Vjenčanje s morem – razlika između verzija
n / č |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 2: | Red 2: | ||
| ime =Vjenčanje s morem |
| ime =Vjenčanje s morem |
||
| izvorno_ime =<small>Sposalizio del mare</small> |
| izvorno_ime =<small>Sposalizio del mare</small> |
||
| slika_panorama =Il Ritorno del Bucintoro al molo nel giorno dell'Ascensione (c.1738) Canaletto - Wells-Next-The-Sea, The Earl of Leicester and Trustees of the Holkham Estate.jpg |
|||
| slika_panorama =Canaletto_(II)_002.jpg |
|||
| veličina_slike =280px |
| veličina_slike =280px |
||
| opis_slike =<center> [[Slika]] [[Canaletto|Canaletta]] iz [[ |
| opis_slike =<center> [[Slika]] [[Canaletto|Canaletta]] iz [[17380]]. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem |
||
| lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] |
| lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] |
||
| lokacija_info ={{flag|Italija}} |
| lokacija_info ={{flag|Italija}} |
Verzija na datum 29 juni 2019 u 16:17
Vjenčanje s morem Sposalizio del mare | |
---|---|
Država | Italija |
Vjenčanje s morem (talijanski: Sposalizio del mare) je najkarakterističnija venecijanska proljetna ceremonija koja se tradicionalno održava negdje od 11. vijeka na dan uskrsnuća (ili za neki drugi vjerski praznik).[1]
Svečanost počinje na Trgu Svetog Marka odlaskom dužda u pratnji Venecijanskog patrijarha, članova Velikog vijeća i gotovo svih aristokrata, do mola gdje bi se ukrcali na Bucintora i uz pratnju nebrojene gomile čamaca, gondola i drugih brodica i zaplovili do lučice San Niccolò na Lidu.[1] Tu bi dužd izlio svetu vodu iz vaze, i zatim bacio simboličan prsten u more, koji je blagoslovio patrijarh, izgovarajući ritualnu rečenicu - Desponsamus te, mare. In signum veri perpetuique dominii... (Vjenčamo te more. Udružili smo se s tobom more, u znak prave i vječne dominacije..)[1]
Historija
Ta naizgled strogo vjerska svečanost vjerojatno je povezana s događajem kad je venecijanska flota Pietra II Orseola negdje krajem maja 1000. zauzela Dalmaciju.[1]
U riznici bazilike sv. Marka nalaze se najstariji dokumenti sa scenarijem blagosiljanja mora (benedictio maris), ali u njima uopće nema riječi o vjenčanju s morem (desponsatio maris).
Ne zna se točno kad se prvi put pojavila ta kombinacija, ali se pretpostavlja da je vezana ili za dolazak u Veneciju pape Aleksandra III, ili uz pomorsku bitku kod Savudrijskog rta, ili uz susret cara Friedricha Barbarosse sa papom.[1]
U svakom slučaju ta tri događaja osigurala su Mletačkoj Republici dominaciju nad Jadranom, jer je Veneciji bilo strašno stalo da osigura mir između Cara Svetog rimskog carstva i papa, što je i uspjela nakon sklapanja sporazuma 1177. u Veneciji. Ceremonijal Vjenčanja s morem formirao se od kraja 13. do početka 14. vijeka, a puni razvoj imao je 14. vijeku, tad se vjerojatno prvobitno blagosiljanje mora proširilo i integriralo sa vjenčanjem. Vremenom se religiozni karakter ceremonije gotovo potpuno izgubio na račun političkog.[1]
Sve dok je Venecija bazirala svoj prosperitet na pomorskoj dominaciji, odnosno na moru, ta ceremonija imala je ugled, ali odkad se povukla u defanzivu i posvetila odbrani od Osmanlija to više nije bilo tako.[1]
Vjenčanje s morem održava se i danas, kao jedna od manifestacija koja privlači velik broj turista.
Izvori
Vanjske veze
- La festa della Sensa (it)