno nazivali "maminim dečkićem". Godine 1950. dvije i pol godine stariji susjed Jesse Lee Denson, učio ga je svirati gitaru. Njih dvoje zajedno s još tri mladića, od kojih su dvoje bili budući rockabilly pioniri , braća Dorsey i Johnny Burnette činili su glazbeni sastav koji je često nastupa po susjedstvu. U rujnu te godine počeo je raditi kao vratar u kazalištu "Loew's State Theater", a tijekom školske godine radio je i u tvrtkama "Precision Tool" i "MARL Metal Products".

Tijekom svoje predzadnje godine srednje škole (engl. "junior") Elvis se značajno razlikovao od ostalih učenik frizurom. Pustio je zalistke, te u kosu stavljao ružino ulje i vazelin. Često je boravio u srcu tada rastuće blues scene u Memphisu, ulici Beale (engl. Beale Street), gledajući požudno na divlju i šarenu odjeću izloga dućana "Lansky Brothers". Na zadnjoj godini srednje škole počeo je i nositi takvu odjeću. U travnju 1953. je savladao strah od nastupanja izvan stambenog kompleksa Courts, te je nastupio na godišnjem "Humes's Annual "Minstrel" show", svirajući i pjevajući. Nastup je započeo tadašnjim hitom Therese Brewer "Till I Waltz Again with You". Kasnije se Presley prisjećao kako je nakon tog nastupa postao popularan u srednjoj školi.

Elvis koji nikada nije formalno učio glazbu ili naučio čitati glazbu, učio je i svirao po uhu. Često je pohodio trgovine s gramofonskim pločama koje su imale jukeboxove i kabine za slušanje. Znao je sve pjesme Hanka Snowa, te je volio glazbu drugih country izvođača, kao što su npr. Roy Acuff, Ernest Tubb, Ted Daffan, Jimmie Rodgers, Jimmie Davis, i Bob Wills. Značajan utjecaj na njegov način pjevanja imao je i gospel pjevač Jake Hess. Volio je i pjesme gospel izvođačice Sister Rosetta Tharpe. Često je slušao i blues glazbu uživo, u večerima koji su bile određene samo za bijelačku publiku, kao što je tada bio običaj na jugu SAD-a. Mnoge Elvisove pjesme nadahnute su glazbom lokalnih afroameričkih izvođača kao što su npr. Arthur Crudup i Rufus Thomas. Često je slušao radio emisije s glazbom afroamerikanaca, tadašnjom njihovom duhovnom, blues, blackbeat-heavey zvuk ritam i bluesa. B.B. King se prisjetio da je Elvisa poznavao prije njegove slave, te su oboje često boravili u ulici Beale. Do kraja srednje škole u lipnju 1953. Presley se je odlučio u budućnosti baviti glazbom.

Prva snimanja ploča (1953-1955)

U kolovozu 1953. Elvis je posjetio ured tvrtke "Sun Records". Namjeravao je platiti nekoliko minuta u studiju kako bi snimio dvostrani acetat disk (vrsta gramofonske ploče koje se je odmah nakon snimanja mogla reproducirati) za pjesmama: "My Happiness" i "That's When Your Heartaches Begin".

Kasnije je tvrdio kako je ploču namjeravao pokloniti majci ili kako ga je samo zanimalo kako će zvučati zapis, iako je u susjedstvu postojao mnogo jeftiniji amaterski način snimanja ploča. Njegov biograf, Peter Guralnick, tvrdi da je odabrao Sun u nadi da će ga tako otkriti. Kada ga je recepcionerka Marion Keisker pitala koju vrstu glazbe pjeva, odgovorio je da pjeva sve vrste. Dalje je inzistirala s pitanjem kome sliči, na što je odgovorio da ne sliči nikome. Nakon snimanja, šef trtke Sun Sam Phillips, rekao je Keisker da zapiše ime mladića, na što je ona dodala vlastiti komentar da je dobar pjevač balada. (engl. "Good ballad singer. Hold.") Drugi acetat je snimio u siječnju 1954. s pjesmama "I'll Never Stand In Your Way" i "It Wouldn't Be the Same Without You". Oba snimanja nisu dala rezultata.

Nedugo nakon toga neuspješno je pokušao na audiciji za lokalni vokalni kvartet "Songfellows". U travnju je počeo voziti kamion za tvrtku Crown Electric. Jedan od članova Jim Hamill kasnije je tvrdio da su ga odbili, zbog nedostatka sluha za harmoniju, a ne zbog toga što nije znao pjevati. Elvisev prijatelj Ronnie Smith nakon što je s Elvis nastupio nekoliko puta, preporučio mu je da pokuša razgovorati s Eddie Bondom, vođom Smithova profesionalnog banda, koji je tada tražio pjevača. Nakon probe Bond ga je odbio, te mu preporučio da se drži vožnje kamiona.

Za to vrijeme šef tvrtke Sun, Philips tražio je pjevača koji bi zvuk afroameričkih umjetnika mogao približiti široj publici. Keisker je kasnije navodila kako je Philips znao govoriti kako bi zaradio milijardu dolara kada bi pronašao bijelca s crnačkim zvukoma i crnačkim osjećajem. U lipnju, dobio je snimku balade "Whitout You", koja bi odgovarala nekom mladom pjevaču. Presely je došao u studio, ali nije uspio otpjevati dovoljno dobro. Unatoč tome, Philips je zamolio Presleya da otpjeva koliko god pjesama zna. To je bilo dovoljno da Philips pozove dva lokalna glazbenika, gitarista Winfield "Scotty" Moore i basista Bill Blacka, kako bi odradili nešto za snimku. Snimanje koje se odvijalo 5. srpnja nije teklo po volji glazbenika, sve do kasno u noć, kada su već mislili odustati. Tada je Elvis uzeo gitaru i počeo svirati pjesmu Arthura Crudupa iz 1946. "That's All Right". Njegovom plesu i sviranju pridružili su se ostali glazbenici, a Philips je uspio snimiti zvuk koji je tražio. Tri dana kasnije na popularni DJ Dewey Phillips pustio je snimku u svojoj emisiji "Red, Hot, and Blue show", a slušatelji su počeli nazivati i raspitivati se o pjevaču. Zanimanje je bilo takvo da je DJ puštao pjesmu neprekidno sljedeća dva sata. Tijekom intervjua s Presleyem DJ je pitao u koju srednju školu je išao kako bi ljudima prikazao boju kože pjevača, budući da su mnogi nagađali da je pjevač afrikoamerikanac.

Sljedeća tri dana trio je snimao bluegrass pjesmu Billa Monroea "Blue Moon of Kentucky", u njihovom posebnom stilu uz poseban echo efekt koji je Sam Phillips nazvao "slapback". Izdan je single na čijoj A strani se nalazila "That's All Right", a na B strani "Blue Moon of Kentucky".

Prvi javni nastup je bio 17. srpnja u klubu "Bon Air". Na kraju mjeseca nastupili su kao predgrupa Slimu Whitmanu, u Overton Park Shellu.

Kombinacija naglih pokreta prema ritmu, te nervoze prije nastupa pred publikom, kod Elvisa je izazvala trzanje nogu dok je nastupao. Sve to uz njegove hlače širokog kroja, koje su naglašavale njegove pokrete, kod mladih žena u prvim redovima izazivale su vriskove.

Ubrzo su Moore i Black napustili svoje grupe te nastupale redove u Elvisa, a DJ i promotor Bob Neal postao je manager tria.

Od kolovoza do listopada trio je često nastupao u klubu, te snimao u studiju Sun, a Presley je postupno prerastao tremu. Prema Mooreu, Elvisove kretnje bile su prirodne, ali je bio svjestan reakcija publike, te je vrlo brzo razvijao ono što je djelovalo.

Jedini nastup u "Grand Ole Opry" u Nashvilleu, Elvis je imao 2. listopada. Nakon prvog nastupa upravitelj Dim Denny rekao je Philipsu da pjevač nije loš, ali nije prikladan za program. Dva tjedna kasnije Elvis je nastupio u radio emisiji "Louisiana Hayride", glavnom konkurentu. Emisiju je prenosilo 198 radio stanice u 29 država. Prvi izlazak obilježila je Elvisova nervoza, dok je drugi izlazak bio smireni i energetski nastupa što je oduševilo publiku. Bubnjar emisije D.J. Fontana donio je novi element u nastup, naglašen ritam što je usavršio svirkama u strip klubovima, što je nadopunilo Elvisove kretnje. Nakon prvog nastupa Presley je angažiran da se godinu dana svake subote pojavljuje u emisiji. Svoju staru gitaru prodao je za $8 (and seeing it promptly dispatched to the garbage), a kupio je Martin za $175, a trio je počeo nastupati u različitim mjestima u Houstonu, Texas, i Texarkana, Arkansas.

Do rane 1955. nastupi u emisiji Hayride, stalne turneje i dobro prihvaćene ploče, učinile su od Elvisa regionalnu zvijezdu.

U siječnju Neal je potpisao ugovor s Presleyem, te je pjevač zaokupio pažnju pukovnika Tom Parkera, kojeg se smatralom najboljim promotorom u glazbenoj industriji. Nakon što je uspješno vodio karijeru vodeće country zvijezde Eddy Arnold, vodio je i novu zvijezdu Hank Snowa. Parker je poveo Presleya na Snowovu turneju u veljači. U gradu Odessa, Texas, tada 19-godišnji Roy Orbison vidio je prvi puta nastup Presleya. Presley je prvi puta nastupio na televiziji 3. ožujka u "Louisiana Hayride". Ubrzo nakon toga nije uspio na audiciji za emisiju Arthura Godfrey "Talent Scouts" (CBS televizijska mreža). Do kolovoza tvrtka "Sun" je izdala veće deset ploča gl. sastava "Elvis Presley, Scotty and Bill". Mješavina glazbenog izričaja koji je krasio Elvisa, zadavao je poteškoće u početku. Countrey radio-stanice nisu puštale Elvisove pjesme jer su imale previše sličnosti s glazbom afroameričkih umjetnika, dok ritam i blues radio-stanice ga nisu puštale zbog što je previše zvučao countrey (kao engl. "hillbilly"). Ta mješavina je postala poznata kao rockabilly.

Presley je u kolovozu 1955. obnovio ugovor sa menagerom Nealom, a time je i Parker postao njegov savjetnik. Grupa je nastavila dalje intezivno nastupati tijekom druge polovice godine. Trio je postao kvartet kada se je za stalno pridužio bubnjar iz show "Hayride", Fontana. Sredinom listopada nekoliko nastupa su imali uz Bill Haley, čija je pjesma "Rock Around the Clock" bila broj jedan prethodne godine. Haley je primjetio da Presley ima prirodni osjećaj za ritam i savjetovao ga da manje pjeva balade.

Na konvenciji countrey DJ u studenom, Presley je za tu godinu proglašen izvođačem koji najviše obećava. Nekoliko izdavača je pokazalo interes da s njime potpiše ugovor. Nakon što je nekoliko većih ponudilo $25000, Parker i Phillips dogovorili su s tvrtkom "RCA Victor" 21. studenog otkup Elvisovog ugovora za $40000, tada jedinstvenu cijenu. Presley, tada u dobi od 20 godina, još uvijek bio maloljetan, te je otac potpisao ugovor. Parker je s vlasnicima tvrtke "Hill and Range Publishing", Jean i Julian Aberbach, dogovorio da svore dva nova entiteta, "Elvis Presley Music" i "Gladys Music", preko kojih bi se upravljalo svim novim snimljenim materijalima. Pisci pjesama bili su dužni unaprijed se odreći trećine uobičajenog honorara, ako bi željeli da Elvis izvodi njihove pjesme. Do prosinca RCA je počela žestoku promociju novog pjevača, i do kraja mjeseca izdala brojna reizdanja njegovih materijala.

Komercijalni uspjeh

Prvo snimanje za novu tvrtku RCA, bilo je 10. siječnja 1956. u Nashvilleu. Redovitoj postavi Moore, Black i Fontana, tvrtka je pridružila Floyda Cramera za klavirom, gitarista Chet Atkinsa, i tri pjevačka vokala, od kojih jedan bio Gordon Stoker iz tada popularnog kvarteta "Jordanaires". Suradnjom je nastala pjesma "Heartbreak Hotel", izdana kao single 27. siječnja. Parker je uspio Elvisu dogovoriti šest pojavljivanja u dva mjeseca na nacionalnoj televiziji u CBS-ovom "Stage Show". Program koji je sniman u New Yorku vodili su naizmjence Tommy i Jimmy Dorsey, obojica vođe orkestra (tj. "big banda"). Nakon prvog nastupa 28. siječnja ostao je u New Yorku gdje je snimao u tamošnjem RCA studiju. Od snimaka iz tog vremena izdano je osam pjesama, uključujući i obradu pjesme Carl Perkinsa "Blue Suede Shoes". U veljači, je Presleyeva pjesma "I Forgot to Remember to Forget", snimljena za Sun prethodnog kolovoza došla do vrha Billboardove country ljestvice. Istekao je menagerski ugovor s Nealom, te je od 2. ožujka, Parker postao Presleyev manager.

RCA Victor je 23. ožujka izdala debi album, naslova "Elvis Presley" na kojem se nalazilo pet starih pjesama (iz snimaka za Sun) i sedam novih.

Prvi nastup u NBC-ijevom "Milton Berle Show" Elvis je odradio 3. travnja. Nekoliko dana nakon toga, zrakoplovu kojime su Elvis i njegovi kolege putovali iz Nashvilla, otkazao je u letu motor, te su umalo doživjeli nesreću iznad Arkansasa, što je vidno potreslo putnike. Dvanaest tjedana nakon izdavanja, pjesma "Heartbreak Hotel" postala je prva Elvisova pop usješnica koje je došla do vrha ljestvica. U travnju dva tjedna je nastupao u Las Vegasu u "New Frontier Hotel and Casino". Njegovi nastupi nisu izazvali pretjerani uspjeh kod srednjovječnih posjetitelja. Tijekom boravka u Las Vegasu gledao je nekoliko nastupa "Freddie Bell and the Bellboys" i njihovu obradu pjesme "Hound Dog" iz 1953. blues pjevačice Big Mama Thornton, autora Jerry Leibera i Mike Stollera. Takva izvedba postala je završna pjesma na njegovim nastupima. Nakon nastupa u gradu La Crosse, savezna država Wisconsin, hitna poruke je poslana šefu FBI-a J. Edgar Hooveru u kojoj se navodilo kako je Elvis opasnost za sigurnost SAD-a zato što njegove pjesme i nastupi uzburkavaju seksualne strasti mladih ljudi.

Drugi nastup 5. lipnja u "Milton Berle Show", usred kaotične turneje, postao je kontraverzan. Elvis je usred izvedbe brze pjesme "Hound Dog" prekinuo glazbu pokretima ruke, te nastavio sporiju, stenjajuću verziju, naglašenu energetskim i pretjeranim pokretima tijela. To je kod većine tadašnjih kritičara izazvalo negodovanje.

Nastup u emisiji bio je odlično gledan, te je unatoč svemu Elvis dobio nastup 1. srpnja u NBC-ijevu "Steve Allen Show" u New Yorku. Allen koji nije bio ljubitelj rock and rolla, najavio je "novog Elvisa" koji je u bijeloj kravati i crnom odjelu otpjevao "Hound Dog" psu obučenom u šešir i kravatu. Allen je kasnije objasio da je Elvisa samo uklopio u humoristični aspekt svoje emisije. Sljedećeg dana je Elvis snimio pjesmu "Hound Dog", uz "Any Way You Want Me" i "Don't Be Cruel". "The Jordanaires" su otpjevali harmoniju za pjesmu, kao i u nastupu u Allen Showu, te se je ta suradnja nastavila tijekom 1960ih.

Allenov show prvi put je u gledanosti nadmašio CBS-ov "Ed Sullivan Show". Nakon toga je Ed Sullivan ugovorio tri nastupa pjevača za tada rekordnih 50000 USD, iako se prije u lipnju negativno izrazio o Elvisovom nastupu i plesu u "Milton Berle Show". Glumac Charles Laughton vodio je prvu emisiju umjesto Sullivana, koji se oporavljao od prometne nesreće. Elvisova izvedba balade "Love Me Tender", potaknula je rekordne narudžbe tada još neobjavljene pjesme, te se smatra da je prvi nastup u "Ed Sullivan Show" od Elvisa učinio nacionalnom zvijezdom.

Vojni rok i smrt majke

Presley je 23. ožujka unovačen u američku vojsku u bazu Fort Chaffee, u blizini grada Fort Smith, Arkansas. Njegovo dolazak bio je veliki medijski događaj. Stotine ljudi skupile su se oko Elvisa kada je izašao iz autobusa, a fotografi su ga ispratili do baze. Presley je izjavio kako se raduje služenju i da ne želi poseban tretman. Ubrzo nakon što je započeo osnovnu obuku u Fort Hoodu u Texasu, posjetio ga je Eddie Fadal, koji je tvrdio da je Elvis smatrao kako mu je karijera gotova. Tijekom dvotjednog dopusta u lipnju, ošišao je kosu. U kolovozu je njegovoj majci dijagnosticiran hepatitis i njeno stanje se naglo pogoršalo. Elvis je dobio dopust kako bi posjetio majku. Došao je u Memphis 12. kolovza, a dva dana kasnije majke je preminula od srčanog zatajenja u dobi od 46 godina. Presley je bio shrvan.

Nakon obuke, Elvis je 1. listopada stigao u američku bazu u Njemačku, Friedberg. Tada je započeo koristiti amfetamine, kao i mnogi u njegovoj jedinici, te je vjerovao u njihovu korist. Počeo se baviti i karateom. Svoju plaću koje je dobivao kao vojnik donirao je u dobrotvorne svrhe, a za bazu je kupio TV. Dok je bio u Friedbergu, upoznao je tada 14 godišnju Priscillu Beaulieu, koju je sedam godina kasnije i oženio. U svojoj autobiografiji Priscilla navodi kako je Parker uvjerio Elvisa da bi važnije za njegovu karijeru bilo da služi kao običan vojnik, nego da je u posebnoj službi (engl. "Special Services") što bi mu tijekom vojnog roka omogućilo da povremeno nastupa. Njegovi producenti u RCA posebno su se pripremili za njegov dvogodišnji izostanak sa scene. S dovoljno neobjavljenih snimljenih materijala, redovno su izdavali njegove uspješnice. Tako je Elvis od početka do kraja vojnog roka imao deset pjesama među prvih 40, kao što su npr. "Wear My Ring Around Your Neck", "Hard Headed Woman" i "One Night" 1958.g., te "(Now and Then There's) A Fool Such as I" i "A Big Hunk o' Love" 1959. RCA je izdala i četiri kompilacije starih materijala.

Elvis se vratio u SAD 2. ožujka 1960., a časno je otpušten s činom narednika 5. ožujka. Vlak koji ga je prevozio iz New Jerseya do Tennesseea opsjedalo je mnoštvo, te je na dogovornim mjestima nastupio za obožavatelje.

Filmska karijera (1960-1967)

U noći 20. ožujka počeo je snimati u RCA studiju u Nashvillu, te je single "Stuck on You" izdan i ubrzo osvojio prvo mjesto. Poslije dva tjedna, nakon ponovnog snimanja, izdane su još dvije uspješne balade "It's Now or Never" i "Are You Lonesome Tonight?", a kasnije i album "Elvis Is Back!". Album izdan tek nekoliko dana nakon što je završeno snimanje pjesama ubrzo je postao broj dva na ljestvici.

Povratak na TV ekrane bio je u emisiji "The Frank Sinatra Timex Special", koje je emitirana 12. svibnja. Emisija je snimljena u ožujkum, a Parker je za osmominutno pjevanje u emisiji dogovorio cijenu od 125000 USD. Bio je to jedini Elvisov nastup pred publikom te godine.

"G.I. Blues", soundtrack Presleyeva prvog filma nakon povratka bio je broj jedan album u listopadu. Njegov prvi gospel LP "His Hand in Mine" izdan je dva mjeseca kasnije. Album je bio 13. na SAD pop ljestvicama dok je u Velikoj Britaniji bio 3.

U veljači 1961., Presley je nastupio na dvije dobrotvorne priredbe u Memphisu, u korist 24 lokalne dobrotvorne organizacije. Prije nastupa, RCA je Elvisu uručila plaketu za 75 milijuna prodanih ploča diljem svijeta. Sav materijal za Elvisov sljedeći studijski album "Something for Everybody", snimljen je tijekom dvanaestsatnog snimanja u ožujku. Album je bio šesti broj jedan LP za Elvisa. Dana 25. ožujka humanitarni koncert za Pearl Harbor memorial, na Havajima, bio je zadnji Elvisov javni nastup u sljedećih sedam godina.

Parker je već Elvisu dao gusti raspored snimanja filmova, uglavnom glazbenih komedija. Presley je inzistirao na ozbiljnijim ulogama, ali ti filmovi su bili manje komercijalno uspješni, pa se je vratio provjerenoj formuli. Tijekom 1960-ih snimio je 27 filmova, koji su svi bili loše primljeni od kritičara, ali vrlo isplativi. Od tih filmova 15 je pratio album s filmskom glazbom, a 5 EP. Njegova gluma u gotov tri filma godišnje utjecala je na kvalitetu njegove glazbe.

U prvoj polovici desetljeća, tri albuma s filmskom glazbom postala su broj jedan na pop ljestvicama, a najpopularnije pjesme su bile "Can't Help Falling in Love" (1961) i "Return to Sender" (1962), dok je pjesma "Viva Las Vegas" postala pravi hit kasnije. Od 1964. do 1968. Elvis je imao samo jednu pjesmu među prvih deset i to gospel pjesmu koji je snimio 1960. "Crying in the Chapel" objavljanu 1965. Od nefilmske glazbe, nakon što je u lipanju 1962. izdao album "Pot Luck", jedini drugi novi materijal je bio gospel album "How Great Thou Art" (1967), kojime je osvoji prvi Grammy, i to za duhovnu glazbu. Nakon Božića 1966. Elvis je zaprosio Priscillu Beaulieu. Vjenčali su se 1. svibnja 1967. na kratkoj svečanosti u Aladdin hotelu u Las Vegasu.

Povratak

Presleyevo jedino dijete Lisa Marie, rođena je 1. veljače 1968. u vrijeme kada je Elvis bio vrlo nezadovoljan svojom karijerom. Parker je njegovu karijeru ponovno usmjerio prema televiziji. Dogovorio mu je tv emisiju u produkciji NBC-a, koja je snimljena u lipnju 1968., a emitirana 3. prosinca 1968. Emisija je nazvana "Elvis". Bio je to prvi njegov nastup pred publikom od 1961. Dijelovi Elvisova nastupa uživo pred publikom obučenog u crnu kožu, podsjetili su na Elvisove najbolje dane. Do kraja siječnja 1969. single "If I Can Dream", napisan posebno za emisiju došao je do broja 12 na ljestvicama, dok je album s glazbenim zapisom došao među prvih deset.

Ohrabren uspjehom emisije Elvis je započeo niz snimanja u studiju "American Sound Studio", iz kojih je nastao hvaljeni album "From Elvis in Memphis" objavljen u lipnju 1969. na kojem se nalazi uspješnica "In the Ghetto" izdana u travanju. Od te serije snimaka u "American Sound Studio" izdani su i uspješni singlovi: "Suspicious Minds", "Don't Cry Daddy" i "Kentucky Rain".

Nakon uspjeha, Presley je namjeravo nastaviti redovno nastupati uživo.

U svibnju je, novi "International Hotel" u Las Vegasu, objavio da je rezervirao 57 Elvisovih nastupa kroz četiri tjedna s početkom od 31. srpnja. Moore, Fontana i the Jordanaires odbili su sudjelovati, zbog toga što su se bojali izgubiti postojeće dobro plaćene poslove u Nashvillu. Presley je skupio novu glazbenu pratnju, koju su predvodili gitarist James Burton i dvije gospel grupe "The Imperials" i "Sweet Inspirations".

Elvisov prvi nastup došlo je vidjeti 2200 osoba među kojima brojne poznate osobe tog vremena. Na pozornicu je izašao bez najave, te doživio ovacije prije nego što je zasvirao, te na kraju nastupa. Nakon nastupa na konferenciji za novinare, jedan od novinara ga je oslovio s titulom kralja "The King" na što je Elvis prstom pokazao na Fats Domina, koji je u tom trenutku izlazio na pozornicu. Parker je sljedeći dan s upravom hotela dogovorio petogodišnji ugovor po kojem bi Elvis nastupao svake veljače i kolovoza za godišnju plaću od milijun USD. U studenom počeo se prikazivati zadnji igrani film u kojem Elvis nasupio kao glumac "Change of Habit", a iste godine izdan je i dvostruki album "From Memphis To Vegas/From Vegas To Memphis" koji je sadržavo nastupe uživo u hotela, te snimke iz studija "American Sound Studio". Pjesma "Suspicious Minds" došla je na broj jedan pop ljestvica, prva nakon sedam godina, a ujedno i posljednja.

Presley se je na početku 1970. vratio u hotel Internetional na prvi od mjesečnih dogovornih nastupa. Nastupao je dva puta u večeri, s snimke s tih nastupa izdane su u albumu "On Stage".

U veljači je nastupao na šest rekordno posjećenih nastupa u Houstonu, dvorani Astrodome. U travnju je izdan single "The Wonder of You", koji je postao broj jedan u Velikoj Britaniji, te je bio pri vrhu američkih ljestvica. MGM je snimao pokuse i nastupe u hotelu "International" tijekom kolovoza za dokumentarni film "Elvis: That's the Way It Is". Presley je tada već nastupao trikou, što je postalo zaštitnim znakom njegovih nastupa uživo. Tijekom ovog angažmana Elvisu su prijetili ubojstvom ako ne plati 50000 USD. Elvis je od 1950-ih često dobivao prijetnje smrću, često i ne znajući za njih. FBI je ove prijetnje shvatio ozbiljno te je na sljedeća dva nastupa pojačano osiguranje. Presley je na nastupima nosio pištolj "Derringer" u desnoj čizmi, te još jedan za remenom. Nastupi su prošli bez incidenta.

Album "That's the Way It Is" napravljen je tako da prati dokumentarni film, te je sadržavao studijske i snimke nastupa uživo. Nakon kraja angažmana u hotelu 7. rujna Elvis se zaputio na tjedan dana dugu turneju po američkom jugu, prvi puta nakon 1958. U studenom je uslijedila još jedna tjedan dana duga turneja po zapadnoj obali.

Dana 21. prosinca 1970. Elvis se susreo s američkim predsjednikom Richard Nixonom u Bijeloj kući, prilikom kojeg je izrazio svoj patriotizam i prijezir hippie kulture uzimanja droga. Presley je rekao Nixonu da The Beatlesi, čije je pjesme izvodio na svojim nastupima, predstavljaju trend antiamerikanizma i zlouporabe droga u popularnoj kulturi. Godine 1971. izašla su tri Elvisova albuma s nefilmskom glazbom. Kritilari su najbolje prihvatili "Elvis Country", konceptualni album koji se usredotočio na standarde žanra. Najbolje prodavan je bio "Elvis Sings the Wonderful World of Christmas".

Rastava braka

MGM je ponovno snimao Elvisa u travnju 1972, za dokumentarni film "Elvis on Tour", koji je dobio nagradu Zlatni globus (engl. "Gloden Globe Award") za dokumentarni film te godine.

Njegov gospel album "He Touched Me", izdan tog mjeseca, donio je Elvisu drugi Grammy.

Četrnaestdnevna turneja započela je s tada nezabilježena četiri rasporodana koncerta u njujorškom Madison Square Gardenu. Koncert održan 10. srpnja je snimljen, te je tjedan dana kasnije izdan "Elvis: As Recorded at Madison Square Garden", koji je postao jedan od Elvisovih najbolje prodavanih albuma. Nakon turneje izdan je single "Burning Love" koji je ušao među naboljih deset na američkim ljestvicama, te je bio i posljednji među pra deset. U međuvremenu Elvis i supruga su se sve više udaljavali, te su jedva zajedno stanovali. Kao rezultat je bila njegova izvanbračna veza s Joyce Bova koje je završila trudnoćom i pobačajem, bez Elvisova znanja.

Elvis i Priscila razdvojili su se 23. veljače 1972. nakon što je Priscilla objavila svoju vezu s Mike Stoneom, instruktorom karatea kojeg joj je Elvis preporučio. Pet mjeseci nakon toga, Elvisova nova djevojka, Linda Thompson, uselila se k njemu. Presley i njegova supruga podnijeli su papire za rastavu braka 18. kolovoza.

U siječnju 1973. Presley je nastupio na dva dobrotvorna koncerta u korist fundacije "Kui Lee Cancer Fund" i TV emisije "Aloha from Hawaii". Prva emisija je snimljena i iskorištena kao proba i rezerva za drugi nastup, koji je emitiran putem satelita 14. siječnja. Bilo je to prvi globalno emitiranje koncerta putem satelita. Elvisov kostim s toga nastupa postao je od najprepoznatljivijih primjeraka njegove raskošne koncertne garderobe. U veljači je izdan i prateći dvostruki album koji je postao broj jedan, te je prodan u preko 5 milijuna primjeraka u SAD-u. To je ostao posljednji Elvisov broj jedan album, koji je izdan za njegova života.

U noćnom nastupu istog mjeseca na pozornici su ga zaskočila četiri muškarca. Elvis se obranio uz pomoć zaštitara. Iako su ti muškarci bili samo preuzbuđeni obožavatelji, Elvis je bio uvjeren da su to napadači, koje je Mike Stone poslao da ga ubiju, te je bio vidno uzrujan nekoliko dana, čak i prijetio da Stonea treba ubiti. Liječnici ga nisu uspjeli smiriti unatoč velikim dozama lijekova. Nakon dva dana smirio se.

Rastava braka je postala konačna 9. listopada 1973. Dva puta tijekom godine predozirao se barbituratima, te je nakon prvog puta, ležao tri dana u komi u apartmanu u hotelu. Pred kraj 1973. hospitaliziran je polukomatozan uslijed ovisnosti o lijeku Demerol (opoidni analgetik petidin). Unatoč narušenom zdravlju 1974. nastavio je nastupati po intenzivnom rasporedu. Međutim nastupi su mu često bili loši uslijed ovisnosti, te lošeg zdravlja, ali su uvijek bili rasprodani.

Vernon Presley koji je postao sve više upleten u sinove financije 13. srpnja 1976. otpustio je Elvisove tjelesne čuvare iz tzv. "Memphis mafije", Red Westa, Sonny Westa i David Heblera. Presley i Linda Thompson razišli su se u studenom, te je Elvis našao novu djevojku Ginger Alden, koju je zaprosio i dao joj zaručnički prsten, iako prema mnogim izvorima nije imao ozbiljne namjere prema njoj.

Nakon snimanja u studiju u prosincu 1973. iz kojeg je proizašlo 18 pjesama, nije ušao u studio sve do 1974. Parker je prodao RCA koncertnu ploču "Elvis: As Recorded Live on Stage in Memphis", snimljenu 20. ožujka, na kojoj se nalazila verzija pjesme "How Great Thou Art" za koju je Elvis dobio treću Grammy nagradu. Presley se vratio u studio u Hollywood u ožujku 1975. ali Parkerovi pokušaji da dogovori nastavak snimanja krajem godine nisu uspjeli. Godine 1976. RCA je poslala mobilni studio u Graceland, Elvisov dom, gdje su snimili nešto materijala. U svim studijskim materijalima koje je Elvis snimio između srpnja 1973. i listopada 1976., izašlo je šest albuma, od kojih je pet ušlo među prvih pet country albuma, a tri su bila broj jedan: "Promised Land" (1975), "From Elvis Presley Boulevard, Memphis, Tennessee" (1976) i "Moody Blue" (1977). Slično je bilo i sa singlovima koji iako nisu bili na vrhovima ljestvica, bilježili su dobre rezultate.

Zadnja godina i smrt

Nastupi tijekom 1977. postali su sve lošiji. Tako na koncertu u gradu Alexandria, Louisiana, na pozornici je bio manje od jednog sata, a nitko ga nije mogao razumjeti, a za nastup u Baton Rougeu nije uspio izaći iz kreveta, te je turneja otkazana. Zadnji single izdan za njegova život bio je "Way Down", izdan 9. lipnja, a zadnji koncert održao je u Indianapolisu u Market Square Areni, 26 lipnja.

Knjiga "Elvis: What Happened?", koju su zajedno napisali otpušteni tjelesni čuvari izišla je 1. kolovoza. Bilo je to prvo detaljno prikazivanje Elvisove zlouporabe droga. Knjiga ga je uništila, te je pokušao spriječiti izdavanje nudeći novac izdavačima. U to vrijeme već je bolova od više bolesti (glaukom oka, povišen krvni tlak, oštećenje jetara). Po rasporedu je trebao odletjeti iz Memphisa 16. kolovoza 1977. na još jednu turneju. Toga poslijepodneva Ginger Alden ga je pronašla na podu kupaonice. Unatoč pokušajim da ga ožive, smrt je proglašena 3:30 poslije podne u bolnici "Baptist Memorial Hospital".

Američki predsjednik Jimmy Carter objavio je izjavu kojom je odao počast Presleyu kao osobi koja je zauvijek promijenila lice američke popularne kulture. Tisuće ljudi okupilo se izvan Gracelanda kako bi vidjeli pogreb. Pokopan je 18. kolovoza kraj majke na groblju "Forest Hill Cemetery". Na posljednjem ispraćaju i povorci od Gracelanda do groblja bilo je oko 80 000 ljudi.

Vidite još

Detaljna diskografija Elvisa Presleya

Literatura

• Adelman, Kim. The Girls' Guide to Elvis: The Clothes, the Hair, the Women, and More! Random House; 2002. ISBN 0-7679-1188-1.
• Allen, Steve. Hi-Ho, Steverino!: My Adventures in the Wonderful Wacky World of TV. Thorndike Press; 1992. ISBN 1-56054-521-6.
• Arnett, Jeffrey Jensen. Adolescence and Emerging Adulthood: A Cultural Approach. 3rd ed. Pearson Prentice Hall; 2006. ISBN 0-13-195071-1.
• Ashley, Martin. How High Should Boys Sing? Ashgate; 2009. ISBN 978-0-7546-6475-8.
• The Top 100. The Atlantic Monthly. December 2006 [cited December 29, 2009].
• Austen, Jake. TV-A-Go-Go: Rock on TV from American Bandstand to American Idol. Chicago Review Press; 2005. ISBN 1-55652-572-9.
• Baden, Michael M.; Hennessee, Judith Adler. Unnatural Death: Confessions of a Medical Examiner. Ballantine; 1990. ISBN 0-8041-0599-5.
• Baillie, Russell. New Zealand Herald. Album Review: Elvis Presley Viva Elvis The Album; November 6, 2010 [Retrieved November 9, 2010].
• The Beatles. The Beatles Anthology. Chronicle Books; 2000. ISBN 0-8118-2684-8.
• Bertrand, Michael T.. Race, Rock, and Elvis. University of Illinois Press; 2000. ISBN 978-0-252-02586-0.
• Billboard. Madonna Leads Busy Billboard 200 With 7th No. 1; May 7, 2008 [Retrieved February 6, 2011].
• Bloom, Nate. InterfaithFamily.com. The Jews Who Wrote Christmas Songs; 2010 [Retrieved February 6, 2011].
• Bouchard, Dany. Toronto Sun. Priscilla Presley Keeps King Alive; November 5, 2010 [Retrieved November 9, 2010].
• Bronson, Fred. "Chart Beat". Billboard. May 9, 1998.
• Bronson, Fred. "Chart Beat". Billboard. July 3, 2004.
• Brown, Peter Harry; Broeske, Pat H. Down at the End of Lonely Street: The Life and Death of Elvis Presley. Signet; 1997. ISBN 0-451-19094-7.
• Burke, Ken; Griffin, Dan. The Blue Moon Boys: The Story of Elvis Presley's Band. Chicago Review Press; 2006. ISBN 1-55652-614-8.
• Caine, Andrew. Interpreting Rock Movies: The Pop Film and Its Critics in Britain. Palgrave Macmillan; 2005. ISBN 0-7190-6538-0.
• Caulfield, Keith. "The King of Crossover's No. 1 Hits". Billboard. September 18, 2004.
• Charlton, Katherine. Rock Music Styles: A History. 5th ed. McGraw-Hill; 2006. ISBN 0-07-312162-2.
• Christgau, Robert. Christgau's Consumer Guide. (New York) December 24, 1985 [Retrieved August 26, 2012].
• Clayton, Dick; Heard, James. Elvis: By Those Who Knew Him Best. Virgin Publishing; 2003. ISBN 0-7535-0835-4.
• CMT. 40 Greatest Men in Country Music; 2005 [Retrieved December 29, 2009].
• Coady, David. Conspiracy Theories and Official Stories. International Journal of Applied Philosophy. 2003;2(17).
• Collins, Dan. CBS News/Associated Press. "How Big Was The King?"; August 7, 2002 [Retrieved December 27, 2009].
• Connelly, Charlie. In Search of Elvis: A Journey to Find the Man Beneath the Jumpsuit. Little, Brown; 2008. ISBN 0-349-11900-7.
• Cook, Jody. Graceland National Historic Landmark Nomination Form [PDF]. United States Department of the Interior; 2004.
• Cusic, Don. "Singing with the King". Rejoice! The Gospel Music Magazine. Summer 1988.
• Denisoff, R. Serge. Solid Gold: The Popular Record Industry. Transaction Books; 1975. ISBN 0-87855-586-2.
• Discovery Channel. Greatest American; 2005 [Retrieved December 29, 2009].
• Doss, Erika Lee. Elvis Culture: Fans, Faith, and Image. University of Kansas Press; 1999. ISBN 0-7006-0948-2.
• Dundy, Elaine. Elvis and Gladys. 2nd ed. University Press of Mississippi; 2004. ISBN 1-57806-634-4.
• Dyer, Peter John. "The Teenage Rave". Sight and Sound. Winter 1959–60.
• Edgerton, Gary R. The Columbia History of American Television. Columbia University Press; 2007. ISBN 0-231-12165-2.
• Elster, Charles Harrington. The Big Book of Beastly Mispronunciations. Houghton Mifflin; 2006. ISBN 978-0-618-42315-6.
• Elvis Presley. Rock 'N Roll Stars. 1956 [cited December 5, 2013].
• Escott, Colin. "Elvis Presley". In: Kingsbury, Paul, editor. The Encyclopedia of Country Music. Oxford University Press; 1998. ISBN 0-19-517608-1.
• EveryHit. UK Top 40 Hit Database; 2009 [Retrieved December 28, 2009].
• EveryHit. The 'Battle' For Most Number 1s; 2010a [Retrieved January 20, 2010].
• EveryHit. Record Breakers and Trivia: Singles: Artists: Sales/Chart Performance; 2010b [Retrieved January 20, 2010].
• Farmer, Brett. Spectacular Passions: Cinema, Fantasy, Gay Male Spectatorships. 2nd ed. Duke University Press; 2000. ISBN 0-8223-2589-6.
• Feeney, Mark. "Elvis at 75: Can We Ever Again See the Performer, Not the Punch Line?" Boston Globe. January 3, 2010 [Retrieved February 1, 2010].
• Fensch, Thomas. The FBI Files on Elvis Presley. New Century Books; 2001. ISBN 0-930751-03-5.
• Fields, Curt. "A Whole Lotta Elvis Is Goin' to the Small Screen". Washington Post. August 3, 2007 [Retrieved December 27, 2009].
• Friedlander, Paul. Rock and Roll: A Social History. Westview; 1996. ISBN 0-8133-2725-3.
• Freierman, Shelly. "Popular Demand". The New York Times. January 7, 2008 [Retrieved January 1, 2010].
• Garber, Marjorie. Vested Interests: Cross-Dressing and Cultural Anxiety. Routledge; 1997. ISBN 0-415-91951-7.
• Gibson, Christine. "Elvis on Ed Sullivan: The Real Story". American Heritage. December 6, 2005 [archived September 24, 2009; cited December 31, 2009].
• Gillett, Charlie. "The Five Styles of Rock'n'Roll". In: McKeen, William, editor. Rock and Roll Is Here To Stay: An Anthology. W. W. Norton; 2000. ISBN 0-393-04700-8.
• Goldman, Lea; Ewalt, David M.. Top-Earning Dead Celebrities. Forbes. October 29, 2007 [archived June 11, 2008; cited January 5, 2010].
• Goldman, Lea; Paine, Jake. Top-Earning Dead Celebrities. Forbes. October 29, 2007 [Retrieved June 5, 2011].
• Gordon, Robert. The King on the Road. Bounty Books; 2005. ISBN 0-7537-1088-9.
• Gould, Jack. "TV: New Phenomenon—Elvis Presley Rises to Fame as Vocalist Who Is Virtuoso of Hootchy-Kootchy". The New York Times. June 6, 1956 [Retrieved December 31, 2009].
• Grein, Paul. Yahoo! Music. Chart Watch Extra: The Top 40 Christmas Albums; December 5, 2008 [Retrieved February 1, 2010].
• Guffey, Elizabeth E. Retro: The Culture of Revival. Reaktion; 2006. ISBN 1-86189-290-X.
• Guralnick, Peter. "How Did Elvis Get Turned Into a Racist?" The New York Times. January 8, 2004 [Retrieved August 11, 2007].
• Guralnick, Peter. Last Train to Memphis: The Rise of Elvis Presley. Little, Brown; 1994. ISBN 0-316-33225-9.
• Guralnick, Peter. Careless Love: The Unmaking of Elvis Presley. Back Bay Books; 1999. ISBN 0-316-33297-6.
• Guralnick, Peter; Jorgensen, Ernst. Elvis Day by Day: The Definitive Record of His Life and Music. Ballantine; 1999. ISBN 0-345-42089-6.
• Harris, John. "Talking about Graceland". The Guardian. March 27, 2006 [Retrieved January 4, 2010].
• Harrison, Ted. Elvis People: The Cult of the King. Fount; 1992. ISBN 978-0-00-627620-3.
• Higginbotham, Alan. "Doctor Feelgood". The Observer. August 11, 2002 [Retrieved December 29, 2009].
• Hilburn, Robert. "From the Man Who Would Be King". Los Angeles Times. February 6, 2005 [Retrieved January 4, 2010].
• Hilburn, Robert. "This Fan of Charts Is No. 1, with a Bullet". Los Angeles Times. October 30, 2007 [Retrieved January 17, 2010].
• Hopkins, Jerry. Elvis: The Final Years. Berkley; 1986. ISBN 0-425-08999-1.
• Hopkins, Jerry. Elvis in Hawaii. Bess Press; 2002. ISBN 1-57306-142-5.
• Hopkins, Jerry. Elvis—The Biography. Plexus; 2007. ISBN 0-85965-391-9.
• Hoy, Peter. Top-Earning Dead Celebrities. Forbes. October 27, 2008 [Retrieved June 5, 2011].
• Humphries, Patrick. Elvis the No. 1 Hits: The Secret History of the Classics. Andrews McMeel Publishing; 2003. ISBN 978-0-7407-3803-6.
• Jezer, Marty. The Dark Ages: Life in the United States 1945–1960. South End Press; 1982. ISBN 978-0-89608-127-7.
• Jorgensen, Ernst. Elvis Presley—A Life in Music: The Complete Recording Sessions. St Martin's Press; 1998. ISBN 0-312-18572-3.
• Kamphoefner, Walter D. "Elvis and Other Germans: Some Reflections and Modest Proposals on the Study of German-American Ethnicity" (2009). In: Kluge, Cora Lee, editor. Paths Crossing: Essays in German-American Studies. Peter Lang; 2010. ISBN 978-3-0343-0221-0.
• Keogh, Pamela Clarke. Elvis Presley: The Man, The Life, The Legend. Simon & Schuster; 2004. ISBN 0-7434-5603-3.
• Kirchberg, Connie; Hendrickx, Marc. Elvis Presley, Richard Nixon, and the American Dream. McFarland; 1999. ISBN 0-7864-0716-6.
• Kolawole, Helen. "He Wasn't My King". The Guardian. August 15, 2002 [Retrieved December 27, 2009].
• Kubernick, Harvey. The Complete '68 Comeback Special. CD Booklet RCA/BMG. UPC 88697306262; 2008.
• Lisanti, Tom. Fantasy Femmes of 60's Cinema: Interviews with 20 Actresses from Biker, Beach, and Elvis Movies. McFarland; 2000. ISBN 0-7864-0868-5.
• Lott, Eric. "All the King's Men: Elvis Impersonators and White Working-Class Masculinity". In: Stecopoulos, Harry; Uebel, Michael, editors. Race and the Subject of Masculinities. Duke University Press; 1997. ISBN 0-8223-1966-7.
• Lynch, Rene. "Elvis Presley, Who Died 34 Years Ago Today, Spurs Fresh Tears". Los Angeles Times. August 16, 2011 [Retrieved August 17, 2011].
• Marcus, Greil. Mystery Train: Images of America in Rock 'n' Roll Music. Revised ed. E.P. Dutton; 1982. ISBN 0-525-47708-X.
• Marcus, Greil. Dead Elvis: A Chronicle of a Cultural Obsession. Doubleday; 1991. ISBN 978-0-385-41718-1.
• Marcus, Greil. Elvis Presley: The Ed Sullivan Shows. DVD Booklet Image Entertainment. UPC 01438137302; 2006 [Retrieved February 1, 2010].
• Marsh, Dave. "Elvis Presley". In: Marsh, Dave; Swenson, John, editors. The Rolling Stone Record Guide. 2nd ed. Virgin; 1980. ISBN 0-907080-00-6.
• Marsh, Dave. Elvis. Times Books; 1982. ISBN 0-8129-0947-X.
• Marsh, Dave. The Heart of Rock & Soul: The 1001 Greatest Singles Ever Made. Da Capo; 1999. ISBN 0-306-80901-X.
• Marsh, Dave. "Elvis Presley". In: Brackett, Nathan; Hoard, Christian, editors. The New Rolling Stone Album Guide. 4th ed. Simon & Schuster; 2004. ISBN 0-7432-0169-8.
• Masley, Ed. "It's Good To Be King". Pittsburgh Post-Gazette. August 15, 2002 [Retrieved January 31, 2010].
• Mason, Bobbie Ann. Elvis Presley. Penguin; 2007. ISBN 0-14-303889-3.
• Matthew-Walker, Robert. Elvis Presley. A Study in Music. Midas Books; 1979. ISBN 0-85936-162-4.
• Mawer, Sharon. The Official UK Charts Company. Album Chart History—1974; 2007a [archived December 17, 2007; Retrieved February 1, 2010].
• Mawer, Sharon. The Official UK Charts Company. Album Chart History—1977; 2007b [archived April 15, 2008; Retrieved February 1, 2010].
• Miles, Barry; Scott, Grant; Morgan, Johnny. The Greatest Album Covers of All Time. Collins & Brown; 2008. ISBN 1-84340-481-8.
• Miller, James. Flowers in the Dustbin: The Rise of Rock and Roll, 1947–1977. Fireside; 2000. ISBN 0-684-86560-2.
• Moody, Nekesa Mumbi. "Mariah Carey Surpasses Elvis in No. 1s"; April 2, 2008 [Retrieved April 14, 2010].
• Moore, Scotty; Dickerson, James. That's Alright, Elvis. Schirmer Books; 1997. ISBN 0-02-864599-5.
• Morrison, Craig. Go Cat Go!: Rockabilly Music and Its Makers. University of Illinois Press; 1996. ISBN 0-252-02207-6.
• Moscheo, Joe. The Gospel Side of Elvis. Center Street; 2007. ISBN 1-59995-729-9.
• Moyer, Susan M. Elvis: The King Remembered. Sports Publishing LLC; 2002. ISBN 1-58261-558-6.
• Myrie, Russell. Don't Rhyme for the Sake of Riddlin': The Authorized Story of Public Enemy. Cannongate; 2009. ISBN 1-84767-182-9.
• Nash, Alanna. The Colonel: The Extraordinary Story of Colonel Tom Parker and Elvis Presley. Simon & Schuster; 2003. ISBN 0-7432-1301-7.
• Nash, Alanna, et al. Elvis and the Memphis Mafia. Aurum; 2005. ISBN 1-84513-128-2.
• National Park Service. Graceland; 2010 [Retrieved January 7, 2010].
• "Long Live the King". The New York Times. August 16, 2002 [Retrieved December 30, 2009].
• Palladino, Grace. Teenagers: An American History. Westview; 1996. ISBN 0-465-00766-X.
• Pendergast, Sara; Pendergast, Tom. St. James Encyclopedia of Popular Culture. 4th ed. St. James Press; 2000. ISBN 1-55862-404-X.
• Pilgrim, David. Jim Crow Museum at Feris State University. Question of the Month: Elvis Presley and Racism; March 2006 [Retrieved December 28, 2009].
• Pleasants, Henry. Elvis Presley. In: Frith, Simon, editor. Popular Music: Critical Concepts in Media and Cultural Studies, Volume 3: Popular Music Analysis. Routledge; 2004. ISBN 0-415-33269-9.
• Pomerantz, Dorothy. The Top-Earning Dead Celebrities. Forbes. October 25, 2011 [Retrieved January 6, 2012].
• Pomerantz, Dorothy; Lacey, Rose; Streib, Lauren; Thibault, Marie. Top-Earning Dead Celebrities. Forbes. October 27, 2009 [Retrieved January 5, 2010].
• Ponce de Leon, Charles L. Fortunate Son: The Life of Elvis Presley. Macmillan; 2007. ISBN 0-8090-1641-9.
• Presley, Priscilla. Elvis and Me. G.P. Putnam's Sons; 1985. ISBN 0-399-12984-7.
• Ramsland, Katherine. TruTV. "Cyril Wecht: Forensic Pathologist—Coverup for a King"; 2010 [Retrieved January 4, 2010].
• Reaves, Jessica. "Person of the Week: Elvis Presley". Time. August 15, 2002 [Retrieved December 26, 2009].
• Recording Industry Association of America. Top 100 Albums; 2010 [Retrieved January 31, 2010].
• Robertson, John. Elvis Presley: The Complete Guide to His Music. Omnibus Press; 2004. ISBN 1-84449-711-9.
• Rock and Roll Hall of Fame. Elvis Presley; 2010 [Retrieved July 22, 2010].
• Rodman, Gilbert B. Elvis After Elvis, The Posthumous Career of a Living Legend. Routledge; 1996. ISBN 0-415-11002-5.
• Rogers, Dave. Rock 'n' Roll. Routledge & Kegan Paul; 1982. ISBN 0-7100-0938-0.
• The Immortals: The First Fifty. Rolling Stone. April 15, 2004 [archived June 25, 2008; cited December 29, 2009].
• 1969 Rolling Stone Covers. Rolling Stone. 2009 [archived July 5, 2008; cited December 24, 2009].
• Lacey, Rose. Top-Earning Dead Celebrities. Forbes. October 24, 2006 [Retrieved June 5, 2011].
• Lacey, Rose; Pomerantz, Dorothy; Greenburg, Zack O'Malley; Paine, Jake. In Pictures: The 13 Top-Earning Dead Celebs—No. 2 Elvis Presley. Forbes. October 25, 2010 [Retrieved June 5, 2011].
• Roy, Samuel. Elvis: Prophet of Power. Branden; 1985. ISBN 0-8283-1898-0.
• In: Sadie, Stanley, editor. The Norton/Grove Concise Encyclopedia of Music. Revised ed. W. W. Norton; 1994. ISBN 0-393-03753-3.
• Salisbury, Harrison. "Presley Records a Craze in Soviet". The New York Times. February 3, 1957.
• Scherman, Tony. "Elvis Dies". American Heritage. August 16, 2006 [cited December 29, 2009].
• Segré, Gabriel. "Le Rite de la Candlelight". Ethnologie française. 2002 [cited February 12, 2014].
• Semon, Roger; Jorgensen, Ernst. Elvis.com. "Is Elvis the Biggest Selling Recording Artist?"; February 12, 2001 [Retrieved February 4, 2011].
• Sherman, Robert B.. Moose: Chapters From My Life. First ed. AuthorHouse; 2013. ISBN 978-1-491-88366-2.
• BBC. "Sinatra Is Voice of the Century"; April 18, 2001 [Retrieved December 29, 2009].
• Slaughter, Todd; Anne E. Nixon. The Elvis Archives. Omnibus Press; 2004. ISBN 1-84449-380-6.
• Stanley, David; Coffey, Frank. The Elvis Encyclopedia. Virgin Books; 1998. ISBN 0-7535-0293-3.
• Stein, Ruthe. "Girls! Girls! Girls!" San Francisco Chronicle. August 3, 1997 [Retrieved December 29, 2009].
• Szatmary, David. A Time to Rock: A Social History of Rock 'n' Roll. Schirmer Books; 1996. ISBN 0-02-864670-3.
• Tasker, Yvonne. "Cowgirl Tales". In: Codell, Julie F., editor. Genre, Gender, Race, and World Cinema: An Anthology. Blackwell; 2007. ISBN 1-4051-3232-9.
• Till, Rupert. Pop Cult: Religion and Popular Music. London: Continuum International Publishing Group; 2010. ISBN 978-0-8264-4592-6.
• Trust, Gary. "Chart Beat". Billboard. June 2, 2010 [cited July 22, 2010].
• Turner, John Frayn. Frank Sinatra. Taylor Trade Publications; 2004. ISBN 1-58979-145-2.
• 100 Icons of the Century. Variety. 2005 [Retrieved December 29, 2009].
• VH1. 100 Greatest Artists of Rock & Roll; 1998 [Retrieved December 29, 2009].
• Victor, Adam. The Elvis Encyclopedia. Overlook Duckworth; 2008. ISBN 1-58567-598-9.
• Wadey, Paul. "Jake Hess". The Independent. January 8, 2004 [Retrieved December 28, 2009].
• Warwick, Neil; Kutner, Jon; Brown, Tony. The Complete Book of the British Charts: Singles & Albums. 3rd ed. Omnibus Press; 2004. ISBN 1-84449-058-0.
• Waters, Lindsay. "Come Softly, Darling, Hear What I Say: Listening in a State of Distraction—A Tribute to the Work of Walter Benjamin, Elvis Presley, and Robert Christgau". Boundary 2. Spring 2003.
• Whitburn, Joel. Billboard Top 1000 Singles 1955–1992. Billboard Books; 1993. ISBN 0-7935-2072-X.
• Whitburn, Joel. The Billboard Book of Top 40 Hits. 8th ed. Billboard Books; 2004. ISBN 0-8230-7499-4.
• Whitburn, Joel. The Billboard Book of Top 40 Country Hits. 2nd ed. Billboard Books; 2006. ISBN 0-8230-8291-1.
• Whitburn, Joel. Joel Whitburn Presents the Billboard Albums. 6th ed. Record Research; 2007. ISBN 0-89820-166-7.
• Whitburn, Joel. Joel Whitburn Presents Hot Country Albums: Billboard 1964 to 2007. Record Research; 2008. ISBN 0-89820-173-X.
• Wolfe, Charles. Amazing Grace: His Greatest Sacred Performances. CD Booklet RCA/BMG. UPC 7863664212; 1994.
• Woolley, John T.; Peters, Gerhard. American Presidency Project. University of California, Santa Barbara. Jimmy Carter: Death of Elvis Presley Statement by the President; August 17, 1977 [Retrieved December 29, 2009].
• Allen, Lew (2007). Elvis and the Birth of Rock. Genesis. ISBN 1-905662-00-9.
• Ann-Margret and Todd Gold (1994). Ann-Margret: My Story. G.P. Putnam's Sons. ISBN 0-399-13891-9.
• Cantor, Louis (2005). Dewey and Elvis: The Life and Times of a Rock 'n' Roll Deejay. University of Illinois Press. ISBN 0-252-02981-X.
• Dickerson, James L. (2001). Colonel Tom Parker: The Curious Life of Elvis Presley's Eccentric Manager. Cooper Square Press. ISBN 0-8154-1267-3.
• Finstad, Suzanne (1997). Child Bride: The Untold Story of Priscilla Beaulieu Presley. Harmony Books. ISBN 0-517-70585-0.
• Albert Goldman (1981). Elvis. McGraw-Hill. ISBN 0-07-023657-7.
• Goldman, Albert (1990). Elvis: The Last 24 Hours. St. Martin's. ISBN 0-312-92541-7.
• Klein, George (2010). Elvis: My Best Man: Radio Days, Rock 'n' Roll Nights, and My Lifelong Friendship with Elvis Presley. Virgin Books. ISBN 978-0-307-45274-0
• Marcus, Greil (2000). Double Trouble: Bill Clinton and Elvis Presley in a Land of No Alternative. Picador. ISBN 0-571-20676-X
• Nash, Alanna (2010). Baby, Let's Play House: Elvis Presley and the Women Who Loved Him. It Books. ISBN 0-06-169984-5.
• Sherman, Robert B. (2013). Moose: Chapters from My Life in Moose: Chapters From My Life. AuthorHouse. pp. 313–318. ISBN 978-1-491-88366-2.
• West, Red, Sonny West, and Dave Hebler (as told to Steve Dunleavy) (1977). Elvis: What Happened? Bantam Books. ISBN 0-345-27215-3.

Vanjske veze

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Elvis Presley

• Službene stranice kralja rock’ n’ rolla