Dionisije III Carigradski – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 31: Red 31:
{{izvori}}
{{izvori}}


== Sources ==
== Literatura ==
* [[Venance Grumel]], ''Traité d'études byzantines'', « I. La Chronologie », [[Presses universitaires de France]], Paris, 1958.
* [[Venance Grumel]], ''Traité d'études byzantines'', « I. La Chronologie », [[Presses universitaires de France]], Paris, 1958.



Verzija na datum 29 april 2017 u 09:14

Dionisije III Carigradski
vaseljenski patrijarh
Dionisije III
CrkvaCarigradska patrijaršija
PrethodnikPartenije IV
NasljednikKliment
Redovi
Činpatrijarh
Lični detalji
Rođenje?
Andros
Smrt14. oktobar 1696
Sveta Gora
NacionalnostGrk

Dionisije III Carigradski, također poznat i kao Dionisije III Vardalos (grčki: Διονύσιος Γ΄ Βαρδαλής; ? - 14. oktobar 1696) bio je grčki pravoslavni svećenik koji je od 1662. do 1665. služio kao vaseljenski patrijarh.

Život

Roden je na otoku Andros u porodici koja se prezivala Vardalis, Pardalis ili Spanos (Βαρδαλής, Παρδαλίς, Σπανός). Od 1652. do 1662 služio je kao laripki mitropolit. Godine 1659. je preuzeo i Prusku (Bursansku) eparhiju koju je do 30. aprila 1657. vodio Gavrilo Burseaski

Godine 1662. je izabran za vaseljenskog patrijarha. Istakao se poticanjem Velike škole naroda, koja je kasnije proglašena Patrijaršijskom akademijom. Uključio se i u crkvene sporove u Rusiji vezane uz patrijarha Nikona.

21. oktobra 1665. se povukao sa prijestolja, a 1666. godine preuzeo Solunsku eparhiju.[1] 1669. godine je otputovao u Jeruzalem, a potom se smjestio na Svetoj gori. Tamu je obnovio Veliku Lavru i potom živio u manastiru Svete Ane.[2] Tamo je umro i bio pokopan 14. oktobra 16967[3]


Izvori

Literatura

Prethodi:
Pajsije I Carigradski
episkop Larise
1652–1662
Slijedi:
Dionisije IV Carigradski
Upražnjen/a
Titulu posljednji imao/la
Partenije IV Carigradski
vaseljenski patrijarh Carigrada
1662–1665
Slijedi:
Partenije IV Carigradski