Četnici – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Gradove koje su četnici oslobodili u Drugom Svetskom ratu
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene Srbijavs200 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Orijentolog
oznaka: vraćanje
Red 19: Red 19:
* [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]
* [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]
* [[Ustaše]]
* [[Ustaše]]
* Gradove koje su četnici oslobodili u Drugom Svetskom ratu


== Spoljašnje veze ==
== Spoljašnje veze ==

Verzija na datum 26 februar 2018 u 01:44

Četnici je izraz koji se kolokvijalno koristi za paravojne formacije i/li s njima povezane pojedince i političke organizacije koji djeluju s pozicija ekstremnog srpskog nacionalizma ili velikosrpske ideologije. Četnici su se prvi put pojavili krajem 19. i početkom 20. vijeka kao paravojne formacije koje su kao gerila djelovale na području tadašnjeg Otomanskog Carstva u cilju priključenja tih krajeva Srbiji (vidi borba za Makedoniju). Za balkanskih ratova i prvog svjetskog rata su djelovali kao neregularne formacije srpske vojske, a između dva rata kao režimska paravojna formacija Kraljevine Jugoslavije.

Za vrijeme drugog svjetskog rata se četnicima nazivalo nekoliko paravojnih formacija od kojih je najpoznatija Jugoslovenska vojska u otadžbini. Iza rata su četničke organizacije uglavnom djelovale u političkoj emigraciji (tzv. četnička emigracija), a za vrijeme raspada SFRJ počinju legalno djelovati u Srbiji i nekim drugim republikama bivše Jugoslavije. Za vrijeme ratova 1990-ih neke od srpskih paravojnih formacija su se nazivale četnici. Ime četnici se od strane šovinistički raspoloženih Bošnjaka i Hrvata koristi kao pejorativan izraz za Srbe općenito.

Balkanski ratovi

Glavni članak: Komiti

Početkom 20. veka za četnike je bio uobičajen naziv komiti. Tokom balkanskih ratova komiti su bili ozloglašeni po surovosti:

Može čak biti slučajeva, da starešine komitskih četa ili odreda ne dele potpuno mišljenje svojih potčinjenih, da se trude, kad im se ukaže prilika, da ublaže tradicionalnu surovost komita, odbrane po nekog grešnika od pljačke i od smrti; sve to može biti, ali to ni najmanje i nigde nije bilo u stanju oslabiti jedno opšte uverenje, stečeno gorkim iskustvom u svima mestima gde su prošle komite: da je njihovo ponašanje ostavilo najgore utiske i daje zbog njih nestalo i ono malo mestimične naklonosti prema našoj vojsci što je u prvo vreme postojalo. To još više važi za Makedoniju i Staru Srbiju.[1]

Izvori

  1. Četiri meseca u srednjoj Albaniji, Borba, knj. 7, 1914.

Vidi također

Spoljašnje veze