Antipapa Grgur VIII – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
m puno muke za nis
Red 30: Red 30:
}}
}}
|-
|-
|colspan="2" style="font-style: italics; text-align: center; font-size: smaller;" | [[Papa Grgur|Pape imena Grgur]]
|colspan="2" style="font-style: italics; text-align: center; font-size: smaller;" |
|}
|}



Verzija na datum 19 maj 2018 u 09:09

Grgur VIII.
Gregorius VIII
Pravo ime Maurice Burdanus
Razdoblje papinstva od 1118. do 1121.
Prethodni protupapa Silvestar IV.
Slijedeći protupapa Celestin II.

Grgur VIII (pravim imenom Maurice Bourdin; latinski: Mauritius Burdanus; ? - 1137) bio je katolički protupapa koji je stolovao od 1118. do 1121. godine.

Bio je rodom iz francuske pokrajine Limousine, a obrazovao se u Opatiji Cluny. Godine 1099. je postao biskup Coimbre u Portugalu, a godine 1111. je postao nadbiskup Brage. Blisko je surađivao sa svojim zemljakom, grofom Henriqueom od Burgundije koji je Portugalom upravljao kao lenom stečenim od svojih leonskih sizerena. Sukob sa Bernardom de Siracom, nadbiskupom Toleda i primasom Španije je doveo do njegovog opozivanja u Rim gdje je morao odgovarati na razne optužbe pred papom Paskalom II. Međutim, brzo je stekao naklonost pape koji ga je učinio svojim bliskim suradnikom.

Godine 1117. je rimsko-njemački vladar Heinrich V, u jednoj od posljednjih eskalacija Borbe za investituru sa vojskom došao u Italiju kako bi izvršio pritisak na Paskala II. Papa i kurija su pobjegli u Benevento, a u Maurice Bourdin je ostao, prešao na Heinrichovu stranu i 23. marta 1117. ga okrunio za cara. Paskal je na to reagirao ekskomunikacijom Heinricha i Mauricea.

Paskal je umro u januaru sljedeće godine, te je za njegovog nasljednika izabran Gelazije II. Heinrich je ponovno došao u Rim, ali ga je Gelazije odbio sresti i pobjegao u Gaetu. U znak odmazde zbog takvog javnog poniženja, Heinrich je preko svojih pristaša među kardinalima dao izabrati Mauricea kao novog papu 10. marta 1118. Gelazije je na to odgovorio odlaskom u Kapuu gdje je 7. aprila ponovio ukaz ekskomunikaciji Heinricha i Mauricea.

Grgur je ostao stolovati u Rimu, ali je odlazak njegovog carskog zaštitnika na sjever oslabio njegov položaj, a još više Heinrichova spremnost na kompromis s novim papom Kalistom II. Kalist je uz podršku lokalnog stanovništva i normanskih vitezova natjerao Grgura da se povuče u Sutri gdje je u aprilu 1121. zarobljen. Odatle je premještan iz samostana u samostan sve dok nije umro u opatiji La Trinità della Cava kraj Salerna 1137. U međuvremenu je Kalist Konkordatom iz Wormsa 1122. okončao Borbu za investituru.