De administrando imperio – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
{{infobox Book |
{{Infobox Book
| name= De administrando imperio
| name = De administrando imperio
| title_orig = Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν
| title_orig = Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν
| translator=
| translator =
| image= [[Datoteka:Constantine VII Porphyrogenitus.jpg|280px]]
| image = [[Datoteka:Constantine VII Porphyrogenitus.jpg|280px]]
| image_caption = [[Drvorez]] sa likom [[car]]a [[Konstantin Porfirogenit|Konstantina Porfirogeneta]]
| image_caption = [[Drvorez]] s likom [[car]]a [[Konstantin Porfirogenit|Konstantina Porfirogeneta]]
| author = [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin Porfirogenet]]
| author = [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin Porfirogenet]]
| illustrator =
| illustrator =
Red 11: Red 11:
| language = [[grčki jezik|grčki]]
| language = [[grčki jezik|grčki]]
| series =
| series =
| genre= [[Ljetopis|kronika]] - [[politika]]
| genre = [[Ljetopis|kronika]] - [[politika]]
| publisher =
| publisher =
| release_date = oko [[950]].
| release_date = oko [[950]].
| media_type = [[manuskript]]
| media_type = [[manuskript]]
| pages =
| pages =
| isbn =
| isbn =
| oclc =
| oclc =
| preceded_by =
| preceded_by =
| followed_by =
| followed_by =
}}
}}
'''De administrando imperio''' (prevedeno sa [[latinski jezik|latinskog]] ''O upravljanju carstvom'') je ime [[manuskript]]a kog je sredinom [[10. vijek]]a sastavio [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]] [[car]] [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin Porfirogenet]] kao priručnik za vođenje [[Spoljna politika|vanjske politike]] svom sinu - [[Prestolonasljednik|prijestolonasljedniku]] [[Roman II|Romanu II]]<ref name=lex/> ([[959]].-[[963]]).
'''De administrando imperio''' (prevedeno s [[latinski jezik|latinskog]] ''O upravljanju carstvom'') je ime [[manuskript]]a kog je sredinom [[10. vijek]]a sastavio [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]] [[car]] [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin Porfirogenet]] kao priručnik za vođenje [[Spoljna politika|vanjske politike]] svom sinu, [[Prestolonasljednik|prijestolonasljedniku]] [[Roman II|Romanu II]]<ref name=lex/> ([[959]].-[[963]]).


Kako je bio namjenjen samo njemu, car ga je tako i posvetio - '''Mom vlastitom sinu Romanu''' (Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν), kasniji (danas općeprihvaćeni naziv) rezultat je prvog [[novi vijek|novovjekog]] objavljivanja kog je [[1611]]. napravio [[Nizozemci|Holanđanin]] [[Johannes Meursius]].<ref name=mar>{{cite web
Kako je bio namjenjen samo njemu, car ga je tako i posvetio '''Mom vlastitom sinu Romanu''' (Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν), kasniji (danas općeprihvaćeni naziv) rezultat je prvog [[novi vijek|novovjekog]] objavljivanja kog je [[1611]]. napravio [[Nizozemci|Holanđanin]] [[Johannes Meursius]].<ref name=mar>{{cite web
| url =http://data.bnf.fr/12307614/johannes_meursius/
| url =http://data.bnf.fr/12307614/johannes_meursius/
| title =''Johannes Meursius (1579-1639)''
| title =''Johannes Meursius (1579-1639)''
Red 31: Red 31:


== Nastanak ==
== Nastanak ==
Porfirogenet je taj priručnik radio sa brojnim [[dvor]]skim savjetnicima, koristeći se isto tako sa svim državnim dokumentima iz tada ne baš velikog dvorskog [[arhiv]]a, ali i usmenim izvještajima koji su dolazili do dvora od [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|carskih]] službenika. Svi carevi suradnici i izvori na koje se oslanjao ostali su do danas anonimni, osim [[Teofan Ispovednik|Teofana Ispovednika]] kog je sam car naveo da se u izradi 21. poglavlja koristio njegovom [[Ljetopis|kronikom]] sa početka [[9. vijek]]a.
Porfirogenet je taj priručnik radio s brojnim [[dvor]]skim savjetnicima, koristeći se isto tako sa svim državnim dokumentima iz tada ne baš velikog dvorskog [[arhiv]]a, ali i usmenim izvještajima koji su dolazili do dvora od [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|carskih]] službenika. Svi carevi suradnici i izvori na koje se oslanjao ostali su do danas anonimni, osim [[Teofan Ispovednik|Teofana Ispovednika]] kog je sam car naveo da se u izradi 21. poglavlja koristio njegovom [[Ljetopis|kronikom]] s početka [[9. vijek]]a.


Smatra se da je taj spis u kom su opisani gotovo svi [[narod]]i koji su tad [[Granica|graničili]] sa [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantskim carstvom]], nastao između [[949]]. - [[955]].<ref name=hrv>{{cite web
Smatra se da je taj spis u kom su opisani gotovo svi [[narod]]i koji su tad [[Granica|graničili]] s [[Bizant|Bizantskim carstvom]], nastao između [[949]]. i [[955]].<ref name=hrv>{{cite web
| url =http://www.priznajem.hr/izdvojeno/iz-povijesti-nase-slavne-konstantin-vii-porfirogenet-hrvatima/
| url =http://www.priznajem.hr/izdvojeno/iz-povijesti-nase-slavne-konstantin-vii-porfirogenet-hrvatima/
| title =''Iz povijesti naše slavne''
| title =''Iz povijesti naše slavne''
Red 40: Red 40:
| publisher=Priznajem}}</ref>
| publisher=Priznajem}}</ref>


⚫
On sadrži savjete o vođenju [[Etnička grupa|etnički]] miješanog [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|carstva]], kao i načine kako se boriti protiv stranih neprijatelja. [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin]] je u njega uklopio i svoja dva ranija rada; ''O narodima'' (puni naziv ''O upravljanju državom i različitim narodima'', [[grčki jezik|grčki]]: Περί Διοικήσεως τοῦ Κράτους βιβλίον καί τῶν διαφόρων Έθνῶν), u kojoj je opisao [[historija|historiju]] i karakter [[narod]]a koji su [[Granica|graničili]] s [[Bizant|carstvom]]; [[Avari|Avare]], [[Turci|Turke]], [[Pečenezi|Pečenege]], [[Kijevska Rusija|Kijevske Ruse]], [[Južni Slaveni|Južne Slavene]], [[Arapi|Arape]], [[Langobardi|Longobarde]], [[Armenci|Armence]] i [[Gruzijci|Gruzijce]], i spis ''O temama na istoku i zapadu'' (Περί θεμάτων Άνατολῆς καί Δύσεως, poznatog po [[latinski|latinskom]] imenu kao ''De Thematibus''), u kojoj se pozabavio nedavnom [[historija|historijom]] u tim [[Bizant|carskim]] [[Tema (upravna jedinica)|temama]]. U to je uklopio vlastite [[politika|političke]] upute svome sinu [[Roman II|Romanu]].
On sadrži savjete o vođenju [[Etnička grupa|etnički]] miješanog [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|carstva]], kao i načine kako se boriti protiv stranih neprijatelja.
⚫
[[Konstantin Porfirogenit|Konstantin]] je u njega uklopio i svoja dva ranija rada; ''O narodima'' (puni naziv ''O upravljanju državom i različitim narodima'', [[grčki jezik|grčki]]: Περί Διοικήσεως τοῦ Κράτους βιβλίον καί τῶν διαφόρων Έθνῶν), u kojoj je opisao [[historija|historiju]] i karakter [[narod]]a koji su [[Granica|graničili]] sa [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|carstvom]]; [[Avari|Avare]], [[Turci|Turke]], [[Pečenezi|Pečenege]], [[Kijevska Rusija|Kijevske Ruse]], [[Južni Slaveni|Južne Slavene]], [[Arapi|Arape]], [[Langobardi|Longobarde]], [[Armenci|Armence]] i [[Gruzijci|Gruzijce]], i spis ''O temama na istoku i zapadu'' (Περί θεμάτων Άνατολῆς καί Δύσεως, poznatog po [[latinski|latinskom]] imenu kao ''De Thematibus''), u kojoj se pozabavio nedavnom [[historija|historijom]] u tim [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|carskim]] [[Tema (upravna jedinica)|temama]]. U to je uklopio vlastite [[politika|političke]] upute svome
sinu [[Roman II|Romanu]].


== Struktura ==
== Struktura ==
Sadržaj djela, podijelio je u četiri glavna poglavlja:
Sadržaj djela, podijelio je u četiri glavna poglavlja:
* Direktive za vođenje [[Spoljna politika|vanjske politike]] u tada najopasnijim područjima - [[Granica|granici]] na [[sjever]]u i onu prema [[Skiti]]ma.
* Direktive za vođenje [[Spoljna politika|vanjske politike]] u tada najopasnijim područjima – [[Granica|granici]] na [[sjever]]u i onu prema [[Skiti]]ma.
* Pouke iz [[diplomacija|diplomatskih]] vještina, kako bi se uspješno pariralo [[Granica|graničnim]] [[narod]]ima
* Pouke iz [[diplomacija|diplomatskih]] vještina, kako bi se uspješno pariralo [[Granica|graničnim]] [[narod]]ima
* Sveobuhvatni prikaz [[geografija|geografskih]] i [[Historija|historijskih]] prilika u većini okolnih zemalja i
* Sveobuhvatni prikaz [[geografija|geografskih]] i [[Historija|historijskih]] prilika u većini okolnih zemalja i
* Sažetak nedavne [[historija|historije]], unutrašnje [[politika|politike]] i organizacije [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantskog Carstva]].
* Sažetak nedavne [[historija|historije]], unutrašnje [[politika|politike]] i organizacije [[Bizant|Bizantskog Carstva]].


U ukupno 53 poglavlja [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin]] je pokrio brojne teme, čak i tako bizarne kao što je [[Muhamed]]ova [[Genealogija|genealogija]] (poglavlje 14).
U ukupno 53 poglavlja [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin]] je pokrio brojne teme, čak i tako bizarne kao što je [[Muhamed]]ova [[Genealogija|genealogija]] (poglavlje 14).


Poglavlja 1-8. 10-12. ''De administranda...'' bave se [[politika|politikom]] prema [[Pečenezi]]ma i [[Turci]]ma, poglavlja 43-46 bave se u ono vrijeme aktuelnim pitanjima vezanim za [[Gruzija|Gruziju]] i [[Armenija|Armeniju]], dok se poglavlja 49-52 donose konkretne savjete od toga kako formirati [[administracija|administraciju]] do [[porez]]nog sistema u novostvorenim [[Tema (upravna jedinica)|temama]].
Poglavlja 1-8. i 10-12. ''De administranda...'' bave se [[politika|politikom]] prema [[Pečenezi]]ma i [[Turci]]ma, poglavlja 43-46 bave se u ono vrijeme aktuelnim pitanjima vezanim za [[Gruzija|Gruziju]] i [[Armenija|Armeniju]], dok se poglavlja 49-52. donose konkretne savjete od toga kako formirati [[administracija|administraciju]] do [[porez]]nog sistema u novostvorenim [[Tema (upravna jedinica)|temama]].


U poglavljima 29–36 donose se podatci o seobama [[Hrvati|Hrvata]] i [[Srbi|Srba]], i o njihovoj [[historija|historiji]] do polovice [[10. vijek]]a., o [[historija|historiji]] [[Dalmacija|dalmatinskih]] [[grad]]ova i [[Historijska geografija|historijskoj geografiji]] [[Jugoslavija|južnoslavenskih zemalja]], a u poglavljima 49–50 podatci o [[Južni Slaveni|Slavenima]] na [[Peloponez]]u.<ref name=lex/>
U poglavljima 29–36 donose se podatci o seobama [[Hrvati|Hrvata]] i [[Srbi|Srba]], i o njihovoj [[historija|historiji]] do polovice [[10. vijek]]a., o [[historija|historiji]] [[Dalmacija|dalmatinskih]] [[grad]]ova i [[Historijska geografija|historijskoj geografiji]] [[Jugoslavija|južnoslavenskih zemalja]], a u poglavljima 49–50 podatci o [[Južni Slaveni|Slavenima]] na [[Peloponez]]u.<ref name=lex/>


Poglavlje 30. - [[Dalmacija (tema)|Tema Dalmacija]], naročito je važno za [[Rani srednji vijek|ranosrednjovjekovnu]] [[Hrvati|hrvatsku]] [[historija|historiju]]. Tu se iznose ključni podatci o doseljenju [[Hrvati|Hrvata]] na prostore gdje danas žive. Jednako je značajno i poglavlje 31, u kojem se objašnjava porijeklo [[Hrvati|Hrvata]] i donose se podatci o njihovim običajima i društvenom uređenju, kao i o odnosu [[Hrvati|Hrvata]] i [[Avari|Avara]]. U poglavlju 29. razglaba se o sukobima sa starosjedilačkim [[Rimljani|romanskim]] stanovništvom, opisuje se [[Dalmacija]] i [[narod]]i koji u njoj žive.<ref name=lex/>
Poglavlje 30. o [[Dalmacija (tema)|temi Dalmaciji]] naročito je važno za [[Rani srednji vijek|ranosrednjovjekovnu]] [[Povijest Hrvatske|hrvatsku historiju]]. Tu se iznose ključni podatci o doseljenju [[Hrvati|Hrvata]] na prostore gdje danas žive. Jednako je značajno i poglavlje 31, u kojem se objašnjava porijeklo [[Hrvati|Hrvata]] i donose se podatci o njihovim običajima i društvenom uređenju, kao i o odnosu [[Hrvati|Hrvata]] i [[Avari|Avara]]. U poglavlju 29. razglaba se o sukobima sa starosjedilačkim [[Rimljani|romanskim]] stanovništvom, opisuje se [[Dalmacija]] i [[narod]]i koji u njoj žive.<ref name=lex/>


U poglavljima 29. - 31. govori se o [[Pokrštavanje|pokrštavanju]] i o sukobu [[Bugari|Bugara]] i [[Hrvati|Hrvata]] u doba [[Kralj Tomislav|Kralja Tomislava]].<ref name=lex>{{cite web
U poglavljima 29-31. govori se o [[Pokrštavanje|pokrštavanju]] i o sukobu [[Bugari|Bugara]] i [[Hrvati|Hrvata]] u doba [[Kralj Tomislav|Kralja Tomislava]].<ref name=lex>{{cite web
| url =http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32883
| url =http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32883
| title =''Konstantin VII. Porfirogenet''
| title =''Konstantin VII. Porfirogenet''
Red 66: Red 64:
| publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža}}</ref>
| publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža}}</ref>


U poglavlju 32. car raspravlja o [[Srbi|Srbima]], zemlji iz koje su se doselili - [[Bela Srbija|Bojki]], kao i o krajevima koje su naselili po [[Balkan]]u; [[Paganija|Paganiji]], [[Zahumlje|Zahumlju]] i [[Travunija|Travuniji]] kao i o njihovom [[Pokrštavanje|pokrštavanju]].<ref name=srb/>
U poglavlju 32. car raspravlja o [[Srbi|Srbima]], zemlji iz koje su se doselili [[Bela Srbija|Bojki]], kao i o krajevima koje su naselili po [[Balkan]]u; [[Paganija|Paganiji]], [[Zahumlje|Zahumlju]] i [[Travunija|Travuniji]] kao i o njihovom [[Pokrštavanje|pokrštavanju]].<ref name=srb/>


[[Jezik]] i stil kojim se koristio [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin]] je prilično suhoparan, kao ilustracija neka Vam posluži ovo:
[[Jezik]] i stil kojim se koristio [[Konstantin Porfirogenit|Konstantin]] je prilično suhoparan, kao ilustracija neka Vam posluži ovo:
{{citat|O Hrvatima i zemlji u kojoj sada stanuju Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također zvanih [[Beli Hrvati|Bijeli Hrvati]], koji žive iza Turaka (Mađara), i u susjedstvu [[Franačka|Franačke]], a za slavenske susjede imaju nekrštene [[Srbi|Srbe]] "Hrvati", na slavenskom jeziku znači: "oni koji imaju mnogo zemljišta". Ti isti Hrvati su došli i zatražili zaštitu kod [[Heraklije|Heraklija]], cara Bizantinaca, prije nego što su [[Srbi|Srbi]] zatražili zaštitu tog istog cara Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih krajeva Rimljane koje je car Dioklecijan doveo iz Rima u ove zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani ,,Rimljani" zbog toga što su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su sada nazvani Hrvatska i [[Srbi|Srbija]].}}</blockquote><ref name=srb>{{cite web
{{citat|O Hrvatima i zemlji u kojoj sada stanuju Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također zvanih [[Beli Hrvati|Bijeli Hrvati]], koji žive iza Turaka (Mađara), i u susjedstvu [[Franačka|Franačke]], a za slavenske susjede imaju nekrštene [[Srbi|Srbe]] "Hrvati", na slavenskom jeziku znači: "oni koji imaju mnogo zemljišta". Ti isti Hrvati su došli i zatražili zaštitu kod [[Heraklije|Heraklija]], cara Bizantinaca, prije nego što su [[Srbi|Srbi]] zatražili zaštitu tog istog cara Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih krajeva Rimljane koje je car Dioklecijan doveo iz Rima u ove zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani "Rimljani" zbog toga što su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su sada nazvani Hrvatska i [[Srbi|Srbija]].}}</blockquote><ref name=srb>{{cite web
| url =https://www.stormfront.org/forum/t769268/
| url =https://www.stormfront.org/forum/t769268/
| title =''Константин Порфирогенит О управљању Царством''
| title =''Константин Порфирогенит О управљању Царством''
Red 77: Red 75:


== Historijat [[manuskript]]a ==
== Historijat [[manuskript]]a ==
Iz [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskih]] vremena sačuvan je samo jedan jedini prijepis i to s kraja [[11. vijek]]a, kog je napravio neki Mihailo, [[sekretar]] [[Jovan Duka (cezar)|Jovana Duke]]. [[Manuskript]] je početkom [[16. vijek]]a preko [[Krf]]a stigao do [[Apeninski poluotok|Apenina]], a nakon tog je dospio u ruke [[francuska|francuske]] [[kralj]]ice [[Catherine de' Medici]], pa je preko nje [[1599]]. dospio u [[pariz|parišku]] Bibliothèque Nationale, gdje se čuva kao ''P'=codex Parisinus gr. 2009''<ref name=cod>{{cite web
Iz [[bizant]]skih vremena sačuvan je samo jedan jedini prijepis i to s kraja [[11. vijek]]a, kog je napravio neki Mihailo, [[sekretar]] [[Jovan Duka (cezar)|Jovana Duke]]. [[Manuskript]] je početkom [[16. vijek]]a preko [[Krf]]a stigao do [[Apeninski poluotok|Apenina]], a nakon tog je dospio u ruke [[francuska|francuske]] [[kralj]]ice [[Catherine de' Medici]], pa je preko nje [[1599]]. dospio u [[pariz|parišku]] Bibliothèque Nationale, gdje se čuva kao ''P'=codex Parisinus gr. 2009''<ref name=cod>{{cite web
| url =https://www6.dict.cc/wp_examples.php?lp_id=1&lang=en&s=undated
| url =https://www6.dict.cc/wp_examples.php?lp_id=1&lang=en&s=undated
| title =''De Administrando Imperio''
| title =''De Administrando Imperio''
Red 84: Red 82:
| publisher=Online-Wörterbuch Englisch-Deutsch}}</ref>
| publisher=Online-Wörterbuch Englisch-Deutsch}}</ref>


[[Emigracija|Emigrant]] sa [[Krf]]a u [[Venecija|Veneciju]] - Antonios Eparhus napravio je [[1509]]. prijepis tog [[manuskript]]a, on se danas čuva u [[Vatikanska biblioteka|Vatikanskoj biblioteci]] kao ''V'=codex Vaticanus-Palatinus gr. 126''.<ref name=cod/>
Antonios Eparhus, [[Emigracija|emigrant]] s [[Krf]]a u [[Venecija|Veneciju]], napravio je [[1509]]. prijepis tog [[manuskript]]a, on se danas čuva u [[Vatikanska biblioteka|Vatikanskoj biblioteci]] kao ''V'=codex Vaticanus-Palatinus gr. 126''.<ref name=cod/>


Nakon prvog [[novi vijek|novovjekog]] [[štamparstvo|odštampanog]] izdanja, pojavilo se puno novih, danas se smatra da je ono iz [[1962]]. Gyule Moravcsika sa komentarima jedno od najboljih.<ref name=gul>{{cite web
Nakon prvog [[novi vijek|novovjekog]] [[štamparstvo|odštampanog]] izdanja, pojavilo se puno novih, danas se smatra da je ono iz [[1962]]. Gyule Moravcsika s komentarima jedno od najboljih.<ref name=gul>{{cite web
| url =http://www.hup.harvard.edu/catalog.php?isbn=9780884023791
| url =http://www.hup.harvard.edu/catalog.php?isbn=9780884023791
| title =''Commentary on the De Administrando Imperio''
| title =''Commentary on the De Administrando Imperio''
Red 93: Red 91:
| publisher=Harvard University Press}}</ref>
| publisher=Harvard University Press}}</ref>


Što se tiče [[historija|historijskih]] i [[geografija|geografskih]] informacija, one su često zbunjujuće, jer se car u tadašnjoj maniri oslanjao na [[legenda|legende]] i glasine (koje su onda kao i danas bile pune [[predrasuda]]), pa ima puno [[historičar]]a koji sumnjaju u točnost [[Konstantin Porfirogenit|Konstantinovih]] tvrdnji, ali isto tako i puno onih koji ih uzimaju zdravo za gotovo.
Što se tiče [[historija|historijskih]] i [[geografija|geografskih]] informacija, one su često zbunjujuće, jer se car u tadašnjoj maniri oslanjao na [[legenda|legende]] i glasine (koje su onda kao i danas bile pune [[predrasuda]]), pa ima puno [[historičar]]a koji sumnjaju u točnost [[Konstantin Porfirogenit|Konstantinovih]] tvrdnji, ali isto tako i puno onih koji ih uzimaju zdravo za gotovo.


Pojedini kritičari sumjanju i u autentičnost (točnost) kasnijih prijepisa, odnosno smatraju ih kasnijim podmetnutim [[Falsificiranje|falsifikatima]], što je inače bio čest običaj u to vrijeme.
Pojedini kritičari sumjanju i u autentičnost (točnost) kasnijih prijepisa, odnosno smatraju ih kasnijim podmetnutim [[Falsificiranje|falsifikatima]], što je inače bio čest običaj u to vrijeme.


I pored svega ''De administrando...'' je i danas jedan od najvažnijih izvora za proučavanje [[historija|historije]] [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] i stare [[Toponimika|toponimike]].<ref name=lex/>
I pored svega ''De administrando...'' je i danas jedan od najvažnijih izvora za proučavanje [[historija|historije]] [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] i stare [[Toponimika|toponimike]].<ref name=lex/>


== Izvori ==
== Izvori ==

Verzija na datum 30 juni 2017 u 22:31

De administrando imperio
Drvorez s likom cara Konstantina Porfirogeneta
Autor(i)Konstantin Porfirogenet
Originalni naslovΠρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν
DržavaBizantsko carstvo
Jezikgrčki
Žanr(ovi)kronika - politika
Datum izdanjaoko 950.
Vrsta medijamanuskript

De administrando imperio (prevedeno s latinskog O upravljanju carstvom) je ime manuskripta kog je sredinom 10. vijeka sastavio bizantski car Konstantin Porfirogenet kao priručnik za vođenje vanjske politike svom sinu, prijestolonasljedniku Romanu II[1] (959.-963).

Kako je bio namjenjen samo njemu, car ga je tako i posvetio Mom vlastitom sinu Romanu (Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν), kasniji (danas općeprihvaćeni naziv) rezultat je prvog novovjekog objavljivanja kog je 1611. napravio Holanđanin Johannes Meursius.[2]

Nastanak

Porfirogenet je taj priručnik radio s brojnim dvorskim savjetnicima, koristeći se isto tako sa svim državnim dokumentima iz tada ne baš velikog dvorskog arhiva, ali i usmenim izvještajima koji su dolazili do dvora od carskih službenika. Svi carevi suradnici i izvori na koje se oslanjao ostali su do danas anonimni, osim Teofana Ispovednika kog je sam car naveo da se u izradi 21. poglavlja koristio njegovom kronikom s početka 9. vijeka.

Smatra se da je taj spis u kom su opisani gotovo svi narodi koji su tad graničili s Bizantskim carstvom, nastao između 949. i 955.[3]

On sadrži savjete o vođenju etnički miješanog carstva, kao i načine kako se boriti protiv stranih neprijatelja. Konstantin je u njega uklopio i svoja dva ranija rada; O narodima (puni naziv O upravljanju državom i različitim narodima, grčki: Περί Διοικήσεως τοῦ Κράτους βιβλίον καί τῶν διαφόρων Έθνῶν), u kojoj je opisao historiju i karakter naroda koji su graničili s carstvom; Avare, Turke, Pečenege, Kijevske Ruse, Južne Slavene, Arape, Longobarde, Armence i Gruzijce, i spis O temama na istoku i zapadu (Περί θεμάτων Άνατολῆς καί Δύσεως, poznatog po latinskom imenu kao De Thematibus), u kojoj se pozabavio nedavnom historijom u tim carskim temama. U to je uklopio vlastite političke upute svome sinu Romanu.

Struktura

Sadržaj djela, podijelio je u četiri glavna poglavlja:

U ukupno 53 poglavlja Konstantin je pokrio brojne teme, čak i tako bizarne kao što je Muhamedova genealogija (poglavlje 14).

Poglavlja 1-8. i 10-12. De administranda... bave se politikom prema Pečenezima i Turcima, poglavlja 43-46 bave se u ono vrijeme aktuelnim pitanjima vezanim za Gruziju i Armeniju, dok se poglavlja 49-52. donose konkretne savjete od toga kako formirati administraciju do poreznog sistema u novostvorenim temama.

U poglavljima 29–36 donose se podatci o seobama Hrvata i Srba, i o njihovoj historiji do polovice 10. vijeka., o historiji dalmatinskih gradova i historijskoj geografiji južnoslavenskih zemalja, a u poglavljima 49–50 podatci o Slavenima na Peloponezu.[1]

Poglavlje 30. o temi Dalmaciji naročito je važno za ranosrednjovjekovnu hrvatsku historiju. Tu se iznose ključni podatci o doseljenju Hrvata na prostore gdje danas žive. Jednako je značajno i poglavlje 31, u kojem se objašnjava porijeklo Hrvata i donose se podatci o njihovim običajima i društvenom uređenju, kao i o odnosu Hrvata i Avara. U poglavlju 29. razglaba se o sukobima sa starosjedilačkim romanskim stanovništvom, opisuje se Dalmacija i narodi koji u njoj žive.[1]

U poglavljima 29-31. govori se o pokrštavanju i o sukobu Bugara i Hrvata u doba Kralja Tomislava.[1]

U poglavlju 32. car raspravlja o Srbima, zemlji iz koje su se doselili Bojki, kao i o krajevima koje su naselili po Balkanu; Paganiji, Zahumlju i Travuniji kao i o njihovom pokrštavanju.[4]

Jezik i stil kojim se koristio Konstantin je prilično suhoparan, kao ilustracija neka Vam posluži ovo:

O Hrvatima i zemlji u kojoj sada stanuju Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također zvanih Bijeli Hrvati, koji žive iza Turaka (Mađara), i u susjedstvu Franačke, a za slavenske susjede imaju nekrštene Srbe "Hrvati", na slavenskom jeziku znači: "oni koji imaju mnogo zemljišta". Ti isti Hrvati su došli i zatražili zaštitu kod Heraklija, cara Bizantinaca, prije nego što su Srbi zatražili zaštitu tog istog cara Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih krajeva Rimljane koje je car Dioklecijan doveo iz Rima u ove zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani "Rimljani" zbog toga što su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su sada nazvani Hrvatska i Srbija.

[4]

Historijat manuskripta

Iz bizantskih vremena sačuvan je samo jedan jedini prijepis i to s kraja 11. vijeka, kog je napravio neki Mihailo, sekretar Jovana Duke. Manuskript je početkom 16. vijeka preko Krfa stigao do Apenina, a nakon tog je dospio u ruke francuske kraljice Catherine de' Medici, pa je preko nje 1599. dospio u parišku Bibliothèque Nationale, gdje se čuva kao P'=codex Parisinus gr. 2009[5]

Antonios Eparhus, emigrant s Krfa u Veneciju, napravio je 1509. prijepis tog manuskripta, on se danas čuva u Vatikanskoj biblioteci kao V'=codex Vaticanus-Palatinus gr. 126.[5]

Nakon prvog novovjekog odštampanog izdanja, pojavilo se puno novih, danas se smatra da je ono iz 1962. Gyule Moravcsika s komentarima jedno od najboljih.[6]

Što se tiče historijskih i geografskih informacija, one su često zbunjujuće, jer se car u tadašnjoj maniri oslanjao na legende i glasine (koje su onda kao i danas bile pune predrasuda), pa ima puno historičara koji sumnjaju u točnost Konstantinovih tvrdnji, ali isto tako i puno onih koji ih uzimaju zdravo za gotovo.

Pojedini kritičari sumjanju i u autentičnost (točnost) kasnijih prijepisa, odnosno smatraju ih kasnijim podmetnutim falsifikatima, što je inače bio čest običaj u to vrijeme.

I pored svega De administrando... je i danas jedan od najvažnijih izvora za proučavanje historije Južnih Slavena i stare toponimike.[1]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Konstantin VII. Porfirogenet” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 27. 06. 2017. 
  2. ↑ „Johannes Meursius (1579-1639)” (francuski). Data.bnf. Pristupljeno 27. 06. 2017. 
  3. ↑ „Iz povijesti naše slavne” (hrvatski). Priznajem. Pristupljeno 27. 06. 2017. 
  4. ↑ 4,0 4,1 „Константин Порфирогенит О управљању Царством” (srpski). Stormfront. Pristupljeno 27. 06. 2017. 
  5. ↑ 5,0 5,1 „De Administrando Imperio” (engleski). Online-Wörterbuch Englisch-Deutsch. Pristupljeno 27. 06. 2017. 
  6. ↑ „Commentary on the De Administrando Imperio” (engleski). Harvard University Press. Pristupljeno 27. 06. 2017. 

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=De_administrando_imperio&oldid=40756137