Vjenčanje s morem – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č
 
Nema sažetka izmjene
Red 2: Red 2:
| ime =Vjenčanje s morem
| ime =Vjenčanje s morem
| izvorno_ime =<small>Sposalizio del mare</small>
| izvorno_ime =<small>Sposalizio del mare</small>
| slika_panorama =Il Ritorno del Bucintoro al molo nel giorno dell'Ascensione (c.1738) Canaletto - Wells-Next-The-Sea, The Earl of Leicester and Trustees of the Holkham Estate.jpg
| slika_panorama =Canaletto_(II)_002.jpg
| veličina_slike =280px
| veličina_slike =280px
| opis_slike =<center> [[Slika]] [[Canaletto|Canaletta]] iz [[1730]]. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
| opis_slike =<center> [[Slika]] [[Canaletto|Canaletta]] iz [[17380]]. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
| lokacija_ime =[[Spisak država|Država]]
| lokacija_ime =[[Spisak država|Država]]
| lokacija_info ={{flag|Italija}}
| lokacija_info ={{flag|Italija}}

Verzija na datum 29 juni 2019 u 16:17

Vjenčanje s morem
Sposalizio del mare
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Država  Italija

Vjenčanje s morem (talijanski: Sposalizio del mare) je najkarakterističnija venecijanska proljetna ceremonija koja se tradicionalno održava negdje od 11. vijeka na dan uskrsnuća (ili za neki drugi vjerski praznik).[1]

Svečanost počinje na Trgu Svetog Marka odlaskom dužda u pratnji Venecijanskog patrijarha, članova Velikog vijeća i gotovo svih aristokrata, do mola gdje bi se ukrcali na Bucintora i uz pratnju nebrojene gomile čamaca, gondola i drugih brodica i zaplovili do lučice San Niccolò na Lidu.[1] Tu bi dužd izlio svetu vodu iz vaze, i zatim bacio simboličan prsten u more, koji je blagoslovio patrijarh, izgovarajući ritualnu rečenicu - Desponsamus te, mare. In signum veri perpetuique dominii... (Vjenčamo te more. Udružili smo se s tobom more, u znak prave i vječne dominacije..)[1]

Slika Francesca Guardia odlazak Bucintora na Lido

Historija

Ta naizgled strogo vjerska svečanost vjerojatno je povezana s događajem kad je venecijanska flota Pietra II Orseola negdje krajem maja 1000. zauzela Dalmaciju.[1]

U riznici bazilike sv. Marka nalaze se najstariji dokumenti sa scenarijem blagosiljanja mora (benedictio maris), ali u njima uopće nema riječi o vjenčanju s morem (desponsatio maris).

Ne zna se točno kad se prvi put pojavila ta kombinacija, ali se pretpostavlja da je vezana ili za dolazak u Veneciju pape Aleksandra III, ili uz pomorsku bitku kod Savudrijskog rta, ili uz susret cara Friedricha Barbarosse sa papom.[1]

U svakom slučaju ta tri događaja osigurala su Mletačkoj Republici dominaciju nad Jadranom, jer je Veneciji bilo strašno stalo da osigura mir između Cara Svetog rimskog carstva i papa, što je i uspjela nakon sklapanja sporazuma 1177. u Veneciji. Ceremonijal Vjenčanja s morem formirao se od kraja 13. do početka 14. vijeka, a puni razvoj imao je 14. vijeku, tad se vjerojatno prvobitno blagosiljanje mora proširilo i integriralo sa vjenčanjem. Vremenom se religiozni karakter ceremonije gotovo potpuno izgubio na račun političkog.[1]

Sve dok je Venecija bazirala svoj prosperitet na pomorskoj dominaciji, odnosno na moru, ta ceremonija imala je ugled, ali odkad se povukla u defanzivu i posvetila odbrani od Osmanlija to više nije bilo tako.[1]

Vjenčanje s morem održava se i danas, kao jedna od manifestacija koja privlači velik broj turista.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Sposalizio del mare (talijanski). Treccani. Pristupljeno 27. 01. 2018. 

Vanjske veze