Antipapa Grgur VIII – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m puno muke za nis
veliko
Red 1: Red 1:
{{Infokutija papa |
{| class="infobox" style="width:25em; font-size:90%; text-align:left;" cellspacing="2"
| hrvatsko_ime =Grgur VIII
|-
| latinsko_ime = <small>Gregorius</small>
! colspan="2" style="text-align:center; font-size:larger; background-color: #F0D090;" | Grgur VIII.<br />Gregorius VIII
| pravo_ime = ''Maurice Burdanus''
|-
| slika =
| colspan="2" style="text-align: center; border-bottom: 1px solid #DDDDDD;" | {{#if:|[[Slika:{{{slika}}}|200px|]]<br /><small><div style="text-align:center"></div></small>}}
| slika_širina =
|-
| slika_opis =
{{#if: Maurice Burdanus|
| papa_od = [[1118]].
! Pravo ime
| papa_do = [[1121]].
{{!}} Maurice Burdanus
| prethodnik = [[Antipapa Silvestar IV|Silvestar IV]]
{{!}}-
| nasljednik = [[Antipapa Celestin II|Celestin II]]
}}
| datum_rođenja =
! Razdoblje papinstva
| mjesto_rođenja =
| od [[1118.]] do [[1121.]]
| datum_smrti =
|-
| mjesto_smrti =
! Prethodni protupapa
| imenjaci =
| [[Silvestar IV., protupapa|Silvestar IV.]]
|-
|}}
! Slijedeći protupapa
| [[Celestin II., protupapa|Celestin II.]]
|-
{{#if: |
! Rođen
{{!}} {{{datum_rođenja}}}<br />
{{!}}-
}}
{{#if: |
! Umro
{{!}} {{{datum_smrti}}}<br />
{{!}}-
}}
|-
|colspan="2" style="font-style: italics; text-align: center; font-size: smaller;" |
|}


'''Grgur VIII''' (pravim imenom '''Maurice Bourdin'''; {{lang-la|Mauritius Burdanus}}; ? - 1137) bio je [[Katolička crkva|katolički]] [[protupapa]] koji je stolovao od [[1118.]] do [[1121.]] godine.
'''Grgur VIII''' (pravim imenom '''Maurice Bourdin'''; {{lang-la|Mauritius Burdanus}}; ? - 1137) bio je [[Katolička crkva|katolički]] [[antipapa]] koji je stolovao od [[1118.]] do [[1121.]] godine.


Bio je rodom iz francuske pokrajine [[Limousine (provincija)|Limousine]], a obrazovao se u [[Opatija Cluny|Opatiji Cluny]]. Godine 1099. je postao biskup [[Coimbra|Coimbre]] u [[Portugalu]], a godine 1111. je postao [[nadbiskup]] [[Braga|Brage]]. Blisko je surađivao sa svojim zemljakom, grofom [[Henrique od Burgundije (grof Portugala)|Henriqueom od Burgundije]] koji je [[Portugal]]om upravljao kao [[leno]]m stečenim od svojih [[Kraljevina Leon|leonskih]] sizerena. Sukob sa [[Bernard de Sirac|Bernardom de Siracom]], nadbiskupom [[Toledo|Toleda]] i [[primas Španije|primasom Španije]] je doveo do njegovog opozivanja u [[Rim]] gdje je morao odgovarati na razne optužbe pred papom [[Paskal II|Paskalom II]]. Međutim, brzo je stekao naklonost pape koji ga je učinio svojim bliskim suradnikom.
Bio je rodom iz francuske pokrajine [[Limousin]], a obrazovao se u [[Opatija Cluny|Opatiji Cluny]]. Od [[1099]]. je [[biskup]] u [[portugal]]skoj [[Coimbra|Coimbri]], a od [[1111]]. je [[nadbiskup]] [[Braga|Brage]]. Blisko je surađivao sa svojim zemljakom, [[grof]]om [[Henrique od Burgundije (grof Portugala)|Henriqueom od Burgundije]] koji je [[Portugal]]om upravljao kao [[leno]]m stečenim od svojih [[Kraljevina Leon|leonskih]] sizerena. Sukob sa [[Bernardo de Sedirac|Bernardom de Sediracom]], [[nadbiskup]]om [[Toledo|Toleda]] i [[Primas]]om [[Španjolska|Španjolske]] je doveo do njegovog opozivanja u [[Rim]] gdje je morao odgovarati na razne optužbe pred papom [[Paskal II|Paskalom II]]. Međutim, brzo je stekao naklonost pape koji ga je učinio svojim bliskim suradnikom.


Godine 1117. je [[Sveto Rimsko Carstvo|rimsko-njemački]] vladar [[Heinrich V, svetorimski car|Heinrich V]], u jednoj od posljednjih eskalacija [[Borba za investituru|Borbe za investituru]] sa vojskom došao u Italiju kako bi izvršio pritisak na Paskala II. Papa i kurija su pobjegli u [[Benevento]], a u Maurice Bourdin je ostao, prešao na Heinrichovu stranu i 23. marta 1117. ga okrunio za cara. Paskal je na to reagirao [[ekskomunikacija|ekskomunikacijom]] Heinricha i Mauricea.
Godine 1117. je [[Sveto Rimsko Carstvo|rimsko-njemački]] vladar [[Heinrich V, svetorimski car|Heinrich V]], u jednoj od posljednjih eskalacija [[Borba za investituru|Borbe za investituru]] sa vojskom došao u Italiju kako bi izvršio pritisak na Paskala II. Papa i kurija su pobjegli u [[Benevento]], a u Maurice Bourdin je ostao, prešao na Heinrichovu stranu i 23. marta [[1117]]. ga okrunio za cara. Paskal je na to reagirao [[ekskomunikacija|ekskomunikacijom]] Heinricha i Mauricea.


Paskal je umro u januaru sljedeće godine, te je za njegovog nasljednika izabran [[Gelazije II]]. Heinrich je ponovno došao u Rim, ali ga je Gelazije odbio sresti i pobjegao u [[Gaeta|Gaetu]]. U znak odmazde zbog takvog javnog poniženja, Heinrich je preko svojih pristaša među [[kardinal]]ima dao izabrati Mauricea kao novog papu 10. marta 1118. Gelazije je na to odgovorio odlaskom u [[Kapua|Kapuu]] gdje je 7. aprila ponovio ukaz ekskomunikaciji Heinricha i Mauricea.
Paskal je umro u [[januar]]u sljedeće godine, te je za njegovog nasljednika izabran [[Gelazije II]]. Heinrich je ponovno došao u Rim, ali ga je Gelazije odbio sresti i pobjegao u [[Gaeta|Gaetu]]. U znak odmazde zbog takvog javnog poniženja, Heinrich je preko svojih pristaša među [[kardinal]]ima dao izabrati Mauricea kao novog papu 10. marta 1118. Gelazije je na to odgovorio odlaskom u [[Kapua|Kapuu]] gdje je 7. aprila ponovio ukaz ekskomunikaciji Heinricha i Mauricea.


Grgur je ostao stolovati u Rimu, ali je odlazak njegovog carskog zaštitnika na sjever oslabio njegov položaj, a još više Heinrichova spremnost na kompromis s novim papom [[Kalist II (papa)|Kalistom II]]. Kalist je uz podršku lokalnog stanovništva i [[Normani|normanskih]] vitezova natjerao Grgura da se povuče u [[Sutri]] gdje je u aprilu 1121. zarobljen. Odatle je premještan iz samostana u samostan sve dok nije umro u opatiji [[La Trinità della Cava]] kraj Salerna 1137. U međuvremenu je Kalist [[Konkordat iz Wormsa|Konkordatom iz Wormsa]] 1122. okončao Borbu za investituru.
Grgur je ostao stolovati u Rimu, ali je odlazak njegovog carskog zaštitnika na sjever oslabio njegov položaj, a još više Heinrichova spremnost na kompromis s novim papom [[Kalist II|Kalistom II]]. Kalist je uz podršku lokalnog stanovništva i [[Normani|normanskih]] vitezova natjerao Grgura da se povuče u [[Sutri, Viterbo|Sutri]] gdje je u [[april]]u [[1121]]. zarobljen. Odatle je premještan iz samostana u samostan sve dok nije umro u opatiji [[La Trinità della Cava]] kraj [[Salerna]] [[1137]]. U međuvremenu je Kalist [[Konkordat iz Wormsa|Konkordatom iz Wormsa]] [[1122]]. okončao [[Borba za investituru|borbe za investituru]].


{{protupape}}
{{protupape}}

Verzija na datum 19 maj 2018 u 09:38

Grgur VIII
Gregorius
Pravo ime Maurice Burdanus
Papinstvo počelo 1118.
Papinstvo završilo 1121.
Prethodnik Silvestar IV
Nasljednik Celestin II
Rođen

Grgur VIII (pravim imenom Maurice Bourdin; latinski: Mauritius Burdanus; ? - 1137) bio je katolički antipapa koji je stolovao od 1118. do 1121. godine.

Bio je rodom iz francuske pokrajine Limousin, a obrazovao se u Opatiji Cluny. Od 1099. je biskup u portugalskoj Coimbri, a od 1111. je nadbiskup Brage. Blisko je surađivao sa svojim zemljakom, grofom Henriqueom od Burgundije koji je Portugalom upravljao kao lenom stečenim od svojih leonskih sizerena. Sukob sa Bernardom de Sediracom, nadbiskupom Toleda i Primasom Španjolske je doveo do njegovog opozivanja u Rim gdje je morao odgovarati na razne optužbe pred papom Paskalom II. Međutim, brzo je stekao naklonost pape koji ga je učinio svojim bliskim suradnikom.

Godine 1117. je rimsko-njemački vladar Heinrich V, u jednoj od posljednjih eskalacija Borbe za investituru sa vojskom došao u Italiju kako bi izvršio pritisak na Paskala II. Papa i kurija su pobjegli u Benevento, a u Maurice Bourdin je ostao, prešao na Heinrichovu stranu i 23. marta 1117. ga okrunio za cara. Paskal je na to reagirao ekskomunikacijom Heinricha i Mauricea.

Paskal je umro u januaru sljedeće godine, te je za njegovog nasljednika izabran Gelazije II. Heinrich je ponovno došao u Rim, ali ga je Gelazije odbio sresti i pobjegao u Gaetu. U znak odmazde zbog takvog javnog poniženja, Heinrich je preko svojih pristaša među kardinalima dao izabrati Mauricea kao novog papu 10. marta 1118. Gelazije je na to odgovorio odlaskom u Kapuu gdje je 7. aprila ponovio ukaz ekskomunikaciji Heinricha i Mauricea.

Grgur je ostao stolovati u Rimu, ali je odlazak njegovog carskog zaštitnika na sjever oslabio njegov položaj, a još više Heinrichova spremnost na kompromis s novim papom Kalistom II. Kalist je uz podršku lokalnog stanovništva i normanskih vitezova natjerao Grgura da se povuče u Sutri gdje je u aprilu 1121. zarobljen. Odatle je premještan iz samostana u samostan sve dok nije umro u opatiji La Trinità della Cava kraj Salerna 1137. U međuvremenu je Kalist Konkordatom iz Wormsa 1122. okončao borbe za investituru.