Narkomanija – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 24.135.85.202 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Dcirovic
oznaka: vraćanje
Red 10: Red 10:
* [http://www.drajzerova.org.rs Zavod za bolesti zavisnosti]
* [http://www.drajzerova.org.rs Zavod za bolesti zavisnosti]
* [http://www.narkomanija.org.rs Centar za prevenciju narkomanije]
* [http://www.narkomanija.org.rs Centar za prevenciju narkomanije]
* [https://www.lecenjezavisnosti.rs/zavisnost-narkomanija Ustanova za lečenje narkomanije]


{{Rečnik socijalnog rada - oznaka}}
{{Rečnik socijalnog rada - oznaka}}

Verzija na datum 22 mart 2019 u 12:54

Narkomanija ili zavisnost od droga je snažna vezanost osobe za neku psihoaktivnu supstancu, koja se ispoljava kao neodoljiva strast za njenim konzumiranjem. 1957. godine Svetska zdravstvena organizacija definisala je narkomaniju kao: „stanje periodične ili hronične intoksikacije izazvano ponovljenim unošenjem droge“. Možemo razlikovati tri vrste zavisnosti: psihičku, fizičku i stanje tolerancije. Koliko će brzo nastupiti i kakva će biti priroda i jačina zavisnosti zavisi od mnogih činilaca: vrste droge i njenih farmakoloških svojstava, od načina, učestalosti, količine i dužine konzumiranja, od ličnosti zavisnika i njegovih potreba, njegove porodične i društvene sredine itd.

Toksikomanija je stanje periodične ili hronične intoksikacije izazvano potrebom osobe za nekom psihoaktivnom, toksičnom supstancom, kao i njenom dužom zloupotrebom. Toksikomanija može dovesti do oštećenja organizma i do fizičkog, intelektualnog, duhovnog i moralnog propadanja ličnosti toksikomana. Najpoznatije toksikomanije su alkoholizam, narkomanija i nikotinska zavisnost.

Habituacija droge je patološka želja za zloupotrebom hemijskih supstanci koja rezultira pre psihološkom nego fiziološkom zavisnošću. Habituirani korisnik može iskusiti nelagodnost sličnu povlačenju droga.

Eksterni linkovi

Ovaj članak, ili jedan njegov deo, je izvorno preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“ uz odobrenje autora.