Kenzō Tange – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: dodato Authority control
+ slika
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Kenzo Tange 1981.jpg|mini|Kenso Tange]]
'''Kenzo Tange''' (丹下健三; ''Tange Kenzō'' rođen [[4. septembar]], [[1913]]. - [[22. mart]], [[2005]].) je [[japan]]ski [[arhitekta]], i dobitnik [[Pricerova nagrada|Pricerove nagrade]] [[1987]]. godine. Tange je svetsku slavu stekao rekonstrukcijom Hirošime, razorene u Drugom svetskom ratu. Tange je bio učesnik rekonstrukcije zemljotresom razorenog [[Skoplje|Skoplja]].
'''Kenzo Tange''' (丹下健三; ''Tange Kenzō'' rođen [[4. septembar]], [[1913]]. - [[22. mart]], [[2005]].) je [[japan]]ski [[arhitekta]], i dobitnik [[Pricerova nagrada|Pricerove nagrade]] [[1987]]. godine. Tange je svetsku slavu stekao rekonstrukcijom Hirošime, razorene u Drugom svetskom ratu. Tange je bio učesnik rekonstrukcije zemljotresom razorenog [[Skoplje|Skoplja]].
[[Datoteka:Tokyo city-hall01.jpg|thumb|Šinjaku-ku Tokio]]
[[Datoteka:Tokyo city-hall01.jpg|thumb|Šinjaku-ku Tokio]]

Verzija na datum 20 novembar 2019 u 23:39

Kenso Tange

Kenzo Tange (丹下健三; Tange Kenzō rođen 4. septembar, 1913. - 22. mart, 2005.) je japanski arhitekta, i dobitnik Pricerove nagrade 1987. godine. Tange je svetsku slavu stekao rekonstrukcijom Hirošime, razorene u Drugom svetskom ratu. Tange je bio učesnik rekonstrukcije zemljotresom razorenog Skoplja.

Šinjaku-ku Tokio

Biografija

Rodio se 4. septembra 1913. godine u Osaki a detinjstvo je proveo u gradu Imbari na japanskom ostrvu Šikoku. 1935. godine je počeo sa studijem arhitekture na univerzitetu u Tokiju i za to se odlučio upoznavajući se sa arhitekturom Le Korbizjea. Za vreme rata je počeo sa studijem urbanizma. 1946. godine je postao vanredan profesor na tokijskom univerzitetu i osnovao je „Tange Laboratoriju“ Na tokijskom univerzitetu je radio kao profesor od 1963.1974. godine i postao je traženi predavač na univerzitetima kao Harvard, Jel, Berkli i drugim.

Delo

U svetsku istoriju kulture se upisao kao arhitekta i urbanista koji je radio na oporavku Japana posle Drugog svetskog rata ali i kao tvorac nezaboravnih visećih konstrukcija za tokijsku letnju olimpijadu ili paviljona „EXPO“ u Osaki. Već jako rano je pokušavao da kombinuje avangardne elemente sa japanskom tradicionalnom arhitekturom a u kasnijim godinama se okretao ka internacionalnom stilu u arhitekturi.

Njegov celosvetski debi je učešće na „Centar mira“ i „Spomenik u Hirošimi“ 1949. godine i od toga doba je stvarao mnoge arhitektonske i urbanističke projekte u celom svetu. 1959. godine je doktorirao sa radom „Prostorne strukture u velegradu“ i ovoj temi je posvetio celi svoj život.- na primer u „Planu za Tokijo 1960.“ u projektu gradskog dela Fijera u Bolonji i novog grada za 60.000 ljudi u Kataniji u Italiji. Tange je radio i u stilu brutalizma i takova je skupštinska zgrada u Kurašiki i telekomunikaciona zgrada Jamanaši u Kofu.

Životno delo

Životno delo arhitekta Kenzo Tange je „Olimpijski i sportski areal“ za tokijsku olimpijadu. Izgradio ga je iz krivih linija koje su proizašle iz oblika konstrukcije od visećih lančanih krovova i od spiralnih oblika odvijajućih se od središnjih nosećih armiranobetonskih pilona. Kao jedini arhitekta dobio je odlikovanje od olimpijskog komiteta za svoj rad.

Nagrade

Kenzo Tange je dobio mnoge nagrade za svoj rad kao zlatna medalja RIBA, AIA francuske akademije 1987. godine kao i najvišu nagradu Pricerovu nagradu – najvišu nagradu u ovoj branži. Te iste godine je predstavio i svoj dalji projekat tokijske skupštine.

Motto

U svim projektima rezonuje Tangeov moto: Arhitektura mora imati nešto što čoveka hvata za srce, no uporedo njene osnovne forme i prostori moraju da imaju istu logiku. Kreativni rad je u naše doba jedinstvo tehnologije i humanosti. Tradicija ima ulogu katalizatora koji ubrzava hemijsku reakciju no u konačnom rezultatu se više ne može detektovati. Tradicija može biti deo dela no sama o sebi nije stvaralačka.

Njegovi najznačajniji radovi

Galerija

Eksterni linkovi