Koljski poluotok – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 25: Red 25:
Kola ima površinu od 100.000 [[km²]], isturen je nekih 305 [[kilometar|km]] u pravcu sjever-jug, tako da dobar dio poluotoka leži unutar [[Arktički krug|Arktičkog kruga]] i nekih 400 km u pravcu istok-zapad.<ref name=brit/> Kola razdvaja [[Bijelo more|Bijelo]] od [[Barentsovo more|Barentsovog mora]] na sjeveru. [[Geologija|Geološki]] poluotok Kola je produžetak Baltičkog štita, sastavljen od [[prekambrij]]skih [[granit]]a i [[gnajs]]a, starih više od 540 miliona godina.<ref name=brit/>
Kola ima površinu od 100.000 [[km²]], isturen je nekih 305 [[kilometar|km]] u pravcu sjever-jug, tako da dobar dio poluotoka leži unutar [[Arktički krug|Arktičkog kruga]] i nekih 400 km u pravcu istok-zapad.<ref name=brit/> Kola razdvaja [[Bijelo more|Bijelo]] od [[Barentsovo more|Barentsovog mora]] na sjeveru. [[Geologija|Geološki]] poluotok Kola je produžetak Baltičkog štita, sastavljen od [[prekambrij]]skih [[granit]]a i [[gnajs]]a, starih više od 540 miliona godina.<ref name=brit/>


Teren poluotoka je jako isprekidan [[rasjed]]ima, procijepima, brdima i kotlinama. Dva [[lakolit]]na [[planinski masiv|planinska masiva]], formirana uzdizanjem [[Magmatske stene|eruptivnih stijena]], su najviše točke poluotoka. To su [[Hibini (masiv)|Hibini]] (1191 m) i [[Lovozorske Tundre]] (1191 m)<ref name=brit/> koje se prostiru od zapada prema istoku. Sjeverne obale polotoka počinju od visokih kamenih litica, pa se prema jugu blago spuštaju do visoravni, nakon nje se visina smanjuju i dalje prema jugu sve do niske [[Močvara|močvarne]] obale uz Zaljev Kandalakša. Istočne obale poluotoka, zvane Terski, oblikuju niske litice, one okružuju uski ulaz u [[Bijelo more]], poznat kao Grlo Bijelog mora (Горло Белого моря).<ref name=brit/>
Teren poluotoka je jako isprekidan [[rasjed]]ima, procijepima, brdima i kotlinama. Dva [[lakolit]]na [[planinski masiv|planinska masiva]], formirana uzdizanjem [[Magmatske stene|eruptivnih stijena]], su najviše točke poluotoka. To su [[Hibini (masiv)|Hibini]] (1201 m) i [[Lovozorske tundre]] (1191 m)<ref name=brit/> koje se prostiru od zapada prema istoku. Sjeverne obale polotoka počinju od visokih kamenih litica, pa se prema jugu blago spuštaju do visoravni, nakon nje se visina smanjuju i dalje prema jugu sve do niske [[Močvara|močvarne]] obale uz Zaljev Kandalakša. Istočne obale poluotoka, zvane Terski, oblikuju niske litice, one okružuju uski ulaz u [[Bijelo more]], poznat kao Grlo Bijelog mora (Горло Белого моря).<ref name=brit/>


Poluotok Kola poznat je po brojnim [[Jezero|jezerima]] ([[Imandra]], Umbozero, Lovozero) i [[Rijeka (vodotok)|rijekama]] s brzacima ([[Niva (rijeka)|Niva]]), velikog hidropotencijala, pa se planira izgradnja nekoliko [[hidroelektrana]].<ref name=brit> {{cite web
Poluotok Kola poznat je po brojnim [[Jezero|jezerima]] ([[Imandra]], Umbozero, Lovozero) i [[Rijeka (vodotok)|rijekama]] s brzacima ([[Niva (rijeka)|Niva]]), velikog hidropotencijala, pa se planira izgradnja nekoliko [[hidroelektrana]].<ref name=brit> {{cite web

Verzija na datum 4 august 2019 u 23:14

Kola
Кольский полуостров
Karta poluotoka Kole
Karta poluotoka Kole
Karta poluotoka Kole
Koordinate: 67°41′N 35°56′E / 67.683°N 35.933°E / 67.683; 35.933
Država  Rusija
Federalni okruzi Sjeverozapadni federalni okrug
Oblast Murmanska oblast
Površina
 - Ukupna 100.000 km² [1]

Kola (ruski: Кольский полуостров) je veliki poluotok na krajnjem sjeverozapadu Rusije, u Murmanskoj oblasti u Sjeverozapadnom federalnom okrugu.[1]

Geografija

Kola ima površinu od 100.000 km², isturen je nekih 305 km u pravcu sjever-jug, tako da dobar dio poluotoka leži unutar Arktičkog kruga i nekih 400 km u pravcu istok-zapad.[1] Kola razdvaja Bijelo od Barentsovog mora na sjeveru. Geološki poluotok Kola je produžetak Baltičkog štita, sastavljen od prekambrijskih granita i gnajsa, starih više od 540 miliona godina.[1]

Teren poluotoka je jako isprekidan rasjedima, procijepima, brdima i kotlinama. Dva lakolitna planinska masiva, formirana uzdizanjem eruptivnih stijena, su najviše točke poluotoka. To su Hibini (1201 m) i Lovozorske tundre (1191 m)[1] koje se prostiru od zapada prema istoku. Sjeverne obale polotoka počinju od visokih kamenih litica, pa se prema jugu blago spuštaju do visoravni, nakon nje se visina smanjuju i dalje prema jugu sve do niske močvarne obale uz Zaljev Kandalakša. Istočne obale poluotoka, zvane Terski, oblikuju niske litice, one okružuju uski ulaz u Bijelo more, poznat kao Grlo Bijelog mora (Горло Белого моря).[1]

Poluotok Kola poznat je po brojnim jezerima (Imandra, Umbozero, Lovozero) i rijekama s brzacima (Niva), velikog hidropotencijala, pa se planira izgradnja nekoliko hidroelektrana.[1]

Klima

Bez obzira na to što se nalazi unutar Arktičkog kruga, Kola ima relativno blagu klimu, zbog toplih atlantskih struja, tako da je srednja januarska temperatura oko -10 °C, a majska oko 10 °C. Flora poluotoka je oskudna, na sjeveru je prekriven tajgom a na jugu tundrom. Najveće naselje, administrativni centar i glavna luka je grad Murmansk.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Kola Peninsula (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 5. 10. 2013. 

Vanjske veze