Srđan Aleksić – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m osmrtnica u infoboxu
bez izvora
Red 24: Red 24:
Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata u Bosni i Hercegovini]], u predstavi „San ratne noći“. Takođe je bio pionirska plivačka nada [[SFR Jugoslavija|tadašnje Jugoslavije]]. Bio je juniorski rekorder u plivanju.<ref name="6yka"/>
Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata u Bosni i Hercegovini]], u predstavi „San ratne noći“. Takođe je bio pionirska plivačka nada [[SFR Jugoslavija|tadašnje Jugoslavije]]. Bio je juniorski rekorder u plivanju.<ref name="6yka"/>


U ratu je bio pripadnik [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] koju je napustio tako da je vratio oružje pred zgradom opštine u Trebinju, zgrožen onim što je vidio.<ref>[http://www.tip.ba/2009/03/31/zelimo-ulicu-srdana-aleksica-u-tuzli/ Želimo ulicu Srđana Aleksića u Tuzli]</ref> U to vreme, početkom 1993. godine, vršen je progon muslimana iz Trebinja. Ukupno je oko četiri i po hiljade Bošnjaka napustilo Trebinje. Papire o dobrovoljnom iseljenju potpisao im je Božidar Vučurević, koji je rekao: “Ponosan sam što su otišli na civilizacijski način.”<ref>[[Boris Dežulović]] u svojoj kolumni “Tko je bio Srđan Aleksić”</ref> Druga verzija priče je da je Srđan Aleksić koristio drogu i da je zbog toga izbačen iz Vojske RS, i da je nakon toga krenuo da se bavi raznim nelegalnim radnjama, kao i da je pokrenuo sopstveni biznis.
U ratu je bio pripadnik [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] koju je napustio tako da je vratio oružje pred zgradom opštine u Trebinju, zgrožen onim što je vidio.<ref>[http://www.tip.ba/2009/03/31/zelimo-ulicu-srdana-aleksica-u-tuzli/ Želimo ulicu Srđana Aleksića u Tuzli]</ref> U to vreme, početkom 1993. godine, vršen je progon muslimana iz Trebinja. Ukupno je oko četiri i po hiljade Bošnjaka napustilo Trebinje. Papire o dobrovoljnom iseljenju potpisao im je Božidar Vučurević, koji je rekao: “Ponosan sam što su otišli na civilizacijski način.”<ref>[[Boris Dežulović]] u svojoj kolumni “Tko je bio Srđan Aleksić”</ref>


== Smrt ==
== Smrt ==

Verzija na datum 21 januar 2019 u 17:45

Srđan Aleksić
osmrtnica
Rođenje1966
Trebinje, SR BiH, SFRJ
Smrt27. januar 1993. (dob: 26–27)
Trebinje, Republika Srpska, BiH
NacionalnostSrbin
Zanimanjesportista, glumac, dramatičar
Poznat/a popogibiji prilikom spašavanja svog bošnjačkog susjeda od napada vojnika VRS

Srđan Aleksić je bio bosanskohercegovački Srbin iz Trebinja kojeg su ubili vojnici Vojske Republike Srpske jer je branio svog sugrađanina Bošnjaka od batinanja.[1] Preminuo je 27. januara 1993. godine.

Život

Srđan Aleksić je bio bosanskohercegovački Srbin, rođen u Trebinju. Otac Rade je bio košarkaški trener. Vaspitavao ga je, u skladu sa porodičnom tracijom, da "u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju."[2] Majka mu je rano umrla, a brat poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.

Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku Rata u Bosni i Hercegovini, u predstavi „San ratne noći“. Takođe je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.[1]

U ratu je bio pripadnik Vojske Republike Srpske koju je napustio tako da je vratio oružje pred zgradom opštine u Trebinju, zgrožen onim što je vidio.[3] U to vreme, početkom 1993. godine, vršen je progon muslimana iz Trebinja. Ukupno je oko četiri i po hiljade Bošnjaka napustilo Trebinje. Papire o dobrovoljnom iseljenju potpisao im je Božidar Vučurević, koji je rekao: “Ponosan sam što su otišli na civilizacijski način.”[4]

Smrt

Dana 21. januara 1993. godine, grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak koji je radio u Aleksićevoj radnji, počeli su da se raspituju o njemu, tada je i Srđan prišao.[5] Šta se tačno desilo nakon toga, niko ne može da potvrdi. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju. Jedan od vojnika je udario Srđana koji je pao na pod, nakon toga je još par puta udaren na zemlji.[1] Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Srđanov otac je u čitulji napisao:

Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.[1]

Jedan od napadača na Srđana je poginuo tokom rata, dok su ostali osuđeni na 28 meseci zatvora. Alen Glavović danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje dece. Svake godine posećuje Trebinje, grob Srđana i njegovog oca.[6]

Nasleđe

Srđanu Aleksiću je posthumno dodeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno:

Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla.[7]

Prolaz koji spaja Zmaj Jovinu i Ulicu Ilije Ognjanovića u Novom Sadu je nazvan po Srđanu Aleksiću, a na ulazu u pasaž je otkrivena spomen ploča u njegovu čast.[8] Godine 2007, Radio-televizija Srbije je snimila i emitovala dokumentarni film o Srđanu Aleksiću pod nazivom „Srđo“.

Trebinjsko pozorište „Slovo“, čiji je Aleksić bio član za života, izvelo je 28. decembra 2008. predstavu „Epilog“ u njegovo sećanje. Predstavu je režirao Predrag Ćurić, a ulogu Srđana Aleksića igrao je Al-Drubi Kristijan, mladi glumac iz Srbije.[9]

Predsednik Republike Srbije Boris Tadić je 14. februara 2012. godine posthumno odlikovao Srđana Aleksića zlatnom medaljom za hrabrost "Miloš Obilić" za ispoljenu hrabrost i delo ličnog herojstva.

Dana 25. februara 2013. premijerno je izveden igrani film posvećen Srđanu Aleksiću pod nazivom Krugovi.

Izvori

Vanjske veze