Ljevica – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 24: | Red 24: | ||
- U odnosu na okoliš to znači usklađivanje gospodarstva u skladu sa nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te sa uvođenjem ekološki prihvatljivih tehnologija. |
- U odnosu na okoliš to znači usklađivanje gospodarstva u skladu sa nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te sa uvođenjem ekološki prihvatljivih tehnologija. |
||
Pristalice savremene ljevice se zalažu za internacionalizam, umanjenje i prevazilaženje nepravdi koje stvara svjetski kapitalizam, pa se vezuju uz napredne pokrete i stranke iz cijelog svijeta. Borba obuhvata svjetski anti-kapitalistički pokret, kojeg čine različiti radnički i sindikalni pokreti, pokreti za ljudska i manjinska prava i slobode, te savremene ljevičarske stranke, organizacije, grupe i pojedinci. |
|||
== Izvori savremene levice == |
|||
Levica je istorijski uvek bila suprotstavljena koncentraciji bogatstva i moći, posebno u institucionalnom obliku, u rukama onih koji su tradicionalno bili vlasnici bogatstva i moći. Stoga možemo reći da se levica uglavnom zalagala za drugačiju preraspodelu ekonomskih dobara i duboke reforme. |
|||
Napredni pokreti se obično organizuju na dva načina. Organizuju se kao stranke koje žele dobiti demokratsku političku moć i djelovati kao anti-sistemska vlast, ali i kao pokreti koji se bore za prevazilaženje sistema bez želje za preuzimanjem političke vlasti. Obe strategije su značajne: oni koji djeluju odozdo, i prevazilaze dosadašnje društvene odnose, i oni koji u formalnom političkom prostoru mijenjaju politike odozgo. |
|||
Širenjem industrijske revolucije, levica je počela da okuplja veliki broj nadničara i radnika u fabrikama, te da se bavi problemima nižih (siromašnijih) klasa. Delimični ili potpuni socijalizam, država blagostanja (u smislu socijalnog staranja) i sindikalizam bili su najčešći načini pomoću kojih su levičari pokušavali da ostvare interese siromašnih. U današnje vreme, levica najčešće kritikuje ekonomske efekte [[globalizacija|globalizacije]] i zalaže se za fer trgovinu umesto slobodne trgovine. |
|||
Termin savremena ljevica, nova ljevica ili demokratska ljevica se koristi i kao sinonim za različite anti-autoritarne socijalističke i neo-marksističke pokrete, organizacije i stranke, ali se pridjev "demokratski" koristi za razlikovanje demokratskih ljevičara od boljševizma 20. stoljeća i marksističko-lenjinističkog modela izgradnje socijalizma, koji se smatra nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde. |
|||
Tokom XX veka, levica se ujedinila sa pokretima koji su propagirali individualna ljudska i manjinska prava, u smislu rasne i polne jednakosti i kulturne tolerancije. Levica se, takođe, oštro suprotstavljala oblicima agresivnog [[nacionalizam|nacionalizma]], [[imperijalizam|imperijalizma]] i napadačkog rata, na koje se gledalo kao sredstva za unapređenje interesa kapitalizma. |
|||
Načelna obilježja savremene i nove ljevice su: anti-autoritarnost i demokratičnost; anti-kapitalizam; anti-militarizam; sekularizam i anti-klerikalizam; internacionalizam i anti-nacionalizam... |
|||
Iako je levica isto toliko heterogena kao i desnica, i postoje velika neslaganja o načinu na koji bi se ostvarili ideali levice, u suštini se većina levičara zalaže za određenu vrstu intervencije vlasti u ekonomiji, i potrebi ostvarivanja dela insteresa nižih i srednjih socijalnih klasa. |
|||
Zalaganje za državnu intervenciju, za neki oblik kontrolisane privrede, stavlja levičare u određenu vrstu sukoba sa pobornicima slobodnog tržišta i velikim korporacijama. |
|||
Levica najčešće opisuje sebe kao "progresivnu", "naprednu", budući da sebe identifikuje na strani društvenog napretka. |
|||
Ideje levica očitavaju se u mnogo oblika, i osobe koje podržavaju neke vrednosti levice ne moraju obavezno podržavati ostale vrednosti i ideje koje se pripisuju levici. U praktičnoj politici, često nailazimo na beskrajne varijacije i kombinacije u kojima levica artikuliše svoju političku misao, i često su sukobi unutar levice jednako žustri kao i oni između levice i desnice. |
|||
Vrednosti i ideje levice veoma se razlikuju u odnosu na državu i eru u kojoj se pojavljuju. Često i sami političari ističu neobične, ekscentrične ili naprosto glupe prioritete i pripisuju ih "levici" ili "desnici". Stoga je veoma teško potpuno tačno proceniti nečija ubeđenja i politiku i prikazati je na osi političkog spektra. |
|||
== Komunizam i levica == |
|||
Uprkos brojnim varijacijama na ideološkom krilu levice, komunizam se uglavnom svuda smatra delom "levice". Ovo je donekle paralelno sa uključivanjem [[fašizam|fašizma]] (i to, istorijski nacističke Nemačke i fašističke Italije) u "[[desnica|desnicu]]". Međutim, istorijski primeri komunističkog uređenja uglavnom se veoma razlikuju od onoga što se uobičajeno smatra levicom, i mnogi (posebno evropski) levičari negiraju vezu sa komunizmom, posebno zbog toga što su komunistički režimi bili isuviše totalitarni da bi bili politički humani ili egalitarni. Stoga bi, prema [[Karl Poper|Karlu Poperu]], ove istorijske pojave trebalo posmatrati kao oblike [[totalitarizam|totalitarizma]]. Međutim, postoje komunisti (najpoznatiji je bio [[Lav Trocki|Trocki]]) koji smatraju da je totalitarizam u SSSR plod staljinizma, te da je to izdaja komunističke ideologije. Na isti način, većina desničara negira vezu sa Nacizmom i fašizmom i smatra da su to oblici totalitarizma. |
|||
Postoje i mišljenja da su levičarske reforme u nekomunističkim zemljama (pre svega zapadne Evrope), kao što su uspostavljanje mehanizma socijalne zaštite i priznanja sindikalnog udruživanja, pomogle rušenju komunizma i izmirenju kapitalizma i levice tako što su uspostavile širu društvenu podršku kapitalizmu. |
Postoje i mišljenja da su levičarske reforme u nekomunističkim zemljama (pre svega zapadne Evrope), kao što su uspostavljanje mehanizma socijalne zaštite i priznanja sindikalnog udruživanja, pomogle rušenju komunizma i izmirenju kapitalizma i levice tako što su uspostavile širu društvenu podršku kapitalizmu. |
Verzija na datum 10 maj 2018 u 19:25
Lјevica (radikalna lјevica) predstavlja pojam kojim se označavaju politički pokreti, političke stranke i političke ideje koji pripadaju političkom spektru lјevice.
Smatra se da je naziv nastao u vrијeme Francuske revolucije, iz saziva Skupštine, kada su republikanci, suprotstavljeni monarhistima sјedili na lijevoj strani skupštine.
Savremena ljevica teži umanjenju ili prevazilaženju svih društvenih stratifikacija.[1] Savremena ljevica se zalaže za umanjenje neslobode, nejednakosti i nesolidarnosti u društvu, koje uzrokuje ekonomski kapitalizam, a kao krajnji cilj vidi prevazilaženje ekonomskog kapitalizma i uspostavljanje društveno-ekonomskog uređenja baziranog na direktnoj demokraciji u političkoj i ekonomskoj sferi, te na demokratski planiranoj proizvodnji. To je sistem proizvodnje i raspodjele koji bi bio u skladu sa potrebama svake pojedinke i svakog pojedinca, te društva kao celine, i koji bi uzimao u obzir nosive kapacitete i uslove regeneracije životne sredine.
Zagovara dostizanje postkapitalističkog društva koje bi bilo bazirano na individualnoj i kolektivnoj slobodi, jednakosti, solidarnosti i međusobnoj pomoći, zbog čega teže umanjenju i prevazilaženju svih oblika represije, hijerarhije i vlasti pojedinca nad pojedincem. Pristalice ove politike smatraju da je za ostvarivanje ovih ideja neophodno umanjiti i prevazići sve oblike autoritarnog načina organizovanja. Zbog toga se organizuju u ljevičarske političke stranke i pokrete.
Pristalice savremene ljevice shvataju svoj ideal kao proces umanjenja i prevazilaženja nepravdi koje stvara ekonomski kapitalizam, koji slijedi višestoljetnu tradiciju borbi naprednih pokreta, radnika, poljoprivrednika, žena, manjina i starosjedioca.
Obilježja savremene ljevice za umanjenje nepravdi koje stvara ekonomski kapitalizam:
-Na nivou poduzeća to znači razvijanje mehanizama demokracije na radnom mjestu;
-Na nivou ekonomije to znači razvijanje društvene i demokratske koordinacije umjesto slijepe tržišne proizvodnje;
-Na nivou državnih institucija to znači širenje predstavničkog tipa demokracije sa mehanizmima direktne demokracije (npr. participativni proračun, opoziv zastupnika i gradonačelnika, itd.);
-Na nivou društva to znači borba protiv svakog oblika podređenosti i iskorišćavanja, naročito borba protiv diskriminacije na osnovu rase, pola, seksualne orijentacije, nacionalne ili etničke pripadnosti, svjetonazora, hendikepa, pripadnosti manjinskoj grupi i sl.;
- U odnosu na okoliš to znači usklađivanje gospodarstva u skladu sa nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te sa uvođenjem ekološki prihvatljivih tehnologija.
Pristalice savremene ljevice se zalažu za internacionalizam, umanjenje i prevazilaženje nepravdi koje stvara svjetski kapitalizam, pa se vezuju uz napredne pokrete i stranke iz cijelog svijeta. Borba obuhvata svjetski anti-kapitalistički pokret, kojeg čine različiti radnički i sindikalni pokreti, pokreti za ljudska i manjinska prava i slobode, te savremene ljevičarske stranke, organizacije, grupe i pojedinci.
Napredni pokreti se obično organizuju na dva načina. Organizuju se kao stranke koje žele dobiti demokratsku političku moć i djelovati kao anti-sistemska vlast, ali i kao pokreti koji se bore za prevazilaženje sistema bez želje za preuzimanjem političke vlasti. Obe strategije su značajne: oni koji djeluju odozdo, i prevazilaze dosadašnje društvene odnose, i oni koji u formalnom političkom prostoru mijenjaju politike odozgo.
Termin savremena ljevica, nova ljevica ili demokratska ljevica se koristi i kao sinonim za različite anti-autoritarne socijalističke i neo-marksističke pokrete, organizacije i stranke, ali se pridjev "demokratski" koristi za razlikovanje demokratskih ljevičara od boljševizma 20. stoljeća i marksističko-lenjinističkog modela izgradnje socijalizma, koji se smatra nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde.
Načelna obilježja savremene i nove ljevice su: anti-autoritarnost i demokratičnost; anti-kapitalizam; anti-militarizam; sekularizam i anti-klerikalizam; internacionalizam i anti-nacionalizam...
Postoje i mišljenja da su levičarske reforme u nekomunističkim zemljama (pre svega zapadne Evrope), kao što su uspostavljanje mehanizma socijalne zaštite i priznanja sindikalnog udruživanja, pomogle rušenju komunizma i izmirenju kapitalizma i levice tako što su uspostavile širu društvenu podršku kapitalizmu.
Levica i globalizacija
Anti-globalistički pokret, ili Pokret za svetsku pravdu, ili alter-globalistički pokret je zapravo skup društvenih pokreta koji protestuju protiv globalnih trgovačkih sporazuma i njihovih negativnih posledica po najsiromašnije, po prirodnu okolinu, i svetski mir. Uglavnom se smatra da je ovaj pokret levičarski, iako u anti-globalističkim protestima učestvuju i desničarski pokreti. No, zalaganje za drugačiju raspodelu svetskog bogatstva u svojoj suštini ipak se smatra idejom levice.
Literatura
- Karl Marks: "Kapital", "Manifest komunističke partije". Marksovi radovi inspirisali su velike društvene pokrete XX veka.
- Milan Kangrga: "Etika" (Tehnička knjiga Zagreb, 2004). Etika kao večita potreba za boljim svetom, knjiga koja može biti inspiracija savremenoj levici.
- Naomi Klajn: "Ne logo" (Samizdat, 2003). Popularna antiglobalistička odn. antikorporativna knjiga u kojoj autorka izvodi pojedine slučajeve protiv globalizacije.
- Noam Čomski: "Svetski poredak stari i novi" (SKC, 1996). Popularni autor, pre svega zbog svog antiameriočkog stava.
- ↑ Woshinsky, Oliver H., Explaining Politics: Culture, Institutions, and Political Behavior (Oxon, England, UK; New York, New York, USA: Routledge, 2008) pp. 145-149.