Vladimir Rolović – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 5: Red 5:
| opis =
| opis =
| ime_po_rođenju =
| ime_po_rođenju =
| datum_rođenja = {{birth date|1916|5|21}}
| datum_rođenja = {{birth date|1916|5|21|df=y}}
| mjesto_rođenja =
| mjesto_rođenja =
| datum_smrti = {{death date and age|1971|4|15|1916|5|21}}
| datum_smrti = {{death date and age|1971|4|15|1916|5|21|df=y}}
| mjesto_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| prebivalište =

Verzija na datum 26 mart 2018 u 19:54

Vladimir Rolović
Rođenje(1916-05-21)21. 5. 1916.
Smrt15. 4. 1971. (dob: 54)

Vladimir Rolović (Brčeli kraj Bara, 21. maja 1916. – Stockholm, 15. aprila 1971.), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društeno-politički radnik SFRJ i SR Crne Gore, ambasador, narodni heroj Jugoslavije i visoki oficir jugoslavenske tajne službe UDBA.

Biografija

Rođen je 21. 5. 1916. godine u selu Brčeli, kod Bara. Potiče iz siromašne seljačke porodice, detinjstvo je proveo u rodnom selu, gde je završio osnovnu školu. Posle je, u teškom uslovima, nastavio školovanju u barskoj, pećkoj i cetinjskoj gimnaziji. Posle završetka gimnazije, upisao se na Pravni fakultet Beogradskog univerziteta.

Još kao đak cetinjske gimnazije, opredelio se za radnički pokret, i vrlo aktivno učestvovao u svim akcijama omladine, u gimnaziji, zanatskom i sportskom društvu „Lovćen“. Godine 1935. postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a početkom 1936. i član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Do aprila 1941. godine obavljao je razne odgovorne partijske dužnosti. Najpre je radio u tehnici Mesnog komiteta KPJ za Beograd i Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, a potom je upućen na politički rad u Crnu Goru, gde je izvesno vreme rukovodio sreskim komitetom SKOJ-a, a zatim je postao sekretar Sreskog komiteta KPJ za Bar. Godine 1940. izabran je u Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru. Zbog revolucionarnog rada, hapšen je 1935. na Cetinju i 1938. godine u Beogradu.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u rodni kraj, gde se odmah aktivno uključio u pripreme za ustanak. Učesnik je Trinaestojulskog ustanka, kao jedan od vođa ustaničke grupe Crnogorskog primirja, koja je veću u prvim danim uništila sve karabinjerske stanice od Bara do Budve.

Decembra 1941. godine, kao borac Lovćenskog bataljona, učestvovao je u napadu na Pljevlja. Kada je formirana Prva proleterska udarna brigada, postavljen je na dužnost političkog komesara Prve čete Prvog (crnogorskog) bataljona. Učestvovao je u mnogim borbama na Okruglici, Žepi, Igmanu, Ulogu, u Župi, kod Kalinovika, na Sinjajevini. Posebno se istakao u napadima na Konjic i Livno, 1942. godine, kao i u borbama tokom Četvrte neprijateljske ofanzive.

Bio je rukovodilac Politodjela Prve dalmatinske i Petnaeste majevičke brigade i Sedamnaeste istočnobosanske divizije. Na dužnost političkog komesara 38. istočnobosanske divizije imenovan je 1944. godine.

Posle završetka Drugog svetskog rata, 1945. godine, upućen je na rad u Odeljenje za zaštitu naroda Jugoslavije (OZNA), gde je obavljao dužnosti načelnika Odeljenja i dao veliki doprinos u uništenju zaostalih ustaških i četničkih grupa. Bio je član Vlade Narodne Republike Crne Gore, pomoćnik saveznog ministra za inostrane poslove, član Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, ambasador SFRJ u Norveškoj, Japanu i Švedskoj. U više saziva je biran za narodnog poslanika Skupštine Crne Gore i bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore. Imao je čin rezervnog general-majora, a bio je i zapovjednik zloglasnog zatvora na Golom Otoku gdje su se mučenja političkih zatvorenika nastavila i pod njegovom komandom. [1]

U Stokholmu je, na dužnosti ambasadora, 7. 4. 1971. godine, smrtno ranjen od grupe hrvatskih ekstremista iz organizacije Hrvatski narodni odpor (HNO) koja je provalila u ambasadu SFRJ. 15. 4. umro je od posledica ranjavanja. Počinitelji Miro Barešić i Anđelko Brajović su uhvaćeni i osuđeni u Švedskoj.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Predsednik SFRJ Josip Broz Tito, odlikovao ga je Ordenom narodnog heroja, dva dana posle ranjavanja, 9. 4. 1971. godine.

Izvori

Literatura