Ekavski izgovor – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 3: | Red 3: | ||
{{shhsjezici}} |
{{shhsjezici}} |
||
'''Ekavski izgovor''' (takođe '''ekavica, ekavština'''), jedan od triju izgovora [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] u kojem je [[praslovenski]] samoglasnik ''[[jat]]'' (''ě'') zamenjen sa ''e'' (''vréme'', ''lȇp'', ''dèca'', ''vȅtar''). Pored ekavskog, u srpskohrvatskom jeziku je standardni govor i [[ijekavski izgovor|ijekavski]], dok [[ikavski izgovor]] nije standardizovan. Danas je ovaj izgovor dominantan u [[srpski jezik|srpskom jeziku]], mada u [[Vuk Stefanović Karadžić|Vukovo]] doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila. |
'''Ekavski izgovor''' (takođe '''ekavica, ekavština'''), jedan je od triju izgovora [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] u kojem je [[praslovenski]] samoglasnik ''[[jat]]'' (''ě'') zamenjen sa ''e'' (''vréme'', ''lȇp'', ''dèca'', ''vȅtar''). Pored ekavskog, u srpskohrvatskom jeziku je standardni govor i [[ijekavski izgovor|ijekavski]], dok [[ikavski izgovor]] nije standardizovan. Danas je ovaj izgovor dominantan u [[srpski jezik|srpskom jeziku]], mada u [[Vuk Stefanović Karadžić|Vukovo]] doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila. |
||
Narodni govori koji koriste ekavski izgovor jesu govori [[Vojvodina|Vojvodine]], govori centralne, istočne i južne [[Srbija|Srbije]], neki govori severne [[Slavonija|Slavonije]] te istočne [[Istra|Istre]] i Cresa, kao i većinom [[hrvatski jezik|hrvatsko]] [[kajkavsko narječje|kajkavsko narečje]]. |
Narodni govori koji koriste ekavski izgovor jesu govori [[Vojvodina|Vojvodine]], govori centralne, istočne i južne [[Srbija|Srbije]], neki govori severne [[Slavonija|Slavonije]] te istočne [[Istra|Istre]] i Cresa, kao i većinom [[hrvatski jezik|hrvatsko]] [[kajkavsko narječje|kajkavsko narečje]]. |
Verzija na datum 19 decembar 2017 u 17:14
srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
---|
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
Ekavski izgovor (takođe ekavica, ekavština), jedan je od triju izgovora srpskohrvatskog jezika u kojem je praslovenski samoglasnik jat (ě) zamenjen sa e (vréme, lȇp, dèca, vȅtar). Pored ekavskog, u srpskohrvatskom jeziku je standardni govor i ijekavski, dok ikavski izgovor nije standardizovan. Danas je ovaj izgovor dominantan u srpskom jeziku, mada u Vukovo doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila.
Narodni govori koji koriste ekavski izgovor jesu govori Vojvodine, govori centralne, istočne i južne Srbije, neki govori severne Slavonije te istočne Istre i Cresa, kao i većinom hrvatsko kajkavsko narečje.
U ekavskim narečjima stari glas jat zamenjuje se glasom e. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna je potpuna ekavština, što znači da se svaki jat zamenjuje sa e, dok se u ekavskom izgovoru standardnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa i (npr. noviji, dolivati, nisam, dodijati itd.).
Pored srpskohrvatskog, zamena jata glasom e koristi se i u slovenačkom i makedonskom jeziku te u zapadnim bugarskim dijalektima.