Aldo Buršić – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m referencirano
Red 3: Red 3:
== Biografija ==
== Biografija ==


Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener i šef stručnog štaba BK Pula radio je od 1964. do 1981. Trener prve momčadi kluba bio je od 1986. do 1989.
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog [[peptički ulkus|čira na želucu]]. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener i šef stručnog štaba BK Pula radio je od 1964. do 1981.<ref name=Gizdić>{{cite book |last=Gizdić |first=Jurica |year=2014 |title=Kovači hrvatskih olimpijskih odličja |url=https://issuu.com/hrvatskiolimpijskiodbor/docs/kova__i_hrvatskih_olimpijskih_odli_ |page=106 |publisher=[[Hrvatski olimpijski odbor]] |publication-place=Zagreb |isbn=978-953-7912-01-7 }}</ref> Trener prve momčadi kluba bio je od 1986. do 1989.<ref>{{cite web |url=http://radio.hrt.hr/radio-pula/clanak/pulezani-legendarni-trener-aldo-bursic/125058/ |title=Puležani: Legendarni trener Aldo Buršić |accessdate=15. studenoga 2017 |work= |publisher=[[Radio Pula]] |date=8. lipnja 2016}}</ref>


Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.<ref name=Gizdić/>


Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je [[Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«|Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«]] (2011). Predsjednik [[Boksački klub Pula|BK Pula]] (2013–15). Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.
Za svoj sportski rad primio je niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je [[Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"|Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«]] (2011).<ref name=Gizdić/> Predsjednik [[Boksački klub Pula|BK Pula]] (2013–15).<ref>{{cite web |url=http://www.sportistra.hr/aldo-bursic-novi-predsjednik-bk-pule/ |title=Aldo Buršić novi predsjednik BK Pule |accessdate=15. studenoga 2017 |work= |publisher=Sport Istra |date=28. veljače 2013}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.glasistre.hr/vijesti/sport/aldo-kantaruti-novi-predsjednik-bk-pula-509497 |title=Aldo Kantaruti novi predsjednik BK Pula |accessdate=15. studenoga 2017 |work= |publisher=''[[Glas Istre]]'' |archiveurl=http://www.glasistre.hr/vijesti/sport/aldo-kantaruti-novi-predsjednik-bk-pula-509497 |archivedate=18. rujna 2015}}</ref> Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.<ref>{{cite web |url=http://www.boks-savez.hr/hbs/preminuo-aldo-bursic/ |title=Preminuo Aldo Buršić |accessdate=16. studenoga 2017 |work= |publisher=[[Hrvatski boksački savez]] |date=15. studenoga 2017}}</ref>


== Nagrade i priznanja ==
== Nagrade i priznanja ==


* Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
* Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
* Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)
* Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)<ref>{{cite web |url=https://www.istra-sport.hr/dobitnici-nagrade-za-zivotno-djelo/ |title=Dobitnici nagrade za životno djelo |accessdate=15. studenoga 2017 |work= |publisher=Sportska zajednica Istarske županije |date= }}</ref>
* [[Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"|Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«]] za 2011. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa)
* [[Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"|Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«]] za 2011. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa)
* Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)
* Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)

Verzija na datum 16 novembar 2017 u 08:21

Aldo Buršić (Brijuni, 3. lipnja 1940. – Pula, 14. studenoga 2017.), jugoslavenski boksač i boksački trener.

Biografija

Rođen je 3. lipnja 1940. na Brijunima. Nakon završetka osnovne i srednje škole u Puli zaposlio se u brodogradilištu Uljanik. Uz rad je završio Višu ekonomsku školu, a ispit za trenera boksa položio je 1964. na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za Boksački klub Pula (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s A. Banovcem pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener i šef stručnog štaba BK Pula radio je od 1964. do 1981.[1] Trener prve momčadi kluba bio je od 1986. do 1989.[2]

Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo Mate Parlov, kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi kontragarda ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati gard ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na OI u Meksiku, 1969. drugo mjesto na EP u Bukureštu, 1971. prvo mjesto na EP u Madridu, 1972. na OI u Münchenu, 1973. na EP u Beogradu i 1974. na SP u Havani, prikupivši time sve titule u amaterskom boksu. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.[1]

Za svoj sportski rad primio je niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je Državne nagrade za šport »Franjo Bučar« (2011).[1] Predsjednik BK Pula (2013–15).[3][4] Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.[5]

Nagrade i priznanja

  • Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
  • Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)[6]
  • Državna nagrada za šport »Franjo Bučar« za 2011. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa)
  • Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)

Vidi još

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Gizdić, Jurica (2014). Kovači hrvatskih olimpijskih odličja. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor. str. 106. ISBN 978-953-7912-01-7. 
  2. ↑ „Puležani: Legendarni trener Aldo Buršić”. Radio Pula. 8. lipnja 2016. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 
  3. ↑ „Aldo Buršić novi predsjednik BK Pule”. Sport Istra. 28. veljače 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 
  4. ↑ „Aldo Kantaruti novi predsjednik BK Pula”. Glas Istre. Arhivirano iz originala na datum 18. rujna 2015. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 
  5. ↑ „Preminuo Aldo Buršić”. Hrvatski boksački savez. 15. studenoga 2017. Pristupljeno 16. studenoga 2017. 
  6. ↑ „Dobitnici nagrade za životno djelo”. Sportska zajednica Istarske županije. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 

Eksterni linkovi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Aldo_Buršić&oldid=40781144