Dario Kordić – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
20.730.146 izmena
m robot kozmetičke promjene
Red 61: Red 61:
[[Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Osobe osuđene na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju]]
[[Kategorija:Osobe osuđene na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju]]
[[Kategorija:Članovi Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine]]

Verzija na datum 8 februar 2018 u 17:48

Dario Kordić
Rođenje14. 12. 1960. (1960-12-14) (dob: 63)
Sarajevo
Zanimanjepredsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine
potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne

Dario Kordić (Sarajevo, 14. 12. 1960.), jedan od političara u zajednici bosanskih Hrvata: od 1991. do 1995., predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH); od 1992. do 1995., potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (HZ H-B), a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB). Zbog ratnih zločina u Hrvatsko-bošnjačkom sukobu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je na 25 godina zatvora.[1]

Životopis

Dario Kordić rodio se je 14. prosinca 1960. godine. Potječe iz vrlo religiozne obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Busovači. 1983. diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Bio je novinar, a od 1985. bio je zaposlen u firmi “Vatrostalna” u Busovači.[2]

2009. jednom broju institucija, udruga i najzaslužnijim pojedincima za osnivanje i funkcioniranje Zbornog područja Vitez dodijeljene su plakete, a trojici ratnih zapovjednika, te srednjobosanskom političkom lideru, poslije predsjedniku HDZ-a BiH, Dariju Kordiću, novoutemeljeno priznanje – “Zlatni prsten s grbom ZP-a Vitez”. [3]

Uloga u ratu

Velikom brzinom uspinjao se u HDZ-BiH. Kordić je svoju političku karijeru započeo u Busovači tako što je postao tajnik lokalnog ogranka HDZ-a (u rujnu 1990.). Dana 26. kolovoza 1991. HDZ BiH uveo je izvanredno stanje u HDZ BiH zbog srpske agresije i izjavio da će se općinski odbori HDZ-a povezati jedni s drugima u jedinstveni sistem obrane. Postao je predsjednik stranke u općini Busovača, predsjednik travničke regionalne zajednice i potpredsjednik HZ H-B. 18. studenog 1991. jedan je od potpisnika odluke o osnivanju HRHB-a.[4] 1993. HZ H-B je preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu (HRHB), pri čemu je Dario Kordić ostao njen potpredsjednik. 1994. on je postao predsjednik HDZ-BiH.[2]

1997. Feral Tribune objavljuje dokument o tajnim ciljevima HRHB-a. Prema tom dokumentu, 12. studenog 1991. u Grudama je održan radni sastanak predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i Travničke regionalne zajednice - u kojima je uz Kordića sudjelovao i Jozo Marić, Božo Raić, Željko Raguž, Ivan Bender, Vladimir Šoljić, Mijo Tokić i drugi - a na susretu je sačinjen tajni dokument u kojemu se "zajednički i jednoglasno odlučuje da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna - zajedničke hrvatske države".[4] Potpisnici ovog dokumenta - među kojim je i Kordić - oslanjaju se na zaključke usvojene na dogovorima s Franjom Tuđmanom 13. i 20. lipnja 1991. godine u Zagrebu, dakle i prije nego što je JNA krenula u vojnu ofenzivu protiv Hrvatske i Slovenije.[5][6]

Suđenje u Haagu

Prva optužnica izdana je 10. studenog 1995. Optuženi se predao Međunarodnom sudu 6. listopada 1997. i prvi put se pojavio pred sudom dva dana kasnije kada se izjasnio da "nije kriv". Suđenje je započelo 12. travnja 1999., a izvođenje dokaza i izlaganje strana završeno je 15. prosinca 2000.: zasjedalo se 240 dana. Svjedočio je ukupno 241 svjedok, od kojih 122 za tužiteljstvo, 117 za obranu, a dva su svjedočila kao svjedoci suda. Tužiteljstvo je podnijelo 30 transkripata iskaza svjedoka iz drugih predmeta pred Međunarodnim sudom. Obrana je podnijela 53 afidavita i 10 transkripata. Predano je 4665 dokaznih predmeta, od kojih je 2721 predala optužba, a 1643 obrana.[2]

MKSJ navodi da dokazi jasno pokazuju da su na početku bosanski Hrvati i Bošnjaci bili ujedinjeni u borbi protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, Srba. Međutim, kad su se njihovi odnosi pogoršali krajem 1992. i početkom 1993., izbile su borbe između Bošnjaka i bosanskih Hrvata. Sukob između HVO-a i ABiH koji je uslijedio preklopio se sa sukobom između bosanskih Hrvata i Bošnjaka s jedne strane, i Srba s druge.[2]

Šablon:Citat3

Pretresno vijeće zaključilo je da "se napadi na sela ne bi dogodili bez odobrenja mjesnih političkih vlasti, među kojima je bio i Kordić". On je kao jedan od najviših dužnosnika HRHB-a sudjelovao u stvaranju politike o etnički čistoj HRHB, što je kao posljedicu imalo progon Bošnjaka iz Hercegovine. Nadalje, MKSJ je donio sljedeću presudu o sukobu Hrvata i Bošnjaka: Šablon:Citat3

Zbog pokolja u Ahmićima, etničkog čišćenja u Lašvanskoj dolini i napada na Busovaču, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora[7] za sljedeća kaznena djela:

  • Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja)
  • Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija)
  • Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti)

Sam odvjetnik Anto Nobilo, koji je na sudu branio Kordića, je za bosanske novine Avaz izjavio što misli o HRHB:

Šablon:Citat3

Vidi također

Izvori

  1. ↑ „“LAŠVANSKA DOLINA” (IT-95-14/2) KORDIĆ i ČERKEZ”. ICTY. 2006.. Pristupljeno 08. 11. 2010. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Tužitelj protiv Darija kordića i Marija Čerkeza - Presuda”. MKSJ. veljača 2001.. Pristupljeno 8. studenoga 2010. 
  3. ↑ Zvonimir Čilić (1. ožujka 2009.). „‘Zlatni prsten’ Dariju Kordiću”. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 8. studenoga 2010. 
  4. ↑ 4,0 4,1 „Dario Kordić - Biografija”. Moljac.hr. Pristupljeno 30. listopada 2012. 
  5. ↑ „Što smo doista radili u Bosni: Feralova alternativna deklaracija o Domovinskom ratu”. Feral Tribune. 25. travnja 2003.. Pristupljeno 30. listopada 2012. 
  6. ↑ „Plans for a 'Greater Croatia'”. Bosnia.org.uk. 1997.. Pristupljeno 30. listopada 2012. 
  7. ↑ Marlise Simons (27. veljače 2001.). „Hague Tribunal Convicts Bosnian Croat for War on Muslims”. New York Times. Pristupljeno 8. studenoga 2010. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Dario_Kordić&oldid=40799623